Da li ste loši roditelji ako postavljate deci granice
Ako vaše dete viče, histeriše, plače ili se ljuti kada postavite granicu – to ne znači da ste pogrešili. Upravo tada granice rade ono što je najvažnije: čuvaju dete i vas
Roditelji često misle da postavljanje granica ne funkcionišu čim dete počne da protestuje, ljuti se ili ima ispade besa. Ali istina je drugačija: poenta granice nije da dete odmah promeni ponašanje. Granica postoji da bismo mi, kao roditelji, ostali smireni, sigurni i dosledni – upravo onako kako detetu treba.
Granice nisu kazna, već sigurnost
– Granice sprečavaju nezdrava ponašanja i čuvaju dete od upadanja u beskrajne borbe za moć. Zato je važno da ih postavimo i održimo, čak i kada naiđemo na otpor – kaže Kler Lerner, licencirani klinički socijalni radnik i specijalista za razvoj deteta.
Primer iz prakse
Ana i Marko, roditelji četvorogodišnjeg Stefana, nedeljama su imali problem sa uspavljivanjem. Stefan je neprestano izlazio iz svoje sobe, vraćao se, pravio igru od toga. Probali su sve – nagrade, obećanja, pretnje, čak i da „pretvore u takmičenje“. Ništa nije davalo rezultat.
Na kraju su odlučili da uvedu plan: svake večeri čitanje knjige 15 minuta, zatim pet minuta maženja, poljubac za laku noć – i jedan roditelj koji sedi ispred vrata dok Stefan ne zaspi. Prve večeri Stefan je vikao i plakao pola sata. Treće večeri, samo pet minuta. Ali i posle dve nedelje, i dalje je negodovao i vikao tih pet minuta pre nego što bi utonuo u san.
Ana i Marko su počeli da sumnjaju – „Ovo ne radi, moramo da odustanemo.“
Zašto granica ipak radi
Iako se činilo da nema promene, zapravo se dogodilo mnogo važnih stvari:
Veče je dobilo novi smisao. Ana i Marko su prestali da ulaze u sukob sa Stefanom. Umesto da iščekuju „kad će krenuti borba“, počeli su da uživaju u čitanju i zajedničkim trenucima. To vreme sada je ponovo postalo vreme bliskosti.
Promenila se atmosfera. Stefan više nije dobijao ljutite reakcije roditelja koje su mu slale poruku da je „težak“ i „problematičan“. Njegovi roditelji su smireniji i pozitivniji, a on se ujutru budio vedar i raspoložen, bez traga da je nečim ograničen.
Roditelji su dobili svoje vreme. Kada Stefan zaspi, oni sada imaju deo večeri za sebe – da se odmore i napune energijom. To im pomaže da sutradan budu bolji roditelji.
Šta se dogodilo posle?
Posle tri nedelje Stefan je jednostavno – prestao da viče. Odlazio je u krevet mirno i spokojno. Zašto mu je trebalo toliko dana da viče iako nikad nije dobio ono što je želeo – verovatno nikada nećemo znati. Ali rezultat je bio jasan: granica je funkcionisala.
Poruke za roditelje:
- Nemojte procenjivati vrednost granice na osnovu toga kako dete reaguje u trenutku.
- Nemojte odustajati prerano.
- Ako granica štiti zdravlje, rutinu i dobrobit deteta – i vaše – vredi ostati dosledan.
Granice nisu borba protiv deteta, već poklon sigurnosti koji mu dajete, čak i kada ono to ne zna da pokaže. Doći će vreme, kada će to ceniti više od bilo čega drugoga.