Posle 75. godine ova 3 pregleda možda vam više nisu potrebna: Lekari kažu rizici mogu biti veći od koristi
Tri medicinska kontrolna pregleda starijim osobama možda nisu potrebna jer bi, u određenom životnom dobu, mogle da donesu više rizika nego koristi. Rizici i koristi uobičajenih pregleda, procedura i lekova različito se manifestuju u starijoj dobi, a istraživanja nastavljaju da ukazuju na nove primere nekih procedura koje mogu da postanu nepotrebne.
Šta se uopšte postiže kolonoskopskim pregledom za osobu od 85 godina
Tim povodom dr Steven Itzkowitz, gastroenterolog iz Icahn School of Medicine na Mount Sinai u Njujorku navodi primer svoje pacijentkinje koja je radila kolonoskopiju i sada je prošlo dovoljno vremena da je ispunila kriterijume za još jednu. Kako navodi, bila je u „razumno dobrom zdravstvenom stanju“, a rizici postupka - krvarenje, reakcija na anesteziju, perforacija debelog creva - bili su prilično niski. Ali, imala je 85 godina. I morala bi nakratko da prekine lekove za razređivanje krvi koje je uzimala zbog srčanih stentova koji drže njene arterije otvorenim što bi moglo da poveća rizike.
- Da smo se suočili sa ovom odlukom pre pet godina, možda bi zakazao skrining „bez razmišljanja o tome. Ali, nedavna istraživanja ponovo su pokazala da su koristi od ponovljene kolonoskopije male nakon 75. godine - naglasio je dr Itzkowitz, koji se pita šta se uopšte postiže kolonoskopskim pregledom za osobu od 85 godina života.
Rizici mogu da nadmaše koristi
Dr Itzkowitz nije jedini lekar ili pacijent koji se predomišlja. Rizici i koristi uobičajenih pregleda, procedura i lekova se različito sabiraju u starijoj dobi, a istraživanja nastavljaju da ukazuju na nove primere nekih koji mogu postati nepotrebni.
Nedavno su istraživači počeli da se bave pitanjima o uobičajenim kožnim lezijama koje verovatno ne treba uklanjati, široko korišćenim lekovima za štitnu žlezdu, koje mnogi stariji pacijenti mogu bezbedno da prekinu, i kolonoskopijama koje smanjuju stopu smrtnosti od raka debelog creva toliko malo da rizici mogu nadmašiti koristi.
Ružno, ali verovatno bezopasno
Crvene ili hrapave mrlje na koži se, lekarskim jezikom, nazivaju aktinične keratoze. Pošto su rezultat dugotrajnog izlaganja suncu, obično se pojavljuju na licu, skalpu, podlakticama i natprama.
Takve lezije se najčešće javljaju kod starijih pacijenata. Jedna velika studija tradicionalnih korisnika Medikera otkrila je da je tokom perioda od pet godina skoro 30% njih dijagnostikovano sa aktiničnom keratozom. Šta onda raditi?
- U velikoj većini slučajeva, one se uklanjaju. To obično uključuje kriohirurgiju (zamrzavanje tečnim azotom), lokalne kreme ili lasersku terapiju - kaže dr Allison Billi, dermatolog sa University of Michigan i autor istraživanja nedavno objavljenog u JAMA Internal Medicine.
Problem je što fleke mogu da postanu kancerogene, a lezije će mnogo verovatnije same nestati.
- Za prosečnog pacijenta bez istorije raka kože, postoji šansa manja od 1 prema 1.000 da napreduje u rak kože. Lečenje može biti teže od samog stanja. Uklanjanje je zapravo izuzetno bolno, i tokom i posle zahvata. Može da izazove otok, iritaciju i trajnu promenu boje. Osim toga, aktinična keratoza će se verovatno ponovo pojaviti ili će se pojaviti nove. Jer ovo je hronično stanje - naglasila je dr Billi, koja umesto toga predlaže aktivni nadzor. Lekari opšte prakse bi mogli godišnje da posmatraju lezije zbog upozoravajućih znakova poput krvarenja, bola ili brzog rasta, što bi moglo da zahteva uklanjanje. Ali „u mnogim slučajevima to nije neophodno“, smatra dr Billi.
Sumnjiv tretman
Pacijenti uzimaju levothyroxine, jedan od najčešće propisanih lekova na svetu, kada njihove štitne žlezde ne mogu da proizvode dovoljno hormona štitne žlezde.
- Sa ovim stanjem, koje se naziva hipotireoza, „ljudi dobijaju na težini, imaju manje energije, kosa i koža su im suvi. Sve se usporava - objasnio je dr Jacobijn Gussekloo, lekar opšte prakse i istraživač u Leiden University Medical Center u Holandiji.
