Naslovna / Zdravlje

Napadi astme kod dece u urbanim sredinama i kako zagađivači vazduha mogu da ih povećaju

Priredio/la: S.St.|18:00 - 25. 03. 2023.

Veća izloženost zagađivačima vazduha povezana je sa povećanim rizikom od napada astme, ali molekularni mehanizmi koji leže u osnovi sposobnosti zagađivača vazduha da izazovu napade astme nisu dobro shvaćeni

napadi astme kod dece Istraživači kažu da deca u urbanim sredinama mogu biti sklonija napadima astme zahvaljujući zagađivačima vazduha Foto Shutterstock

Napadi astme, koji uključuju pogoršanje upale i sužavanje plućnih disajnih puteva, obično su uzrokovani virusnim respiratornim infekcijama, ali mogu biti uzrokovani i nevirusnim faktorima. Nova studija pokazuje da su viši nivoi zagađivača vazduha, posebno ozona i finih čestica, povezani sa povećanim rizikom od napada astme kod dece koja žive u urbanim centrima. Virusne respiratorne infekcije najčešći su uzrok napada astme, ali su nevirusni faktori, kao što su zagađivači vazduha, takođe povezani sa pojavom simptoma astme.

Studija o povezanosti napada astme kod dece i zagađivačima vazduha

Nedavna studija objavljena u časopisu Lancet Planetary Health izveštava da su viši nivoi zagađenja vazduha, posebno koncentracije ozona i finih čestica, povezani sa napadima astme i padom funkcije pluća kod dece koja žive u urbanim centrima. Istraživači su takođe primetili da ovi zagađivači vazduha mogu izazvati napade astme čak i kada su njihove koncentracije ispod nacionalnih standarda kvaliteta vazduha. Istraživači su dodali da su veće koncentracije ozona i finih čestica povezane sa aktivacijom specifičnih inflamatornih puteva u disajnim putevima, pomažući da se razume kako veći nivoi zagađivača mogu dovesti do povećanog rizika od napada astme kod dece koja žive u urbanim sredinama.

– Mislim da je ovaj rad veoma interesantan i važan jer su mogli ne samo da sagledaju pogoršanje astme, već su imali i podatke o odsustvu respiratornog virusa i ispitali druge ishode – rekla je dr Antonella Zanobetti, istraživač zdravlja životne sredine na Harvard T.H. Chan School of Public Health u Bostonu.

– Oni pokazuju povezanost između zagađenja vazduha i egzacerbacija astme koje se javljaju u odsustvu respiratornog provocirajućeg virusa. Stoga je zagađenje vazduha u ovoj studiji bilo pokretač egzacerbacija astme nezavisno od respiratornih virusnih infekcija, što je zauzvrat važno za razumevanje bioloških mehanizama – rekla je dr Zanobetti za Medical News Today (MNT).

– Njihova studija otišla je mnogo dalje od mnogih drugih studija u tome što su pažljivo analizirali vezu između zagađenja vazduha i pogoršanja astme, bez obzira na to da li su se ovi događaji desili tokom virusnih infekcija ili ne – dodao je dr Allen Dozor, profesor pedijatrije i šef Odeljenja pulmologije na Medicinskom fakultetu u Njujorku.

– Virusne infekcije veoma su česte kod dece i najteži slučajevi astme povezani su sa infekcijama gornjih disajnih puteva (URI) ili prehladama. Deca dobijaju neverovatan broj prehlada svake godine, ali za mnogu decu, posebno u oblastima sa visokim nivoom zagađenja vazduha, prehlade često dovode do teških napada astme. Važno je naglasiti da visoki nivoi zagađenja vazduha pogoršavaju i napade astme koji su povezani sa virusima i one koji nisu – istakao je dr Dozor.

Napadi astme: šta treba znati

Astma je hronično stanje koje karakteriše upala i sužavanje bronhija, glavnih disajnih puteva u plućima i njihovih grana.

Simptomi astme uključuju stezanje u grudima, nedostatak daha, kašalj i šištanje koji imaju tendenciju da se pogoršaju tokom pogoršanja astme.

