Naslovna / Psihologija

Tuga je toliko snažna da čovek mora da pauzira od nje

Priredio/la: I. V. |15:00 - 19. 08. 2021.

Tuga često čini da se ljudi osećaju kao da su van ravnoteže i da su bespomoćni. Usamljenost je česta pojava, a izolacija zbog pandemije covid 19 samo je pogoršala to stanje

tuga- žalost- depresija Mnogima smrt važne osobe u životu uzdrma njihov pogled na svet, budućnost koju su sami zamislili Foto: Shutterstock

Ima ljudi koji kroz život prolaze a da i ne znaju šta znači tuga. Sa kulturološkog aspekta, ljudi vrlo slabo pričaju na temu tuge pa neki naučnici smatraju da smo kao civilazacija po pitanju tuge prilično „nepismeni“. Baš zbog toga, a posebno u vreme covid 19 pandemije, mnogi se iznenade kada prvi put izgube neko blisko i voljeno biće, nekoga prema kome su emocije bile veoma snažne i nekontrolisane. Gubitak tada donosi tugu koja ljude čini teškim same sebi, rastrojenim, nervoznim, ranjivim…

Kakva tuga može da bude?

To zavisi od ožalošćenog i prirode odnosa sa osobom koju su izgubili. Intenzitet tuge obično odražava koliko je ožalošćena osoba bila bliska sa preminulom. Na to takođe može uticati da li je smrt bila iznenadna ili nasilna. Dina Goldstein Silverman, psiholog sa Cooper University Hospital smatra da ožalošćeni ljudi mogu da imaju dugačku listu snažnih simptoma: tugu, bes, razdražljivost, plač, smanjenu koncentraciju, nedostatak apetita i loš san. Neki stručnjaci navode da mnogi svoju tugu opisuju kao „ljubav koja ne zna kuda da ide“.

Tuga dolazi u talasima

Suprotno uvreženom mišljenju, tuga nije linearni proces. Dolazi u talasima. Neki su veliki i olujni, drugi mnogo mirniji. Može se pogoršati tokom praznika ili važnih porodičnih okupljanja. I omiljena hrana ili parfem mogu da je pokrenu. Ožalošćeni tuguju zbog svog gubitka i kreću ka novoj budućnosti, a ljudi osciliraju između „strane orijentisane na gubitak i strane obnove“.

Šta gubitak čini tako teškim?

Očigledno je bolno izgubiti ljude koje volimo i koji su nas voleli, ali možda smo izgubili i važnu ulogu, poput supruge, muža, setre, brata ili roditelja. Smrt može primorati ožalošćenu osobu da preuzme nove, nepoznate odgovornosti i može imati ozbiljne finansijske posledice. Mnogima smrt važne osobe u životu uzdrma njihov pogled na svet, budućnost koju su sami zamislili, a neki to nazivaju gubitkom „sveta pretpostavki“. Mnogi se bore sa „godinom prvom“, prvi Osmi mart bez majke, prvi očev rođendan bez oca… Ali, dan nakon godišnjice, osećanja i dalje postoje i deluju.

Tuga često čini da se ljudi osećaju kao da su van ravnoteže i da su bespomoćni. Usamljenost je česta pojava, a izolacija zbog pandemije covid 19 samo je pogoršala to stanje. Intenzitet emocija je zastrašujući.

– Mislim da se svi osećamo kompetentno kada imamo kontrolu. Ali, tuga oduzima taj osećaj kompetentnosti i kontrole – ističe Carmela McDovell, koordinatorka oželošćenih iz Jefferson programa za kućnu njegu.

Sve emocije imamo s razlogom

Ljudi tuguju na različite načine i različitim brzinama, i to je u redu.

Sve ove emocije imamo s razlogom. One imaju svrhu i trebalo bi da ljudi budu iskusni umesto da ih guraju pod tepih sve dok ne narastu i postanu nekontrolisane – objasnila je Casey Bien-Aime, koordinator za duhovnu negu u Lankenau Medical Center. „Izražena tuga“, kako kaže, može nam pomoći da se povežemo i izlečimo.

