Fizička aktivnost ublažava simptome, koje vežbe se preporučuju kod Parkinsonove bolesti

Vreme čitanja: oko 4 min.

Utvrđeno je da postoji veza između fizičke aktivnosti i DNK markera povezanih sa imunitetom

Hronična upala pogađa i nervni sistem Foto: Shutterstck

Dobro dozirana fizička aktivnost može da bude pravi eliksir za telo i um, posebno kod pacijenata sa ranim stadijumima Parkinsonove bolesti. Grupa naučnika sa UCLA univerziteta tvrdi da vežbanje može da ublaži simptome Parkinsonove bolesti kao što su tremor (drhtanje), ukočenost, problemi sa ravnotežom.

Hronična upala i Parkinsonova bolest

Parkinsonova bolest je doživotno neurodegenerativno oboljenje u čijoj osnovi je odumiranje nervnih ćelija zaduženih za proizvodnju dopamina, neurotransmitera ključnog za prenos signala u mozgu i kontrolu pokreta. Stručnjaci smatraju da se iza ovog procesa krije hronična upala, to jest stanje kada je imunološki sistem aktiviran i upaljen tokom dužeg vremena, mesecima ili godinama. Hronična upala pogađa i nervni sistem i izaziva u ovom slučaju neprijatne tegobe koje prate Parkinsonovu bolest.

- Ranija istraživanja pokazuju da smanjenje nivoa upale može da ima ključnu ulogu u sprečavanju ili usporavanju napredovanja Parkinsonove bolesti - kaže dr Jang Čen Hu (Yang Chen Hu), glavni autor studije, grupe stručnjaka UCLA.

Dr Hu napominje da je hronična upala još predmet istraživanja stručnjaka, ali rezultati sugerišu da bi vežbanje moglo da pomogne pacijentima sa Parkinsonovom bolešću da bolje kontrolišu bolest.

Kako životne navike i faktori spoljne sredine deluju na biologiju?

Dr Hu je student epidemiologije u laboratoriji dr Beate Ric (Beate Ritz), profesorke epidemiologije UCLA Fielding školi javnog zdravlja i odeljenja za neurologiju na David Geffen Medicinskom fakultetu UCLA.

Dr Ric jedan je od viših autora studije, zajedno sa dr Sintijom Kusters (Cynthia Kusters), profesorkom na Odeljenju za epidemiologiju UCLA Fielding škole javnog zdravlja.

- Nastojimo da što bolje razumemo kako određene životne navike i delovanje faktora spoljne sredine utiču na biološke procese - kaže dr Kusters.

Način života i fizička aktivnost 555 osoba sa Parkinsonovom bolešću

Istraživanje se zasniva na demografskim podacima, načinu života i fizičkoj aktivnosti 555 osoba sa Parkinsonovom bolešću u okviru studija Parkinson’s Environment and Gene (PEG). Ova studija je dugoročni istraživački projekat zajednički napor UCLA Fielding škole javnog zdravlja i UCLA Odeljenja za neurologiju. Cilj projekta je bolje razumevanje faktora koji deluju na nastanak Parkinsonove bolesti.

Na osnovu tih podataka tim dr Hu je nastojao da otkrije DNK pokazatelje koji su bili zamena za citokine - proteinske molekule koje proizvode različite ćelije tela, uključujući i ćelije imunog sistema, koji nas štite od infekcije. Postoje citokini koji izazivaju zapaljenje (pro-inflamatorni), ali i oni koji sprečavaju upalu (anti-inflamatorni citokini).

Naučnici su poredili zdravstvene podatke fizički aktivnih pacijenata i onih koju su bili u manjoj meri aktivni. Utvrđeno je da postoji veza između fizičke aktivnosti i DNK markera povezanih sa imunitetom, objašnjava dr Hu. Rezultati sugerišu da fizička aktivnost smanjuje stepen hronične upale i na taj način usporava napredak Parkinsonove bolesti.

Koji oblik vežbanja se savetuje pacijentima sa Parkinsonovom bolešću?

Osobe sa Parkinsonovom bolešću trebalo bi da pokušaju, ako im to stanje dozvoljava, aktivnosti višeg intenziteta, kao što su brzo hodanje, ples u sedećem položaju ili vežbe na stolici.

- Otkrili smo da viši nivo fizičke aktivnosti smanjuje delovanje proinflamatornih signala, a pojačava dejstvo antiinflamatornih signala - kaže dr Hu koji tvrdi da fizička aktivnost može da bude jednostavan, ali bitan način dugoročnog poboljšanja zdravlja kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.

Terapija koja može da umanji tegobe

Koautor studije, dr Džef Bronstin (Jeff Bronstein), direktor odeljenja za poremećaje pokreta na UCLA David Geffen Medicinskom fakultetu podržava rezultate ove studije i ističe značaj vežbanja kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.

- Još uvek nismo pronašli lek koji može da uspori tok bolesti. Međutim, imamo nekoliko terapija koje mogu da umanje tegobe i omoguće pacijentima bolji kvalitet života - kaže dr Bronstin i naglašava da je fizička aktivnost jedini tretman koji usporava napredovanje bolesti, ali da još nije u potpunosti shvaćeno njeno delovanje.

Ova studija je pokazala da je fizička aktivnost povezana sa promenama u DNK koje utiču na upalu, a sama upala može da bude jedan od faktora koji vode ka razvoju Parkinsonove bolesti - navodi dr Bronstin

Zajednički rad na pomoći osobama sa Parkinsonovom bolešću

Studija ne bi bila moguća bez kvalitetnih podataka, ističe dr Hu i objašnjava da su svi podaci prikupljeni u okviru PEG studije, koja istražuje zdravstvene kartone stanovnika okruga Fresno, Tulare i Kern u centralnoj Kaliforniji. Ova studija je spojila istraživače i pacijente u zajedničkom cilju da se što više sazna o Parkinsonovoj bolesti.

Detaljne neurološke preglede pacijenata obavili su UCLA stručnjaci za poremećaje pokreta na Odeljenju za neurologiju. Njihova stručnost bila je ključna kako bi se potvrdilo da učesnici studije zaista imaju Parkinsonovu bolest, kaže dr Hu.

Patološke promene na nivou B i T limfocita

Dr Ric i dr Bronstin dali su snažnu kliničku perspektivu, povezujući promene u nivoima citokina sa potencijalno značajnim razlikama u napredovanju bolesti, objašnjava dr Hu. Razgovori sa stručnjacima bili su ključni za bolje razumevanje rezultata studije, dodaje, posebno kada je reč o patološkim promenama u imunim ćelijama B i T limfocita, koji se primećuju kod pacijenata sa Parkinsonovom bolešću.

B limfociti su zaduženi za humoralni imunitet, proizvode antitela koja napadaju patogene u krvi u limfi. T limfociti imaju različite funkcije, kao što su ćelijski imunitet (odstranjivanje inficiranih ćelija) i regulisanje imunskog odgovora. B i T limfociti formiraju imunu memoriju za buduću zaštitu od istih patogena.

(eKlinika.rs)