Zdravlje

Ako niste u stanju da zadržite pražnjenje creva ovo treba treba da znate: Žene su u većem riziku nego muškarci

Priredio/la: S.St.M.

Uobičajeni simptomi fekalne inkontinencije su curenje stolice ili ispuštanje gasova koji se ne mogu kontrolisati, hitna potreba za pražnjenjem creva i smanjena svest o potrebi za pražnjenjem creva ili ispuštanjem gasova

Fekalna inkontinencija znači da osoba nije u stanju da zadrži pražnjenje creva (feces ili stolicu) dok ne dođe do toaleta, za šta postoji mnogo razloga. Ovo stanje pogađa otprilike jednu od 10 osoba i češće je kod žena i ljudi starijih od 65 godina.

Šta je fekalna inkontinencija

Fekalna inkontinencija znači da osoba nije u stanju da zadrži pražnjenje creva (feces ili stolicu) dok ne dođe do toaleta. Za to postoji mnogo razloga. To može biti dijareja koja se pojavi iznenada ili mogu biti oštećeni mišići ili nervi u rektumu. Rektum je poslednji deo creva koji kontroliše pražnjenje creva i signalizira kada treba da odemo u toalet.

Stručnjaci veruju da oko 1 od 12 odraslih osoba ima fekalnu inkontinenciju. Ona nije normalan deo starenja, ali je veća verovatnoća da je osoba ima kako stari. Osim ovoga, žene su u većem riziku od ovog stanja nego muškarci.

Šta uzrokuje fekalnu inkontinenciju

Uzroci za pojavu fekalne inkontinencije mogu biti dugotrajna (hronična) bolest, povreda ili operacija. To mogu da budu:

  • dijareja ili zatvor
  • veliki hemoroidi
  • povrede ili bolesti kičmene moždine
  • urođene mane
  • dijabetes
  • teška demencija
  • teška zapaljenja u digestivnom traktu
  • tumori
  • povrede tokom porođaja
  • operacija koja razdvaja ili širi analne sfinktere
  • prolaps rektuma

Koji su simptomi fekalne inkontinencije

Simptomi fekalne inkontinencije uključuju:

  • curenje stolice kada osoba nije u toaletu, što može biti kada kašlje ili ispušta gasove
  • pražnjenje stolice pre nego što se stigne do toaleta

Kako se dijagnostikuje fekalna inkontinencija

Da bi dijagnostikovao ovaj problem, lekar mora da zna zdravstvenu istoriju pacijenta i da obavi fizički pregled. Takođe mora da zna sve simptome pacijenta.

Kada pacijent opisuje simptome, treba da uključi:

  • bilo koju ishranu ili fizičku aktivnost koja izgleda da uzrokuje problem
  • koliko je ozbiljno curenje stolice
  • povezane probleme kao što su bol, zatvor ili bolest
  • kada se dešava curenje

Lekar može da traži da se urade sledeća snimanja:

  • analna manometrija – lekar koristi tanku, fleksibilnu cev da proveri koliko dobro funkcionišu mišići i nervi oko anusa i rektuma
  • MRI – ovo snimanje može pomoći da se pronađu problemi sa strukturom anusa i rektuma
  • anorektalni ultrazvuk – zvučni talasi prave slike struktura u anusu i rektumu
  • proktografija ili defekografija – pokazuje koliko stolice rektum može da zadrži, koliko dobro može da je zadrži, i koliko dobro se prazni
  • proktosigmoidoskopija – lekar pregleda unutrašnjost rektuma u cilju pronalaženja ožiljaka, infekcije, tumora i drugih problema koji mogu prouzrokovati fekalnu inkontinenciju
  • analna elektromiografija – utvrđuje postojanje oštećenja nerava analnog sfinktera

Lekar takođe može da postavi pitanja u vezi sa emocionalnim zdravljem i kvalitetom života pacijenta da bi saznao kako stanje na njega utiče. Fekalna inkontinencija može ugroziti samopouzdanje i stvoriti probleme zbog svega, od mirisa do izgleda.

