Naslovna / Zdravlje

Šta je dekompresiona bolest i koji su njeni simptomi

Priredio/la: S.St.|17:00 - 15. 10. 2022.

Dekompresiona bolest nastaje usled brzog smanjenja pritiska nakon izlaganja visokom pritisku. Zbog apsorpcije azota u krvotoku dolazi do akumulacije mehurića u zglobovima, dok njihovo nakupljanje u plućima, mozgu i kičmenoj moždini može da ostavi ozbiljne posledice

dekompresiona bolest Kao jedan od načina lečenje primenjuje se terapija kiseonikom u hiperbaričnoj komori Foto: Shutterstock

Dekompresiona bolest je stanje koje nastaje usled smanjenja pritiska oko tela. Obično pogađa dubokomorske ronioce, ali se može javiti i kod astronauta, radnika sa nedostatkom vazduha i avijatičara.

Dekompresiona bolest zavisi od 4 faktora

Dekompresiona bolest je rezultat formiranja mehurića iz rastvorenih gasova kao što je azot u krvotoku i tkivima tokom ili nakon smanjenja pritiska okoline.

Dekompresiona bolest je retka i može da varira po težini. Incidenca dekompresione bolesti zavisi od:

  • dužine i dubine ronjenja
  • temperature vode
  • intenziteta rada na dubini
  • brzine izrona

Incidencija može biti 3 na 10.000 zarona za sportsko ronjenje i 1,5 do 10 na 10.000 zarona za komercijalno ronjenje. Pored toga, rizik od razvoja ovog stanja je 2,5 puta veći kod muškaraca nego kod žena.

Simptomi dekompresione bolesti

Neki uobičajeni simptomi dekompresione bolesti su sledeći:

  • abnormalni umor
  • bol u zglobovima i mišićima
  • vrtoglavica i obamrlost
  • kratak dah
  • svrab kože i osip
  • zbunjenost
  • iskašljavanje penaste i krvave sluzi
  • nesvesnost
  • drhtavica
  • amnezija

Postoje dva tipa dekompresione bolesti – tip I, blagi oblik, i tip II, teški oblik.

Dekompresiona bolest tipa I najčešće izaziva bol u zglobovima zajedno sa:

  • umorom
  • malaksalošću
  • parestezijom
  • bolovima u mišićima
  • problemima sa kožom kao što su osip ili svrab

Bol u zglobovima najčešći je ishod dekompresione bolesti i pogađa gležnjeve, kolena, laktove i ramena.

Dekompresiona bolest tipa II izaziva teške kardiopulmonalne simptome, kao što su oštećenje pluća i neurološke simptome:

  • glavobolje
  • napadi
  • promene ponašanja
  • smetnje vida
  • koma

Neurološki simptomi se javljaju u 10 do 15 odsto slučajeva, dok su kardiopulmonalni simptomi prilično retki.

Dekompresiona bolest tipa II takođe može da izazove oštećenje kičmene moždine, što može da dovede do senzorne disfunkcije, paralize ili smrti.

Uzroci dekompresione bolesti

Dekompresiona bolest nastaje usled brzog smanjenja pritiska nakon izlaganja visokom pritisku. U okruženjima visokog pritiska, telo apsorbuje azot ili druge inertne gasove da bi održalo stanje ravnoteže. Naglo smanjenje pritiska uzrokuje da azot izlazi iz rastvora i dovodi do stvaranja mehurića. Akumulacija mehurića u zglobovima ili u njihovoj blizini dovodi do bolova u zglobovima, dok njihovo nakupljanje u plućima, mozgu i kičmenoj moždini može da izazove ozbiljnije ishode.

Brzo smanjenje pritiska može da izazove nekoliko faktora:

  • dugo ili duboko ronjenje
  • težak rad na dubini
  • hladna voda
  • brzi izron iz dubine

Do dekompresione bolesti može da dovede i nekoliko pojedinačnih faktora:

  • bolest pluća 
  • dehidracija
  • gojaznost
  • intenzivan rad odmah nakon izrona

Međutim, istraživanje gorenavedenih faktora nije konačno i neophodna su dodatna istraživanja.

Lečenje dekompresione bolesti

Primarna opcija lečenja dekompresijske bolesti je davanje 100 odsto čistog kiseonika. Naučnici preporučuju ovaj početni tretman sve dok osoba sa dekompresionom bolešću ne može da dobije hiperbaričnu terapiju kiseonikom.

Rehidracija

Za lečenje dekompresione bolesti može da se primeni intravenska tečnost bez izotonične glukoze, pošto je dehidracija uobičajena među roniocima. Takođe, ako je ronilac pri svesti, mogu da se daju oralne tečnosti za rehidraciju.

Hiperbarična terapija kiseonikom

Hiperbarična terapija kiseonikom, ili rekompresiona terapija, pristup je lečenju gde ljudi ulaze u hiperbaričnu komoru ispunjenu 100 odsto čistim kiseonikom. Pritisak vazduha u komori je veći od normalnog vazdušnog pritiska. Ovo pomaže plućima da prikupe veće količine kiseonika.

Rekompresija u vodi

Ova terapija je alternativa hiperbaričnoj terapiji kiseonikom. Može biti pogodna za udaljene lokacije gde je hiperbarična komora nedostupna ili ne može da se obavi brzi transport do najbliže komore.

Ljudi koji vrše rekompresiju u vodi ronioca ponovo odvode pod vodu. Ovo uzrokuje da se mehurići gasa u telu ronioca vrate u rastvor, što smanjuje simptome i omogućava sporu dekompresiju. Međutim, stručnjaci savetuju da ova tehnika može da pogorša stanje i generalno preporučuju da osobe sa dekompresionom bolešću dobiju prvu pomoć na površini, a ne pod vodom. 

Prevencija

Za sprečavanje razvoja dekompresione bolesti postoji nekoliko saveta:

  • izbegavanje letenja u toku od 24 sata od poslednjeg ronjenja
  • udisanje kiseonika na dubini
  • pravljenje tabele za ronjenje koja određuje bezbedno vreme i dubinu za ronioce
  • ograničavanje brzine izrona na oko 10 metara u minuti
  • izbegavanje ronjenja leđa uz leđa
  • piti puno vode pre ronjenja

Štaviše, ljudi kojima je ranije dijagnostikovana dekompresiona bolest treba da se konsultuju sa svojim lekarima pre nego što se vrate ronjenju.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo