Zdravlje

Kolonoskopija od 40. godine života: Može li rani skrining da spreči rak debelog creva kod mladih osoba

Priredio/la: D. T.

Ovaj porast ne može da bude posledica genetskih faktora, koji ipak ne mogu da se menjaju tim tempom

Kolonoskopija je dijagnostički i terapeutski postupak koji može spasiti nečiji život, ako se primeni u pravo vreme. Svetski stručnjaci su do nedavno ovaj pregled savetovali posle 50. godine, potom usled porasta broja obolelih od raka debelog creva od 45. godine. Lekari Harvard Medical School uočavaju da je sve više mladih pacijenata sa dijagnozom karcinoma debelog creva i razmatraju predlog o pomeranju granice za prvu kolonoskopiju na 40. godinu života.

Kolonoskopija od 50 do 74 godine života u Srbiji

Rak debelog creva drugi je najčešći zloćudni tumor u obolevanju i umiranju u Srbiji. Prema podacima Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“ u našoj zemlji svake godine od ovog raka oboli oko 4.500, a umre više od 3.000 osoba. Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog creva u Srbiji preporučuje kolonoskopiju muškarcima i ženama od 50 do 74 godine.

Rak debelog creva bolest je koja može dugo da „tinja“ bez jasnih simptoma, prvi znaci nažalost nagoveštavaju da je bolest već uznapredovala. Lekari savetuju da obavezno dođemo na pregled, ako primetimo krv u stolici, bol u stomaku, malokrvnost, promene u tempu pražnjenja creva, gubitak telesne težine.

Rak debelog creva sve češći kod mlađih od 50 godina

Razvijene zemlja sveta suočavaju se sa neprijatnom statistikom. Kolorektalni karcinom je za 15 odsto zastupljeniji kod osoba starosti 40 do 49 godina, u odnosu na podatke od 2000. do 2016. godine. Pojedini stručnjaci naglašavaju da moguće preporuke o prvom skriningu dodatno komplikuju činjenice, jer se bolest otkriva i kod osoba od 30 godina.

Onkolog prof. dr Ted Hong, Gastrointestinal Service, Radiation Oncology Department, Mass General Cancer Center objašnjava da je očigledno da je bolest zastupljena i kod osoba u mlađem životnom dobu, pa zato nisu do kraja precizne preporuke o pomeranju skrininga na 40. godinu života.

– Kod mnogih mlađih pacijenata bolest se dijagnostikuje u kasnim 20-im i 30-im godinama života. Kolonoskopija od 40. godine ne bi obuhvatila i ovu grupu pacijenata, dok se u isto vreme dramatično povećavaju troškovi. Na kraju, potrebni su nam i drugi testovi, koji bi mlađe pacijente u riziku usmerili na raniju kolonoskopiju – smatra dr Hong.

Kolonoskopija i njene prednosti

Prof. dr Tyler Berzin sa Beth Israel Deaconess Medical Center smatra da u ovom momentu ne treba pomerati prvu kolonoskopiju na 40. godinu života.

U poslednjih nekoliko decenija uočava se da je rak debelog creva sve više bolest koja pogađa i mlađe od 50. godina. Ovaj porast ne može da bude posledica genetskih faktora, koji ipak ne mogu da se menjaju tim tempom. Porast broja mlađih pacijenata sa rakom debelog creva verovatno je povezan sa faktorima rizika iz životne sredine, vrstom hrane koju konzumiramo, načinom života, upotrebnom alkohola i mnogih drugih razloga – navodi dr Berzin.

Dr Berzin dodaje da, ipak, postoje prednosti kada je reč o skriningu raka debelog creva u odnosu na ostale vrste karcinoma.

– Možemo na vreme da otkrijemo polipe debelog creva i uklonimo ih. Većina polipa su dobroćudne promene, ali postoje određene veze između veličine polipa i rizika od raka debelog creva. Iz tog razloga, ima smisla da se pitamo da li je potreban raniji skrining, kako bismo na vreme otkrili i uklonili polipe. S druge strane, rani skrining uključuje rizike i dodatne troškove. U nekim delovima zemlje uočava se manjak gastroenterologa i dugo se čeka na kolonoskopiju – objašnjava dr Berzin.

Traži se biomarker za procenu rizika

Prof. dr Aparna Parikh iz Center for Young Adult Colorectal Cancer at Mass General Cancer Center navodi da bi biomarker bio od velike pomoći pri proceni mlađih pacijenata, kandidata za ranu  kolonoskopiju.

– Kao onkolog koji leči mlađe pacijente, uvek pomislim da je nekada potrebno prvu kolonoskopiju obaviti i ranije. Ipak, moramo da imamo na umu implikacije ranijeg skrininga. Idealno bi bilo da procenimo koje mlađe osobe imaju faktore rizika. Kada bi  postojao biomarker za identifikaciju rizika on bi nam pomogao da procenimo kada je potrebno da se uradi skrining u ranijem životnom dobu – smatra dr Parikh.

Šta je dugoročno rešenje?

Gastrointestinalni onkolog prof. dr Marios Giannakis sa Dana-Farber Cancer Institute objašnjava se rani kolorektalni karcinom smatra za bolest osoba mlađih od 50 godina. S obzirom na ovaj podatak, nekoliko udruženja i organizacija stručnjaka već se oglasilo  preporukama, na primer o pomeranju granice za skrining na 45 godina.

– Tačno je da se bolest dijagnostikuje u nekim slučajevima kod osoba mnogo mlađih od 45 godina. Odluka o smanjenju starosne granice za prvu kolonoskopiju je složena i stručna udruženja pažljivo razmišljaju na ovu temu. Razmatra se ne samo incidenca kolorektalnog karcinoma kod mlađih pacijenata, nego i dostupni resursi i mogući troškovi. Bilo bi malo drsko da jedan lekar preuzme ovu ulogu. Ono što se jasno uočava jeste porast broja mlađih pacijenata, ali i slab skrining posebno u socio-ekonomski najranjivijim delovima stanovništva. Dugoročno rešenje jeste da razumemo što bolje etiologiju kolorektalnog karcinoma kod mlađih osoba, a u cilju identifikacije osoba sa najvećim rizikom i prilagođavanju prevencije i skrininga – tvrdi dr Giannakis.

Može li da bude od pomoći test fekalne okultne krvi?

Patolog prof. dr Shuji Ogino sa Department of Pathology, Brigham & Women’s Hospital, smatra da je potrebno više uporednih analiza o troškovima i koristima ranog skrininga.

– Malo je verovatno da će kolonoskopija sa sve osobe od 40 godina biti isplativa. Test fekalne okultne krvi može da bude efikasan prvi korak i da uputi na najsitnije tragove krvi u stolici i moguće komplikacije. Problem je što ovaj test može da ima određeni stepen lažno pozitivnih nalaza i zahteva dodatne testove. Možda nam je zato potrebno više istraživanja u ovoj oblasti – kaže dr Ogino.

On dodaje da je moguće da se na osnovu genetskih profila i faktora rizika početak skrininga prilagodi.

– Međutim, u ovom trenutku nemamo sveobuhvatne informacije o efektima ispitivanja genetskih i životnih faktora rizika. U idealnom slučaju, skrining može da započne u dobi od 40 godina ili čak mlađem. Međutim, takva praksa će povećati nejednakosti, jer bi učestvovali samo oni koji imaju sredstva da to i priušte – upozorava dr Ogino.