Lekari ga takođe sve češće prepisuju za granično stanje koje se naziva subklinička hipotireoza, koje obično ne izaziva simptome, ali može da napreduje do hipotireoze. Većina pacijenata uzima lek doživotno - ali, da li moraju? Dr Gussekloov tim je otkrio da se kod mnogih starijih osoba sa subkliničkom hipotireozom nivoi hormona normalizuju sami od sebe.
Istraživači su takođe izvestili da kod starijih osoba sa ovim stanjem, levothyroxine nije imao nikakvog efekta na simptome i „bez očigledne koristi“. Kao i svaki lek, može i da nanese štetu. Može da interaguje sa drugim lekovima koje stariji pacijenti obično uzimaju.
- Štaviše, zahteva česte laboratorijske testove i praćenja, više poseta i troškove. U visokim dozama može da izazove hipertireozu, što može da dovede do srčanih aritmija i gubitka koštane mase. Pacijenti koji ga uzimaju takođe moraju da prilagode svoju ishranu i raspored obroka - ističe dr Maria Papaleontiou, endokrinolog na University of Michigan.
Neki tretman neće biti potreban doživotno
Kako bi utvrdili da li neki pacijenti mogu da prestanu da uzimaju levothyroxine, holandski istraživači su osmislili protokol kojim su postepeno smanjivali doze tokom 30 nedelja, uz kontinuirano laboratorijsko testiranje i konsultacije sa lekarima.
Nakon godinu dana, četvrtina od 370 učesnika, svi stariji od 60 godina, prekinula je uzimanje leka, uz održavanje zdrave funkcije štitne žlezde. Većina je u početku bila na nižim dozama. Pacijenti ne bi trebalo sami da prekinu uzimanje leka, upozorila je dr Papaleontiou. Prekid zahteva postepeno smanjenje doze, uz testiranje i praćenje, a nekim pacijentima će lek uvek biti potreban.
- Ali, izgleda da „odabranoj grupi odraslih starijih od 60 godina možda neće biti potreban ovaj tretman doživotno - naglašava dr Papaleontiou.
Među tri kontrolna pregleda izdvaja se skrining sa rizicima
Pitanje kada stariji pacijenti mogu bezbedno da prekinu skrining za rak debelog creva izazvalo je višegodišnju debatu. Uticajna Radna grupa za preventivne usluge SAD daje skriningu mlaku ocenu C nakon 76. godine, nazivajući korist „malom“.
Ipak, skoro 60 odsto starijih pacijenata koji su imali prethodne kolonoskopije i suočavaju se sa ograničenim životnim vekom (manje od pet godina) savetuje se da se podvrgnu još jednom skriningu, otkrila je studija iz 2023. godine.
Kao gastroenterolog na University of California-San Diego, dr Samir Gupta redovno se susreće sa ovim problemom kod starijih pacijenata.
- Znam da zaista imaju nizak rizik od raka debelog creva, a ja ih izlažem još većem - navodi dr Gupta i podseća da rizik od komplikacija nakon kolonoskopije raste sa godinama. Jedna studija je otkrila da je skoro 7 odsto pacijenata starijih od 75 godina imalo hospitalizaciju ili posetu hitnoj pomoći u roku od mesec dana od procedure.
Da li se kolonoskopija isplati posle 75. godine?
Dr Gupta je glavni autor nove studije o skoro 92.000 pacijenata iz organizacije „Veterani“ starijih od 75 godina koji su imali prethodne kolonoskopije. Kod oko 28 odsto, procedura je pronašla adenom, vrstu polipa koji može da postane kancerogen. Iako samo mali deo to uradi, gastroenterolozi ih uglavnom uklanjaju. Istraživači su otkrili da su nakon 10 godina veterani sa prethodnim adenomom imali veću verovatnoću da razviju rak debelog creva nego oni bez njega, iako je stopa bila izuzetno niska u obe grupe.
Ali, samo 0,5 odsto, polovina od 1. procenta onih sa prethodnim adenomom umrlo je od raka debelog creva, u poređenju sa 0,4 odsto onih bez njega. I to je mala razlika, kaže dr Gupta.
- Čak i ako procedura prođe dobro, ili nećete pronaći ništa ili ćete pronaći nešto što neće imati stvarni uticaj na životni vek. Čak i sa polipima, šansa da umrete od raka debelog creva je toliko mala u poređenju sa svim ostalim što vas može pogoditi - ističe dr Itzkowitz i otkriva da mnogi pacijenti, kojima su uklonjeni polipi, žele da ponovo rade kolonoskopiju.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.