Zdravlje

Odložena REM faza sna može da ukaže na opasnu bolest: Rano otkrivanje je od ključnog značaja

Priredio/la: S.St.M.

Stručnjaci žele da shvate kako san može uticati na Alchajmerovu bolest

Odložen REM san može biti koristan u identifikaciji Alchajmerove bolesti i povezanih demencija, ili može biti faktor rizika za ova stanja, sugeriše studija.

San je neophodan za fizičko i mentalno blagostanje. Stručnjaci su zainteresovani da razumeju kakav uticaj može da ima san ili kako na njega utiču određena stanja, poput demencije. Jedna studija, objavljena u Alzheimer’s & Dementia: The Journal of the Alzheimer’s Association, ispitala je kako je vreme potrebno da se dođe do REM faze sna (brzi pokreti očiju) povezano sa Alchajmerovom bolešću. Studija je otkrila da je duže vreme potrebno da se dođe do REM faze sna povezano sa ključnim plazma biomarkerima koji su u vezi sa Alchajmerovom bolešću.

Veza između Alchajmerove bolesti i REM spavanja

Nacionalni institut za neurološke poremećaje i moždani udar navodi da se „Alchajmerova bolest i demencije povezane sa Alchajmerovom bolešću (AD/ADRD) odnose na najčešće oblike demencije.” Za demenciju nema leka, ali su istraživanja potencijalnih faktora rizika i rano otkrivanje i dalje u toku.

Autori trenutne studije želeli su da razumeju više o vremenu REM spavanja i njegovoj vezi sa Alchajmerovom bolešću i Alchajmerovom bolešću i srodnim demencijama. REM faza sna, kada se javlja živopisno sanjanje, pomaže u obradi i konsolidaciji informacija.

REM latencija (REML) vreme je koje je potrebno da se dostigne REM faza prvi put nakon što osoba zaspi.

Za ovu studiju, istraživači su ispitali REM san, a nekoliko istraživača biomarkera primetili su da su povezani sa Alchajmerovom bolešću i Alchajmerovom bolešću i srodnim demencijama.

Ovo istraživanje obuhvatilo je 128 učesnika. Šezdeset četiri učesnika imalo je Alchajmerovu bolest, četrdeset jedan je imao blago kognitivno oštećenje, a ostali su imali normalnu spoznaju. Svi učesnici su imali najmanje pedeset godina. Osim Alchajmerove bolesti, istraživači su isključili učesnike koji su imali druge neurodegenerativne poremećaje poput Parkinsonove bolesti. Imali su i nekoliko drugih kriterijuma isključenja, kao što su poremećaji pokreta tokom spavanja ili upotreba antipsihotika.

Kako odloženi REM san utiče na mozak

– REM san, posebno vreme potrebno da se uđe u REM san, potencijalno je važan za Alchajmerovu bolest. Važnost ove metrike sna ranije je bila uglavnom ignorisana. Ne znamo da li je korelacija uzročna, ali REM latencija sna može potencijalno poslužiti kao marker i pomoći u ranom otkrivanju Alchajmerove bolesti. Potrebno je više istraživanja da bi se razumele biološke osnove REM latencije sna i njegove implikacije na Alchajmerovu bolest (ako je veza uzročna) – primetio je autor studije dr Yue Leng, vanredni profesor na Odseku za psihijatriju i bihevioralne nauke, Bakar Computational Health Sciences Institute (BCHSI), University of California u San Francisku.

Ograničenja studije

Ovo istraživanje ima nekoliko ograničenja. Prvo, ne može se utvrditi da je odloženi REM san uzrok Alchajmerove bolesti. S obzirom na to da je ovo bila studija poprečnog preseka, takođe ne može da utvrdi pravac povezanosti koje je identifikovala.

Takođe, bio je uključen mali broj učesnika, što je moglo ograničiti pravu statističku moć potrebnu za upoređivanje „povezivanja prema kognitivnim dijagnozama”.

Iako su istraživači otkrili da je učesnicima sa blagim kognitivnim oštećenjem ili Alchajmerovom bolešću bilo potrebno više vremena da uđu u REM san od učesnika bez kognitivnog oštećenja, ti rezultati nisu dostigli statistički značajan nivo.

Buduća istraživanja mogla bi imati koristi od studija sa većim uzorcima i većom raznolikošću, kao i od uključivanja mlađih učesnika.

Okolina za studiju spavanja mogla je dovesti do poremećaja životne sredine, što je moglo uticati na tačnost merenja sna. Pored toga, pošto je studija spavanja trajala samo jednu noć, možda ne odražava u potpunosti kako obično izgledaju obrasci spavanja učesnika. Istraživači takođe napominju da mnogi učesnici nisu imali procenat vremena spavanja koji je bio sporotalasni san, a to bi moglo uticati na mogućnost generalizovanja rezultata.

– To je dobro sprovedena pilot klinička studija koja ukazuje na to da je odlaganje prve REM epizode povezano sa povećanim biomarkerima Alchajmerove bolesti. Iako je zapažanje zanimljivo i zaslužuje dalji razvoj, trenutna studija se odnosi na ograničen broj pacijenata, što umanjuje njenu punu statističku moć – primetio je Dr Giulio Taglialatela, potpredsednik Brain Health, direktor Moody Brain Health Institute i naučni savetnik, koji nije bio uključen u studiju.

Šta ovo znači za razumevanje Alchajmerove bolesti

Ova studija naglašava kako je REM san verovatno takođe važan kada je u pitanju istraživanje demencije, a ne samo sporotalasni san.

– Nalazi u ovom radu pomeraju fokus sa sporotalasnog spavanja na REM spavanje kao još jedno područje istraživanja Alchajmerove bolesti. Uopšteno govoreći, ovi nalazi dodatno naglašavaju važnosti svih faza našeg ciklusa spavanja, uključujući REM san – primetio je Dr Alex Dimitriu iz Psychiatry and Sleep Medicine i osnivač Menlo Park Psychiatry & Sleep Medicine, koji takođe nije bio uključen u studiju

Sve u svemu, potrebno je više istraživanja kako bi se razumele pune kliničke implikacije podataka. Međutim, moguće je da bi rešavanje produženog REML potencijalno moglo da promeni rizik za Alchajmerovu bolest i Alchajmerovu bolest i srodne demencije. Identifikacija produženog REML takođe može pomoći u ranom otkrivanju određenih demencija.

– Veze između obrazaca spavanja i rizika od razvoja demencije primećene su u prošlosti. Ova studija ukazuje na specifičnu perturbaciju (odložena prva REM epizoda), osvetljavajući specifičnost veze između sna i demencije. Praćenje odloženih prvih REM epizoda može predstavljati marker za predviđanje kasnijeg razvoja demencije. Međutim, potrebno je još mnogo studija da bi se ovo zapažanje dovelo do kliničkog značaja – kaže dr Giulio Taglialatela.