Naslovna / Zdravlje

PMS: Da li je predmenstrualni sindrom tabu, izmišljotina ili hormonski problem koji mora da se leči

Piše: Marijana M.Rajić|8:45 - 01. 12. 2022.

Za određivanje adekvatne terapije, uz ginekologa i endokrinologa je za psihički deo simptoma PMS neophodna podrška psihijatra. Ove žene ne smeju biti stigmatizovane zbog tegoba koje osećaju, pogotovo imajući u vidu da uz pravilno lečenje mogu imati odličan kvalitet života, kaže za eKlinika portal Ass.dr sci med. Bojana Popović, endokrinolog

PMS dr Bojana Popović Ass.dr sci med. Bojana Popović: Među fizičkim simptomima PMS dominiraju: pojačano zamaranje, oticanje tela, osetljivost dojki, glavobolja, dobitak u težini, bolovi u leđima Foto: Aleksandar Aleksić/Shutterstock

PMS: kada se spomene ova skraćenica, većina je identifikuje sa „tamo nekim nervoznim ženama“. Veoma često se olako koristi, ne shvata ozbiljno, služi za viceve, ali, istini za volju, i kao izgovor. Šta je u osnovi perioda u životu svake žene koji ne može da izbegne i to svakog meseca u reproduktivnom periodu?

Brojke: jasni procenti žena koje imaju sindromsko ispoljavanje PMS

– Ovakva percepcija opšte javnosti je viševekovna i delom posledica socijalnih i kulturoloških doživljaja žena i ženskog tela. Nažalost, i deo stručne javnosti dovodi u pitanje biološku prirodu PMS, delimično i zbog činjenice da se naučna saznanja na ovu temu još uvek razvijaju. Mišljenja sam, međutim, da brojevi dovoljno govore o značaju ovog fenomena. Naime, pokazano je da čak 80 odsto žena ima makar jednu tegobu tokom premenstrualnog perioda, a oko 30-40 odsto ima kombinaciju somatskih i psihičkih tegoba koje se sindromski ispoljavaju (kao PMS) i značajno menjaju kvalitet života – navodi u razgovoru za eKlinika portal Ass dr sci med. Bojana Popović, specijalista interne medicine i endokrinolog.

Koji oblik PMS je klasifikovan kao psihijatrijska bolest

Prema rečima Ass. dr Popović, najtežu formu predstavlja takozvani premenstrualni disforični poremećaj (PMDD – premenstrual dysphoric disorder). On potpada pod spektar depresivnih poremećaja i šifriran je u klasifikaciji psihijatrijskih bolesti (DSM-5 – Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders). Prisutan je, navodi sagovornica našeg portala, kod oko 3-6 odsto žena, koje zahtevaju kompleksan terapijski pristup i u pravom smislu multidisciplinarno lečenje.

Uloga polnih hormona u našem organizmu

S obzirom na to da se simptomi PMS javljaju “premenstrualno”, odnosno. isključivo u drugoj (lutealnoj) fazi menstrualnog ciklusa, logično je pretpostaviti da je etiologija poremećaja vezana za polne hormone. I zaista, kaže Ass. dr Popović, fluktuacija gonadalnih hormona (uz ovulaciju) je preduslov za nastanak PMS/PMDD. U prilog tome govori i činjenica da se svi simptomi PMS gube tokom trudnoće i u postmenopauzi.

– Važno je znati da žene sa PMS/PMDD imaju normalne vrednosti estradiola i progesterona, kao i normalnu fluktuaciju tokom lutealne faze ciklusa. Smatra se da je uzrok nastanka simptoma PMS povećana osetljivost na ove hormone u centralnom nervnom sistemu (CNS). Posledično dolazi do izmene sekrecije nekoliko značajnih neurotransmitera i hormona, kao što su GABA (gama-aminobuterna kiselina) i serotonin. Značajan je i efekat nekih od metabolita polnih hormona kao što je alopregnanolon koji deluje kao modulator receptora za GABA. Takođe, ima dokaza da određeni polimorfizmi u genu za estradiolski receptor (ESR1) pogoduju nastanku PMS. Konačno, najskorija istraživanja su ispitivala povezanost polnih hormona sa određenim zapaljenskim faktorima i njihovu ulogu u patogenezi PMS – objašnjava Ass.dr sci med. Bojana Popović.

Od čega zavisi da li će PMS biti izražen i postoji li predispozicija

Izraženost, prema rečima naše sagovornice, najverovatnije zavisi od kombinacije navedenih poremećaja koja je po svemu sudeći i konstituciono zavisna. Čini se, dodaje još, da su neke žene više predisponirane za nastanak PMS, a svemu dodatno doprinose i određeni faktori sredine.

– Osim potvrde uticaja polimorfizama u genu za estradiolski receptor, za sada nisu definisani drugi genetički (ili konstitucioni) faktori rizika za nastanak PMS. Međutim, potvrđen je uticaj određenih spoljašnjih faktora kao što su: gojaznost, pušenje, konzumacija alkohola, fizička neaktivnost. Kod žena sa potvrđenim PMDD veća je učestalost traumatičnih događaja u životu, istorije anksioznih poremećaja, depresije, poremećaja ishrane (tipa anoreksije i bulimije) i migrene – ističe dr Popović.

