Hemoterapija se dovodi u vezu sa upornim jakim bolom u perifernim nervima (neuropatijom) za oko četiri od 10 pacijenata lečenih tretmanima za karcinom Foto: Shutterstock
Lekovi za rak svrstani su u nekoliko različitih kategorija – neki leče rak, a drugi pomažu u ublažavanju simptoma kao što je bol. U zavisnosti od tipa karcinoma pacijenti dobijaju određeni lek, a nekada i kombinaciju tretmana. Ukoliko su pacijenti upoznati kako ovi lekovi deluju i koji su im mogući neželjeni efekti to može da im pomogne da se lakše nose sa lečenjem.
Nedavno istraživanje objavljeno u Regional Anesthesia & Pain Medicine pokazalo je da lekovi za rak izazivaju hronični bol u perifernim nervima kod 40 odsto pacijenata. Širom sveta, hemoterapija se dovodi u vezu sa upornim jakim bolom u perifernim nervima (neuropatijom) za oko četiri od svakih 10 pacijenata lečenih ovim lekovima, pokazalo je istraživanje. Takođe, nalazi pokazuju da lekovi na bazi platine, taksani (hemoterapija za rak jajnika, rak dojke i rak prostate) imaju najviše stope uporne bolne neuropatije, koja traje najmanje tri meseca. To je podstaklo istraživače da traže prilagođene pristupe ublažavanju bolova.
Lekovi koji se koriste za lečenje raka oštećuju zdrave ćelije i tkiva, uključujući nervni sistem. Efekti se mogu manifestovati u poremećajima kretanja, kao što je gubitak ravnoteže ili koordinacije, i senzornim poremećajima, kao što je gubitak osećaja, utrnulost, peckanje, osećaj „bockanja igle“ili pečenja na koži. Nekoliko faktora utiče na učestalost i težinu hroničnog perifernog neuropatskog bola, uključujući vrstu i dozu hemoterapije, već postojeću neuropatiju i upotrebu drugih lekova koji mogu da oštete nervni sistem, objašnjavaju istraživači.
Smatra se da je stanje uzrokovano direktnim oštećenjem perifernih nervnih ćelija koje remeti ili ponovo povezuje normalne nervne signalne puteve, što rezultira upornim bolom. Podstaknuti sve većim brojem preživelih od raka i sve agresivnijim tretmanom bolesti, istraživači su želeli da procene globalnu prevalenciju hronične bolne periferne neuropatije koja ima veze sa hemoterapijom.
Sve u svemu, istraživači su objedinili rezultate 77 validnih studija, koje su uključivale 10.962 učesnika iz 28 zemalja, od kojih su svi imali perifernu neuropatiju, koja je imala veze sa lečenjem lekovima za rak. Kod 4.545 učesnika bol je bio intenzivan i uporan i trajao je najmanje tri meseca. Najčešći karcinomi bili su karcinom creva i rak dojke, dok se najveći procenat studija fokusirao na pacijente koji su bili lečeni lekovima na bazi platine ili taksanima ili kombinacijoma oba tretmana.
Objedinjena analiza rezultata studije pokazala je da je ukupna prevalencija uporne bolne periferne neuropatije bila nešto preko 41 odsto, a najveća prevalencija bila je među pacijentima koji su lečeni lekovima na bazi platine (40,5 odsto) i taksanima (nešto više od 38 procenata). Prevalencija je takođe bila najveća među pacijentima sa primarnim karcinomom pluća (nešto više od 62 odsto), verovatno zbog složenosti lečenja ove bolesti, kažu istraživači, dok je najniža bila među onima sa primarnim karcinomom jajnika (31,5 procenata) i limfomom (36 odsto).