Kathy Shear, stručnjakinja za produženu ili komplikovanu tugu na Columbia University ocenjuje da ljudi žele da se tuga brzo kreće, da je kontrolišu.

– Oni ne znaju šta mogu da očekuju, i teško je dozvoliti da to bude ono što jeste. Što više pokušavate da je kontrolišete, to više on kontroliše vas – naglašava Kathy Shear.

Kako preboleti nečiji gubitak?

Ne možete preboleti smrt voljene osobe, smatraju stručnjaci. Ako ste zdravi, pokušajte da integrišete gubitak i dobre i loše uspomene u to ko ste sada, u svoju sadašnjost. 

– Budite ljubazni prema sebi. Naspavajte se. Meditirajte ili radite jogu. Zapalite sveću. Pišite dnevnik. Razgovarajte sa prijateljem. Vežbanje je lekovito. Preporučuje se kretanje koje vam pomaže da se osećate povezani sa zemljom, poput hodanja ili Tai Chi vežbi. Pomaže da ponovo uspostavite osećaj ravnoteže – savetuje Casey Bien-Aime.

Savetuje se i učestvovanje u važnim ritualima ili pridruživanje grupi za podršku. Ljudi obično nisu spremni za grupe do tri ili četiri meseca nakon smrti. Ako niste za grupno, možda će vam više prjati individualno savetovanje.

Ostavite prijatelje na miru ako ne urade baš ono što biste želeli. Primer je žena koja je shvatila da nije bila dovoljna podrška za prijatelja, nakon što je i sama izgubila nekoga. Kada je uvidela težinu tugu i bola, zvala je i izvinila se uz reči da „nije imala pojma“ šta znači tuga – objašnjava Dina Goldstein Silverman i dodaje da ne treba očekivati da će svi biti dobri u svemu. Jedan prijatelj može biti dobar slušalac, drugi dobar izvršitelj, a treći dobar ometač.

– Ne morate stalno da tugujete. Gledajte nešto smešno. Izađite. Radite – navode stručnjaci, izdvajajući slučaj žene koja je, nakon što joj je muž umro, prijateljica koja je izgubila dete rekla „zapamti da je tuga toliko snažna da moraš da pauziraš od nje“.

Kako pomoći ožalošćenom prijatelju?

– Pandemija je sve otežala, ali i dalje možete ostaviti hranu, nazvati ili poslati poruku. Ljudima je potrebna podrška mesecima, a ne samo nedelju dana nakon smrti. Ako niste sigurni šta bi pomoglo vašem prijatelju, pitajte ga. Ako vam je neprijatno, recite to. Ponekad je od pomoći samo druženje – kaže Sherman Lee, psiholog koji proučava negativne emocije na Christopher Newport University. Po njemu, sve što treba da učinite je da se brinete, slušate i da budete prisutni za svog ožalošćenog prijatelja.  I, ne treba zaboraviti da to „nije vreme za razgovor o svojim problemima“.

Kako da znate da li je vama ili vašem prijatelju potrebna dodatna pomoć?

Nikada ne prestajemo da tugujemo, ali tuga bi generalno trebalo da izgleda drugačije nakon šest meseci – smatra  Bien-Aime. Do tada se većina ožalošćenih ljudi vraća normalnom poslu i društvenoj rutini. Ako se neko još uvek bori, stručnjaci počinju da razmišljaju o komplikovanoj tuzi, ili o onome što se danas naziva poremećaj produžene tuge.

Znakovi problema, koji bi mogli da zahtevaju veću podršku porodice ili savetovanje, jesu povećana upotreba alkohola ili droga, misli o samoubistvu, mnogo besa, namerna izolacija, osećaj preopterećenosti, izbegavanje podsećanja na voljenu osobu ili opsednutost zbog njih, utrnulost, intenzivna tuga ili neprihvatanje smrti. Uvreženo je mišljenje da se ljudi više bore, nakon što neko sa kim su imali jaku vezu, umre. Ali, takože je otkriveno da su mnogi sa produženom tugom „izgubili nekoga ko im je srodna duša, nekoga zaista važnog i korisnog u njihovom životu“.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo