Promenjen profil neurorazvojnih bolesti: Deca sa dijagnozom ADHD i autizma danas su sve sličnija vršnjacima
Studija koju su sproveli naučnici sa Barcelona Institute for Global Health (ISGlobal) i Aarhus University pokazuje da deca i adolescenti kojima je dijagnostikovan poremećaj pažnje/hiperaktivnosti (ADHD) ili poremećaj iz autističnog spektra (ASD) u Danskoj danas dele više karakteristika sa svojim vršnjacima u opštoj populaciji i mnogo su im sličniji nego oni kojima je dijagnostikovan pre 10 godina.
Promenu profila i karakteristika ljudi sa dijagnozom ADHD i autizma
Nalazi studije, objavljeni u časopisu JAMA Psychiatry, ukazuju da porast dijagnoza primećen tokom poslednje decenije može da odražava, barem delimično, promene u karakteristikama ljudi kojima su dijagnostikovane ovi poremećaji, pored mogućih promena u osnovnom riziku od razvoja ovih stanja.
Istraživanje je analiziralo podatke više od 2,1 miliona dece i adolescenata. Naučnici su uporedili više od 71.000 osoba kojima je dijagnostikovan ADHD ili autizam između 2012. i 2022. godine sa više od 713.000 njihovih vršnjaka bez ovih dijagnoza.
Nalazi ukazuju na to da nagli porast broja dijagnostikovanih slučajeva tokom poslednje decenije nije nužno posledica realnog povećanja u pojavi samih poremećaja, već u velikoj meri odražava promenu profila i karakteristika ljudi kojima se te dijagnoze postavljaju.
Progresivno smanjivanje razlika u faktorima rizika
Godinama su istraživanja dovodila u vezu ADHD i autizam sa specifičnim faktorima rizika - poput prevremenog porođaja, niske porođajne težine, nižeg socioekonomskog statusa roditelja ili istorije psihijatrijskih oboljenja u porodici. Međutim, nova analiza pokazuje da se ta razlika iz godine u godinu smanjuje. Kao pokazatelje izdvajaju:
- Niska porođajna težina. Pre 10 godina, deca rođena sa malom težinom imala su 54 odsto veću verovatnoću da dobiju dijagnozu ADHD ili autizma u poređenju sa decom normalne težine. Do 2022. godine ta razlika je pala na svega 17 procenata
- Prevremeni porođaj i socioekonomski uslovi. Sličan trend drastičnog smanjenja razlika zabeležen je i kod dece rođene pre termina, kao i kod dece iz porodica sa nižim prihodima ili obrazovanjem.
- Ključna poruka nije da ovi faktori rizika više nisu važni. Ono što smo otkrili jeste da ljudi kojima je dijagnostikovan problem poslednjih godina mnogo više podsećaju na opštu populaciju nego oni koji su dobili iste dijagnoze pre 10 godina - objašnjava dr Magnus Elias Tarp, prvi autor studije i doktorand na Aarhus University.
Zašto dolazi do ove promene?
Autori studije ističu da se uzroci ove promene nalaze u kombinaciji nekoliko ključnih faktora:
1. Povećana svest u društvu. Roditelji, nastavnici i zdravstveni radnici danas znatno lakše prepoznaju rane simptome
2. Bolja identifikacija. Obrazovne i zdravstvene ustanove unapredile su svoje mehanizme za detekciju neurorazvojnih osobina
3. Širi pristup proceni. Veći broj dece ima priliku da prođe kroz stručne dijagnostičke pregleda.
4. Promena dijagnostičkog praga. Granica na kojoj se blagi ili umereni simptomi smatraju klinički ometajućim danas je postavljen fleksibilnije nego ranije.
Istraživači naglašavaju da ovi rezultati ne znače da se stanja prekomerno dijagnostikuju niti da su postala manje teška, već da se populacija, koja ulazi u dijagnostički sistem, strukturalno promenila.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.