Pogoršanje astme, takođe poznato kao napad astme, uključuje dalje sužavanje plućnih disajnih puteva usled zapaljenja ćelija disajnih puteva i kontrakcije bronhijalnih mišića. Ovo je praćeno proizvodnjom viška sluzi što takođe dovodi do opstrukcije disajnih puteva.

Virusne infekcije respiratornog trakta jedan su od najčešćih uzroka pogoršanja astme i kod dece i kod odraslih. Međutim, do pogoršanja astme može doći i zbog nevirusnih uzroka, kao što su nevirusne infekcije, alergeni, polen i dlaka kućnih ljubimaca. Pored toga, nekoliko epidemioloških studija pokazalo je vezu između nivoa zagađivača vazduha i pojave napada astme. Viši nivoi nekoliko zagađivača vazduha, kao što su fine čestice, ozon, azot-dioksid i sumpor-dioksid, povezani su sa pojavom napada astme.

Astma je jedno od najčešćih hroničnih stanja kod dece. Štaviše, studije navode da deca koja žive u niskim socioekonomskim i urbanim naseljima pokazuju veći morbiditet i prevalenciju od astme. Veći nivoi zagađenja vazduha su karakteristični za ova naselja i mogu objasniti veću prevalenciju i težinu astme kod dece koja žive u urbanim sredinama sa niskim prihodima.

Međutim, molekularni mehanizmi koji leže u osnovi rasplamsavanja astme tokom nevirusnih respiratornih bolesti, posebno u osetljivim populacijama kao što su deca sa teškom astmom, nisu dobro shvaćeni. Pored toga, nisu okarakterisane razlike u mehanizmima koji leže u osnovi rasplamsavanja astme izazvane zagađivačima vazduha i virusnim infekcijama.

Uticaj zagađivača vazduha na astmu

U novoj studiji, istraživači su u početku ispitivali povezanost između nivoa zagađivača vazduha i pogoršanja astme kod dece i adolescenata koji žive u urbanim naseljima. Analizirali su podatke iz prethodne opservacijske studije pod naslovom Mechanisms Underlying Asthma Exacerbations Prevented and Persistent with Immune-based Therapy Part 1 (MUPPITS1). Autori te studije ranije su koristili podatke iz MUPPITS1 da bi ispitali molekularne mehanizme koji leže u osnovi rasplamsavanja virusne i nevirusne astme.

Cilj nove studije bio je da se koriste podaci MUPPITS1 za specifično razumevanje molekularne osnove nevirusnih egzacerbacija astme izazvanih zagađivačima vazduha.

MUPPITS1 obuhvatio je 208 dece uzrasta od 6 do 17 godina sa astmom sklonom pogoršanjima koja žive u četvrtima sa niskim prihodima u devet gradova Sjedinjenih Država. Studija je prikupila podatke o funkciji pluća i nazalnim uzorcima ovih učesnika nakon pojave simptoma epizode ​​respiratorne bolesti. Istraživači su koristili uzorke iz nosa da bi utvrdili da li je respiratorna bolest uzrokovana virusnom infekcijom ili nevirusnim faktorima. Takođe su dalje klasifikovali učesnike na osnovu toga da li su imali ili nisu imali pogoršanje astme tokom bolesti. Zatim su koristili podatke o indeksu kvaliteta vazduha i koncentracijama pojedinačnih zagađivača koje je prikupila Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) za svako geografsko područje uključeno u studiju. Ovi podaci o zagađenju vazduha usklađeni su sa lokacijom i datumom bolesti svakog učesnika.

Istraživači su izvestili da su vrednosti indeksa kvaliteta vazduha bile veće devet dana pre i posle pojave simptoma kod učesnika sa nevirusnom egzacerbacijom astme od onih sa egzacerbacijom virusne astme. Pored toga, vrednosti indeksa kvaliteta vazduha su bile u negativnoj korelaciji sa plućnom funkcijom kod učesnika sa nevirusnim egzacerbacijama astme.