Kako se leči fekalna inkontinencija

Lečenje koje se preporučuje za fekalnu inkontinenciju zavisiće od njenog uzroka. Pacijent će možda morati da isproba više od jednog ili kombinaciju tretmana da bi mogao da upravlja fekalnom inkontinencijom. Mogući tretmani mogu da budu:

  • lekovi – mogu biti propisani lekovi koji pomažu u kontroli dijareje ili drugih bolesti ili bolesti koje doprinose fekalnoj inkontinenciji; skoro uvek se savetuje ishrana bogata vlaknima
  • vežbanje mišića – lekar može da preporuči određene vežbe koje bi mogle da pomognu u jačanju mišića dna karlice
  • biofidbek – metoda koja pomaže da se nauči kako da se kontrolišu mišići koji pomažu kod pražnjenja creva
  • električna stimulacija – lekar može da implantira male uređaje koji emituju male elektronske impulse; stavljaju se blizu važnih nerava kako bi pomogli u kontroli pražnjenja creva
  • analni čep – uređaj koji se može ukloniti može da olakša kontrolu kada osoba ide u toalet; koristan je za ljude kojima ne smeta blaga nelagodnost
  • hirurgija – u nekim slučajevima može da bude potrebna operacija radi poboljšanja funkcije creva ili rešavanja strukturalnog problema
  • druge metode – to mogu da budu injekcije za povećanje mišića analnog sfinktera ili implantat magnetne perle za zatezanje sfinktera

Koje su moguće komplikacije fekalne inkontinencije

Komplikacije su problemi uzrokovani ovim stanjem. Sa fekalnom inkontinencijom, komplikacije mogu uključivati:

  • emocionalne i socijalne probleme – fekalna inkontinencija je neugodna; osobe mogu da počnu da izbegavaju posao i društvene kontakte; neki ljudi zbog ovog problema postaju depresivni
  • fizičku iritaciju – često izlaganje fecesu i brisanje može iritirati kožu oko anusa
  • loša ishrana – vremenom, ozbiljna fekalna inkontinencija može značiti da telo ne dobija dovoljno nutrijenata iz hrane; lekar može da preporuči uzimanje suplemenata kako dodataka ishrani

Kako može da se spreči fekalna inkontinencija

Mnogi uzroci fekalne inkontinencije ne mogu da se spreče. Ali dok osoba prolazi kroz proces dijagnoze da bi se pronašao uzrok, može da nauči načine za sprečavanje epizoda inkontinencije. Na primer, ako je kriva ishrana, izbegavanje određene hrane ili pića, kao što su alkohol ili kofein, može pomoći. Takođe može da pomogne konzumiranje hrane bogate vlaknima sa puno tečnosti. Trening creva može pomoći da se razvije raspored odlaska u toalet tokom dana. Ovo može pomoći u sprečavanju neprijatnih situacija.

Život sa fekalnom inkontinencijom

Osobe sa fekalnom inkontinencijom možda će morati da preduzmu određene korake kako bi i dalje mogle da nastave da uživaju u životu. Ovi koraci uključuju:

  • saradnju sa lekarom – neke terapije mogu da potraju kako bi dale rezultate; treba pratiti uputstva za sve lekove koja daje lekar; u slučaju da ne razumete kako da ih koristite, obratite se lekaru za savet, ali i ako ne vidite poboljšanje
  • odlazak na terapiju – ako fekalna inkontinencija šteti odnosima, poslu ili ukupnom kvalitetu života, razgovor sa lekarom ili terapeutom može pomoći
  • vođenje dnevnika ishrane – zabeležite hranu koju jedete i dane ili vreme kada se pojavi fekalna inkontinencija; ovo bi moglo da pomogne da se uoči obrazac u ishrani koji doprinosi problemu
  • treniranje creva – jedan od načina da se smanji rizik jeste redovno odlaženje u toalet i pokušaj pražnjenja creva
  • nošenje rezervne odeće – uvek budite spremni i nosite čistu odeću i obuću, vlažne maramice čišćenje i rezervnu torbu za odlaganje prljavih stvari
  • korišćenje upijajućih uložaka – dok učite da upravljate ovim stanjem, nabavite neke proizvode za inkontinenciju; to mogu biti ulošci koji upijaju curenje i mirise
  • upotrebu „fekalnog dezodoransa” – razgovarajte sa lekarom o lekovima koji mogu da smanje mirise povezane sa fekalnom inkontinencijom
  • negovanje osetljive kože – koristite proizvode za čišćenje i zaštitu da biste sprečili iritaciju kože i bol od ovog stanja; cink oksid pasta primer je proizvoda za zaštitu

Kada se treba obratiti lekaru

Ako fekalna inkontinencija utiče na kvalitet vašeg života, obratite se lekaru. Bez odlaganja razgovarajte sa lekarom ako je vaše stanje posledica česte, stalne dijareje i ako imate znake dehidracije. Ako imate rektalno krvarenje ili crnu, katranastu stolicu, odmah potražite medicinsku pomoć ili idite u najbližu hitnu pomoć.

Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamenjuje savet lekara. U slučaju bilo kakvih nedoumica, obratite se svom lekaru
Pre peruzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.