Ljudi koji se smeju izveštačeno, preglasno i na silu: Šta nam poručuju o svom unutrašnjem stanju

Vreme čitanja: oko 3 min.

Iako preteran smeh često nije znak patologije, postoje situacije kada smeh koji je neadekvatan može da ukazuje na neurološki ili psihijatrijski problem

Smeh je sredstvo komunikacije i izražavanja emocija, ali i proizvod organske reakcije u mozgu Foto: Shutterstock

Smeh je univerzalan i primarni izraz ljudskih emocija. Ipak, postoji smeh koji odudara. To je smeh koji je preteran i „na silu“, često je glasan i izveštačen, osećamo ga kao neprijatni vid preterivanja. Kako da razumemo takvo ponašanje?

Šta može da bude u pozadini: Kada odzvanja veštački smeh, energija nije dobra

U društvenim situacijama ljudi često koriste smeh kao alat da pokažu da su uključeni u društvo. Da ublaže neprijatnost ili da budu prihvaćeni. Istraživanja pokazuju da moć društvene dinamike utiče na smeh. Na primer, osobe sa većom društvenom moći češće imaju dominantniji smeh, viši ton, veći volumen, veći opseg varijacija.

Tako jedan oblik glasnog, naglašenog smeha može biti socijalni performans, Zapravo, način da se osoba istakne, pokaže energiju, želju da bude uključena.

Razlika između spontanog i izveštačenog smeha

Neurologija i psihologija pokazuju da spontani smeh (onaj koji nastaje prirodno) zbog nečega što je zaista smešno, i smeh koji je proizveden svesno ili „na silu” imaju različite akustične i moždane karakteristike.

Na primer, jedna studija je pokazala da su slušaoci iz različitih kultura uspešno razlikovali „pravi” od „lažnog” smeha. Kad smo svesni da se smeh forsira, mozak aktivira regije povezane sa procenom stava druge osobe i pita se „zašto se smeje”. Ili, šta je tačno smešno?

Dakle, glasno, izveštačeno smejanje može biti signal da to nije samo reakcija na humor, već ima socijalnu motivaciju.

Mogući poremećaji

Iako preteran, smeh često nije znak patologije, postoje situacije kada onaj koji je neadekvatan može da ukazuje na neurološki ili psihijatrijski problem. Neki takvi primeri su:

  • Pseudobulbar affect (PBA) - poremećaj koji je povezan sa oštećenjima mozga (npr. nakon povrede, kod multipla skleroze) i karakteriše se epizodama smeha ili plača koje ne odgovaraju situaciji.
  • Witzelsucht - retka neurološka pojava kod koje osoba neprestano pravi šale, doživljava euforiju, smeje se u neprimerenim situacijama; često je povezana sa oštećenjem frontalnog režnja mozga.
  • Inappropriate affect - emocionalni izraz koji ne odgovara kontekstu, jer kod nekih osoba smeh ili veselje može biti neprikladno situaciji, kao deo šireg psihijatrijskog stanja.

Dakle, ako se neko smeje “previše”, ne misleći zaista da je nešto smešno, ne osećajući radost, često i bez kontrole, to može biti signal za dodatnu procenu stručnjaka.

Kako razlikovati “normalno” preterano smejanje od potencijalnog problema

Ako se osoba često i intenzivno smeje naglas ali se svesno tako ponaša, radi to iz želje za pažnjom, društvenim prihvatanjem ili stavljanjem sebe u prvi plan. To može biti društveni ili lični stil ponašanja, ne nužno poremećaj. Ipak, neke osobe mogu imati problema sa depresijom.

Ako smeh nije adekvatan situaciji, osoba ima malo ili nimalo svesti o neprikladnosti, ili je praćen drugim neuobičajenim simptomima (kao što su problemi sa kontrolom emocija, promenama ponašanja, neurološkim simptomima), tada je potrebno razmotriti medicinsku/psihijatrijsku procenu.

Društveni kontekst

Takođe, važan je i društveni kontekst. U nekim kulturama ili grupama, smeh, intenzitet i način izražavanja variraju. Ono što negde izgleda „preterano”, može biti uobičajeno u drugoj sredini.

Smeh koji je naglašen, glasniji ili agresivniji od proseka ne mora automatski značiti da neko ima neki poremećaj. Često je to samo način komunikacije. To je i način da osoba iskaže entuzijazam, društvenu uključenost ili da privuče pažnju. Ipak, kada je takvo ponašanje rutina bez svesti o realnosti, ili uz druge neuro-psihijatrijske simptome, opravdano je razmišljati o dubljoj analizi.