Slična povezanost između indeksa kvaliteta vazduha i egzacerbacija nevirusne astme takođe je primećena korišćenjem podataka iz druge studije koja je uključivala 419 pojedinaca starosti između 6 i 20 godina koji žive u domaćinstvima sa niskim prihodima u osam većih američkih gradova.

Podaci iz obe studije su pokazali da su koncentracije ozona i finih čestica (PM2,5) bile veće tokom epizoda rasplamsavanja nevirusne astme. Štaviše, koncentracije ozona su bile povezane sa padom funkcije pluća.

Vrednosti indeksa kvaliteta vazduha i koncentracije ozona nisu prelazile nacionalne standarde kvaliteta vazduha. Koncentracije finih čestica su samo u nekim slučajevima premašile standardne ambijentalne vrednosti.

Autori studije rekli su da bi ovo moglo da navede na zaključak da bi izlaganje niskim nivoima zagađivača vazduha tokom više dana moglo biti dovoljno da izazove napad astme. Takođe su primetili da regionalne vrednosti EPA možda neće obuhvatiti visoke nivoe ovih zagađivača u određenim urbanim mestima. Štaviše, lična izloženost zagađivačima vazduha može varirati čak i za pojedince koji žive na istoj lokaciji.

Profil ekspresije gena

Zatim su ispitivane razlike u ekspresiji gena koristeći nazalne uzorke iz studije MUPPITS1.

Indeks kvaliteta vazduha bio je povezan sa uobičajenim obrascima ekspresije gena u egzacerbacijama virusne i nevirusne astme, što ukazuje na prisustvo osnovnih puteva koji leže u osnovi napada astme. Pored toga, vrednosti indeksa kvaliteta vazduha bile su povezane sa promenama u profilu ekspresije gena koje su bile specifične za egzacerbacije nevirusne astme.

Na nivou pojedinačnih zagađivača vazduha, nivoi finih čestica su u specifičnoj korelaciji sa povećanjem ekspresije gena povezanih sa prekomernim lučenjem sluzi i proinflamatornim citokinima, klasom signalnih proteina, kod nevirusnih egzacerbacija astme. Koncentracije finih čestica takođe su bile u pozitivnoj korelaciji sa ekspresijom tkivnih kalikreina, grupom enzima koji su uključeni u zapaljenje i povišeni kod astme.

Epitelne ćelije čine oblogu većine respiratornog trakta i štite od inhalacionih infektivnih agenasa, alergena i ostataka koji mogu da naškode respiratornom sistemu. Nivoi finih čestica su takođe povezani sa ekspresijom gena koji su uključeni u funkciju barijere epitelnih ćelija.

Kod pojedinaca sa egzacerbacijama nevirusne astme, koncentracija ozona je bila u korelaciji sa genima povezanim sa upalom tipa 2, tipom inflamatornog odgovora koji se obično primećuje kod astme.

U potrazi za lekovima za astmu

Istraživači su rekli da molekularni putevi uključeni u pogoršanje astme povezani sa specifičnim zagađivačima vazduha mogu da objasne veću prevalenciju astme i morbiditet kod dece koja žive u urbanim centrima. Identifikacija puteva koji su specifični za egzacerbacije astme uzrokovane višim nivoima zagađivača vazduha takođe bi mogla pomoći u osmišljavanju intervencija usmerenih na ove molekularne puteve.

Pored toga, lični uređaji koji pomažu u praćenju nivoa kvaliteta vazduha i korišćenje vazdušnih filtera tokom visokog nivoa zagađenja vazduha mogu pomoći u smanjenju rizika od pogoršanja astme povezanih sa zagađenjem.

Autori su upozorili da je studija po prirodi posmatračka i da nije utvrdila uzročnost između zagađivača vazduha i incidence rasplamsavanja astme.

Dr Zanobetti takođe je primetila da je „studija imala mali broj subjekata i koristila zagađenje vazduha sa monitora. Osim toga, ispitivali su zagađenje vazduha u danima neposredno pre napada, što znači fokusiranje na akutne efekte, a ne na hronične. Stoga je potrebno više studija, sa više podataka i boljom rezolucijom prostornog zagađenja vazduha”.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo