Izloženost pesticidima može da poveća rizik od bolesti za narednih 20 generacija
Zdravstveni rizici koje predstavljaju sintetičke hemikalije u našem okruženju i izloženost pesticidima može da poveća rizik od bolesti za narednih 20 generacija, utvrdili su istraživači sa Washington State University. Jednokratno izlaganje fungicidu zvanom vinclozolin tokom trudnoće povećalo je šansu za bolest za 20 generacija pacova, otkrilo je nedavno istraživanje. Činilo se da rizik čak raste, kako su se nasleđeni zdravstveni problemi pacova vremenom pogoršavali.
Epigenetska istraživanja identifikovala su biomarkere bolesti
Ova studija je obuhvatila glodare, ali takvi dramatični rezultati kod tako poznatog modela sisara ipak ukazuju na značajne implikacije za čovečanstvo, upozoravaju autori studije koja je objavljena u Proceedings of the National Academy of Sciences. Istraživanja poput ovog mogla bi da pomognu u rasvetljavanju rastućih stopa mnogih hroničnih bolesti, na primer, ukazujući na mogućnost da nečija današnja dijagnoza može da bude ukorenjena u izloženosti pretka određenim toksičnim supstancama decenijama ranije.
Pored praćenja porekla bolesti, istraživanja epigenetskog transgeneracijskog nasleđivanja mogla bi da informišu nove tretmane, napominju istraživači. Epigenetska istraživanja su već identifikovala biomarkere bolesti koji bi mogli da inspirišu nove opcije lečenja.
- Ova studija zaista kaže da ovo neće nestati. Moramo nešto da preduzmemo povodom toga. Možemo koristiti epigenetiku da nas odmakne od reakcionarne medicine i usmeri ka preventivnoj medicini - kaže koautor studije Michael Skinner, profesor biologije na Washington State University, koji je pomogao u identifikaciji epigenetskog nasleđivanja rizika od bolesti pre dve decenije i od tada nastavlja da proučava ovaj fenomen.
Izloženost pesticidima stvara rizik koji se pretvara u genetsku mutaciju
Do epigenetskog nasleđivanja rizika od bolesti dolazi kada se nemutacione promene dogode u DNK u germinativnoj liniji organizma, ili ćelijskoj liniji iz koje nastaju spermatozoidi i jajne ćelije, utičući na to kako se kritični geni ekspresuju. Kao što su prethodna istraživanja pokazala, rizik od nasleđenih bolesti može da zaseni pretnju izazvanu direktnim izlaganjem dotičnoj supstanci.
- U suštini, kada je izložena trudna ženka, izložen je i fetus. A onda je izložena i germinativna linija unutar fetusa. Od tog izlaganja, potomstvo će imati potencijalne efekte izlaganja riziku, i potomstvo unuka, i to se nastavlja. Kada se jednom programira u germinativnoj liniji, stabilno je kao genetska mutacija - naglašava profesor Skinner.
U drugoj nedavnoj studiji, profesor Skinner i njegove kolege pratili su pacove 10 generacija nakon jednog izlaganja fungicidu vinclozolin, što su prethodna istraživanja dovela u vezu sa potencijalnim zdravstvenim efektima, uključujući endokrine poremećaje i rak. Izlaganje je povećalo rizik od bolesti kod pacova, otkrili su naučnici, i ovaj efekat je trajao kroz svih 10 generacija, postavljajući pitanja o tome koliko dugo može da traje i koliko loš može da postane.
Veći rizik od bolesti oko 15. generacije
Za novu studiju, istraživači su nastavili da prate istu lozu pacova, njihove pretke, izloženih fungicidu vinclozolin kroz 20 generacija. Pronašli su slično tvrdokorni obrazac bolesti u bubrezima, prostati, testisima i jajnicima pacova, između ostalih zdravstvenih efekata. Težina bolesti se takođe pogoršala u kasnijim generacijama, kada je veliki broj majki koje su rodile i njihovih potomaka počeo da umire.
- Prisustvo bolesti je uglavnom ostalo isto, ali oko 15. generacije, ono što smo počeli da vidimo je povećan rizik od bolesti. Do 16, 17. i 18. generacije, bolest je postala veoma izražena i počeli smo da primećujemo abnormalnosti tokom procesa porođaja. Ili bi majka umrla, ili bi svi mladunci umrli, tako da je to bila zaista smrtonosna vrsta patologije - objašnjava profesor Skinner.
Ne kaže se da sada imate bolest, kaže se da ćete za 20 godina potencijalno dobiti ovu bolest
Prethodna istraživanja su otkrila epigenetske promene u ljudskim germinativnim linijama koje odgovaraju nalazima iz modela sisara, napominju istraživači. Takođe, naučnici naglašavaju da stope hroničnih bolesti takođe rastu kod ljudi. Dok se 20 generacija kod pacova može razviti za nekoliko godina, kod ljudi može biti potrebno pola milenijuma. Ipak, profesor Skinner je optimističan da epigenetska istraživanja mogu da pomognu u identifikaciji novih načina za intervenciju medicinske nauke.
- Kod ljudi zapravo imamo epigenetske biomarkere za oko 10 različitih podložnosti bolestima. Ne kaže se da sada imate bolest, kaže se da ćete za 20 godina potencijalno dobiti ovu bolest. Postoji čitav niz preventivnih medicinskih pristupa koji se mogu preduzeti pre nego što se bolest razvije kako bi se odložila ili sprečila njena pojava - poručuje profesor Skinner.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.