Prema otkriću nove studije Penn State College of Medicine, veća potrošnja pečuraka u svakodnevnoj ishrani povezana je sa manjim rizikom od raka. Sistematski pregled i metaanaliza ispitali su 17 studija raka, objavljenih od 1966. do 2020. Analizirajući podatke više od 19.500 pacijenata sa rakom, istraživači su tražili vezu između konzumacije gljiva i rizika od raka, a dobijena naučna saznanja objavljena su časopisu Advances in Nutrition.
Najveći prehrambeni izvor ćelijskog zaštitnika
Pečurke su bogate vitaminima, hranljivim sastojcima i antioksidantima. Nalazi naučnog tima pokazuju da ova super hrana takođe može da pomogne u zaštiti od raka. Iako pečurke kao što su šitake, bukovače, maitake i kraljevske bukovače imaju veće količine aminokiseline ergotioninein od odnosu na belo dugme, gljivu cremini i portabello, istraživači su otkrili da ljudi koji su uvrstili bilo koju vrstu gljiva u svoju svakodnevnu ishranu imaju manji rizik od nastanka raka. Prema nalazima, osobe koje su dnevno jele 18 grama pečurki imale su 45 odsto manji rizik od razvoja karcinoma, u poređenju sa onima koji nisu jeli pečurke.
– Pečurke su najveći prehrambeni izvor ergotionina, koji je jedinstveni i snažni antioksidant i ćelijski zaštitnik. Nadoknađivanje antioksidanata u telu može da pomogne u zaštiti od oksidativnog stresa i smanji rizik od raka – objasnio je Djibril M. Ba, apsolvent epidemiologije na Penn State College of Medicine.
Najjača veza sa rakom dojke
Kada su ispitivani specifični karcinomi, istraživači su primetili najjaču vezu sa rakom dojke, jer su osobe koje su redovno jele pečurke imale znatno manji rizik od ove vrste karcinoma. Djibril M. Ba je objasnio da bi to moglo biti zato što većina studija nije uključivala druge oblike raka. Ubuduće, ovo istraživanje moglo bi biti korisno za dalje istraživanje zaštitnih efekata koje pečurke imaju i pomoć u uspostavljanju zdravije ishrane koja sprečava rak.
– Sve u svemu, ovi nalazi pružaju važne dokaze o zaštitnim efektima pečurki protiv raka. Potrebne su nove studije kako bi se preciznije utvrdili mehanizmi u koje su uključeni i specifični karcinomi – rekao je koautor John Richie, istraživač Penn State Instituta za rak i profesor nauka o javnom zdravlju i farmakologije.