Tipični simptomi PMS i kako se postavlja dijagnoza

Iako simptomi PMS mogu varirati tokom vremena, nije potvrđen uticaj različih starosnih perioda na njihovu pojavu. Izuzetak je menopauzalna tranzicija koja dovodi do gubitka tegoba, navodi endokrinolog i dodaje:

– Kao što se da zaključiti iz etiopatogeneze, ne postoje laboratorijske analize na osnovu kojih se može postaviti dijagnoza PMS. Dijagnoza se postavlja na osnovu pojave karakterističnih simptoma (somatskih i psihičkih) u drugoj fazi menstrualnog ciklusa i zaključno sa prvih par dana menstruacije tokom najmanje 2 ovulatorna cikusa. Među somatskim (fizičkim) simptomima dominiraju: pojačano zamaranje, oticanje tela, osetljivost dojki, glavobolja, dobitak u težinu, bolovi u leđima. Psihičke tegobe uključuju: povećanu iritabilnost, nervozu, izmene raspoloženja, osećaj neraspoloženja, depresiju, sniženu koncentraciju i nesanicu. Pacijentkinjama se savetuje vođenje dnevnika tegoba tokom dva meseca radi uvida u varijabilnost simptoma. U slučaju nejasne anamneze, potrebno je laboratorijskim analizama isključiti druge poremećaje kao što su disfunkcija štitaste žlezde i Kušingov sindrom.

Da li se PMS leči i kako

Prema rečima sagovornice eKlinika portala, svakoj pacijentkinji se savetuje primena specifičnog higijensko-dijetetskog režima koji podrazumeva: održavanje normalne telesne mase, aerobnu fizičku aktivnost, prestanak pušenja, apstinenciju od konzumacije alkohola, redukciju stresa, uredan san. Ima dokaza, kaže se Ass.dr sci med. Bojana Popović, da konzumacija složenih ugljenih hidrata umanjuje simptome tako što povećava koncentraciju triptofana, prekursora serotonina.

– Kada je u pitanju medikamentno lečenje, s obzirom da nema mogućnosti delovanja na etiologiju, lečenje je usmereno na kontrolu simptoma. Prvi korak je usmeren ka sprečavanju normalne fluktuacije nivoa polnih hormona, što se postiže primenom oralnih kontraceptiva. Alternativno, mogu se primenjivati GnRH agonisti koji pacijentkinje veštački uvode u menopauzu. U težim slučajevima, naročito kod prezentacija kojima dominira psihička simptomatologija (pogotovu u slučaju PMDD) mogu se primenjivati anksiolitici i selektivni inhibitori preuzimanja serotonina (SSRI), uz kognitivnu i bihejvioralnu terapiju – objašnjava endokrinolog.

Prestaje li PMS sa menopauzom

Pitali smo i u kakvoj su vezi PMS i predmenopauza i menopauza. Prestaje li ovim stanjima i to osećanje, ili ga menja neka drugačija hormonska aktivnost?

– Simptomi PMS su striktno vezani za fluktuaciju polnih hormona tj. za ovulatorne cikluse. Stoga je sasvim očekivano da se oni smanjuju i gube tokom perioda perimenopauze i nakon menopauze. Nažalost, kod određenog broja žena će se u ovom periodu ispoljiti drugačija simptomatologija (simptomatologija klimakterijuma) vezana za relativni ili apsolutni deficit estrogena. Ona takođe može biti posebno neprijatna i značajno urušiti kvalitet života – odgovara Ass. dr sci med Popović.

Šta podrazumeva multidisciplinarni pristup u lečenju PMS i postoji li prevencija

– Čini mi se da se pitanje multidisciplinarnog pristupa prvenstveno odnosi na neophodnost saradnje između psihijatra i ginekologa/endokrinologa. I ginekolozi i endokrinolozi su podjednako familijarni sa fiziologijom gonadne osovine, kao i sa primenom kontraceptivnih pilula i GnRh agonista. Međutim, neretko ova terapija ne uspe da pokrije psihički deo simptoma PMS i neophodna je podrška psihijatra uz adekvatnu terapiju. Ove žene ne smeju biti stigmatizovane zbog tegoba koje osećaju, a pogotovo imajući u vidu da uz pravilno lečenje mogu imati odličan kvalitet života.

U blažim slučajevima je korekcija životnih navika dovoljna da se simptomi ako ne spreče, a onda umanje do nivoa koji nema značajan uticaj na kvalitet života. To naravno zahteva disciplinu i često je nažalost nedovoljno. Ukoliko su nefarmakološke mere nedovoljne, neophodna je medikamentna terapija.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Mirjana
21:49, 02. 12. 2022.
Odgovori

D.veče ! Ja sam se u dosta ovih simptoma pronašla ,znam po mjesec dana da ,nemam ..i dobijem ali strasna ,nervoza izvadila sam štitnjaču ,samo mi desni rez ostao ..nisam dugo bila na kontroli . za hormone ..i opće kakvo mi stanje ,,znam samo da imam ,toliko vrućinu ,ja sam stalno u bretelama ,znojim se jako ..kilaza bude ..70 za 2-3 dana ..65 ..Hvala !

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo