Foto: Shutterstock/ Lična arhiva dr Paunović i dr Pajić
Privatni i kućni (mali dečji) bazeni mogu u nekim uslovima da budu uzrok zdravstvenih problema. Gradski zavod za javno zdravlje Beograd kontroliše zdravstvenu ispravnost vode javnih bazena u okviru sporstko – rekrativnih centara na teritoriji Beograda i ona je, prema rečima stručnjaka, bezbedna za kupanje i rekreaciju. U isto vreme sve više je bazena u privatnom vlasništvu koja se koriste za rashlađivanje ukućana, prijatelja ili rodbine. Zbog nepoznavanja ili nepridržavanja pravila za bezbedno korišćenje bazena moguće je da bude dovedeno u pitanje zdravlje korisnika. Lekari upozoravaju da nedovoljno čista voda u bazenima može da izazove upalu spoljnog ušnog kanala (“plivačko uho”), gastrointestinalne smetnje, konjuktivitis, urinarne infekcije, virusne bradavice, gljivične infekcije kože.
Stručnjaci Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda u razgovoru za portal eKlinika navode da su vlasnici javnih bazena u obavezi da preko ovlašćenih organizacija (instituta i zavoda za javno zdravlje) vrše kontrolu zdravstvene ispravnosti bazenskih voda. Ipak, ovo nije zakonska obaveza i za bazene u privatnom vlasništvu i zato je mali broj zahteva za laboratorijsko ispitivanje vode iz privatnih bazena.
– Privatna lica koja poseduju sopstvene bazene, iako nemaju zakonsku obavezu da prate ispravnost vode, treba da budu upoznata sa merama koje moraju da preduzmu u cilju očuvanja zdravstvene ispravnosti bazenske vode, kao i zdravstvenim posledicama koje mogu da nastupe ukoliko se ne ispoštuju osnovna pravila održavanja i korišćenja bazena – kaže dr Dragan Pajić, specijalista higijene i načelnik Jedinice za ispitivanje kvaliteta i unapređenje stanja životne sredine iz Gradskog zavoda za javno zdrvlje Beograda.
Privatni i mali dečji bazeni sve su popularniji načini rashlađivanja tokom vrelim letnjih dana. Pravila i preporuke za ponašanje korisnika bazena ista su za korisnike javnih i privatnih bazena, naglašavaju stručnjaci.
– Potencijalni zdravstveni rizik svakako postoji i naravno zavisi od broja kupača i njihovih higijenskih navika. Sa smanjenjem broja kupača smanjuje se i broj mogućih izvora infekcije i uzroka pogoršnjanja kvaliteta vode – napominje dr Dragan Pajić
Javna kupališta i bazeni koje kontroliše Gradski zavod za javno zdravlje Beograd poseduju, kako podsećaju sagovornici portala eKlinika prateću tehničku i drugu neophodnu infrastrukturu. To su kabine za presvlačenje, dezo barijere i tuševi za kupanje pre ulaska u vodu, pristupne staze oko bazena, prelivni kanali za sakupljanje plutajućih nečistoća, sistem za filtraciju i dezinfekciju vode i obučeno tehničko osoblje za održavanje bazena.
– Iz navedenih razloga očuvanje kvaliteta, odnosno zdravstvene ispravnosti vode u privatnim bazenima, pogotovo malim dečijim, čak je i teže postići nego u javnim – naglašava dr Pajić.
Privatni i mali dečji bazeni moraju da poštuju sve norme kako bi bili zdravstveno bezbedna mesta. Voda u njima mora da se održava prema jasnim pravilima.
– Učestalost izmene vode zavisi od zapremine bazena, broja korisnika u jednom danu, njihovih higijenskih navika. Bitne su i druge okolnosti, na primer, da li se bazen dezinfikuje ili ne, da li postoji sistem filtracije, količina unetih nečistoća kao što je lišće, trunje, ulazaka kućnih ljubimaca i slično. Za male dečije baze koji su komercijalno najdostupniji, preporuka je da se svakodnevno izmeni voda. Kod većih bazena koji imaju sopstvenu filtraciju i dezinfekciju radi se samo dopuna sveže vode uz svakodnevno čišćenje plutajućih nečistoća i taloga – objašnjava dr Pajić.
Naši sagovornici pojašnjavaju da se dezinfekcija vode se najčešće obavlja hlorisanjem. Pri tome preporuka je da se kontroliše količina slobodnog rezidualnog hlora, koji prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti bazenskih voda (Sl.glasnik RS 30/17 i 97/2017) treba da iznosi 0,5-1 mg/l vode.
Kako bi privatni i mali dečji bazeni bili što bezbedniji poželjno je da se prati i pH vrednost (kiselost) vode u bazenu.
– Kada se bazen ne koristi treba ga prekriti zastorom u cilju sprečavanja ulaska nečistoća i osunčavanja vode što pogoduje razvoju algi. Za tehničko održavanje filtera, uređaja za dezinfekciju i kompletne opreme bazena bitno je poštovati preporuke i uputstva proizvođača – ističe dr Dragan Pajić.
Poželjno je obezbediti za privatne i male dečje bazene propisanu koncentraciju slobodnog rezidualnog hlora (do 1 mg/l). Stručnjaci preciziraju da se na taj način garantuje i čuva mikrobiološka ispravnosti vode.
– U slučaju nestručnog doziranja ili kvara na aparatu za hlorisanje moguće je predoziranje i pojava visokih vrednosti hlora u bazenskoj vodi. Tada se oseća jak miris na hlor u bazenu i oko njega. Blago do umereno povećanje koncentracije hlora u vodi (preko propisanih vrednosti) deluje na osetljiva tkiva i dovodi do iritacije kože i sluznica, disajnih organa. Usled toga moguće je suzenje i peckanje očiju i kože, kašalj. Ove tegobe po pravilu prolaze spontano, uz uslov da se na vreme registruju i da se napusti zona štetnog uticaja povećane koncentracije hlora – naglašava dr Nevena Paunović, specijalista higijene iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd.
Lekari upozoravaju da produženi boravak u vodi u uslovima povećane koncentracije hlora u njoj, a naročito u vazduhu iznad površine, deluje na sluznicu očiju i disajne organe.
– Može dovesti do blažeg trovanja hlorom u vidu otežanog disanja, glavobolje i slično. Ova pojava beleži se, pre svega, u zatvorenim bazenima u uslovima loše ventilacije vazduha. U takvim slučajevima najbolje je potražiti pregled i savet lekara. Srećom, nemamo iskustva sa trovanjem visokim koncentracijama hlora na beogradskim bazenima, a da tako i ostane uslov je dobra obučenost osoblja koje vodi računa o kvalitetu vode u bazenima i adekvatan nadzor – ističe dr Nevena Paunović.
Doktori savetuju da posetioci bazena pravovremeno i adekvatno reaguju u slučajevima intenzivnog mirisa na hlor bazenske vode.
-Trebalo bi da izađu iz vode i o svemu obaveste upravu bazena, a u kućnim uslovima dodaju određenu količinu sveže nehlorisane vode i/ili sačekaju da hlor ispari. U retkim slučajevima, pri akutno postignutim visokim koncentracijama hlora, koji se srećom retko beleže, klinička slika je ozbiljnija i dolazi do otežanog disanja, bolova u stomaku i povraćanja, edema pluća, opekotina… To su međutim stanja koja se obično registruju prilikom trovanja hlorom u radnoj sredini ili ređe kućnim uslovima, obično preparatima za čišćenje na bazi hlora ili sipanja koncentrovanog rastvora hlora u malu zapreminu vode bazena u kućnim uslovima – objašnjava dr Paunović.
Prema rečima stručnjaka, presudan značaj za očuvanje kvaliteta vode u bazenima ima broj korisnika, kao i njihovo ponašanje na bazenima, to jest, poštovanje preventivnih sanitarno-higijenskih mera. Lekari iz Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograd podsećaju da na bazenima koristimo dezo barijere (kadica za dezinfekciju stopala na ulasku u krug bazena i na izlasku iz toaleta). Potrebno je da se tuširamo pre i nakon izlaska iz bazena, obavezno je korišćenje toaleta, dobra lična higijena i nošenje kapa i naočara za plivanje.
– Obavezno je izbegavanje korišćenja bazena u slučaju postojanja akutnih respiratornih, urinarnih i digestivnih oboljenja, oboljenja kože i sluzokoža, kao i u periodu rekonvalescencije, to jest, oporavka od navedenih oboljenja, dve nedelje nakon prestanka svih simptoma bolesti. Osim toga, izbegavanje ronjenja i skakanja, gutanja vode iz bazena, kao i sedenja na vlažnim površinama neposredno oko bazena (koristiti samo svoje peškire i prostirke za ležaljke i sedenje) značajno doprinosi smanjenju rizika od infekcija, ali i povreda – upozorava nas dr Nevena Paunović.
Sagovornici portala eKlinika kažu da privatni i mali dečji bazeni nisu u potpunosti bezbedni i u pogledu nastanka fizičkih povreda i utapanja, i stoga napominju da se na sledeće načine mogu učiniti sigurnijim mestima za zdravlje dece i odraslih osoba.