„Suvo utapanje“ je izraz koji opisuje niz simptoma i dovodi se u vezu sa komplikacijama posle prodra vode u nosi i/ ili usta, usled kojeg nastaje grč i zatvaranje disajnih puteva. „Suvo utapanje“ najčešće se dešava posle izlaska iz vode. Do problema može da dođe i u plićaku, koji je nekada opasan posebno za decu.
U medicini se utapanje određuje kao proces poremećaja disanja usled prisustva vode u disajnim putevima i plućima. Suvo utapanje nije medicinski priznat izraz, pa pojedini stručnjaci u potpunosti odbacuju ovaj pojam. Situacije u kojima dođe do prodora vode u usta i/ ili nos i zatvaranja disajnih puteva, lekari tretiraju kao povrede pri ronjenju, plivanju. Kažu da su isto opasne kao i klasično utapanje u vodi, jer dovode do velikih komplikacija sa disanjem i u najtežim slučajevima smrtnog ishoda.
Potrebno je naglasiti i da se „suvo utapanje“ retko događa, ali da je nažalost moguće. U svim slučajevima utapanja zastupljeno je sa 1 do 2 odsto. Lekari American Academy of Pediatrics kažu da je ovo suvo utapanje jedan od vodećih uzroka smrti dece od 1. do 4. godine života.
Stručnjaci upozoravaju da dete može da se utopi i u plićaku u malom kućnom bazenu. Deca su najosetljivija kategorija, ali svako nesmotreno ponašanje, kao na primer upotreba alkohola i plivanje, može da se završi davljenjem.
Pedijatar dr Stephen Robert iz Cedars-Sinai objašnjava da se izraz „suvo utapanje“ odnosi na akutnu povredu pluća uzrokovanu aspiracijom vode. Stanje nastaje nekoliko minuta do nekoliko sati posle kontakta sa vodom i dovodi do respiratorne insuficijencije.
Dr Robert podvlači da su veoma male mogućnosti da dođe do „suvog utapanja“, ali da bi bilo uvek dobro da decu držimo pod maksimalnim nadzorom u vodi. Ne samo dok su u moru, na plaži, bazenu, jezeru već i u manjim vodenim površinama.
Sekundarno utapanje je posledica prodora vode u pluća, u ovakvoj situaciji telo se prirodno bori da izdahne, a usled svega dolazi do taloženja ugljen dioksida i veoma niskog nivoa kiseonika. Prvi znaci mogućeg problema mogu da se jave i posle 24 sata.
Stručnjaci zato navode da je potrebno posle vremena provedenog u vodi da obratimo pažnju na disanje deteta. Savet je da reagujemo ako je ono otežano, ubrzano, plitko, ako primetimo da dete širi nozdrve, koristi napor da bi disalo. Uporan kašalj i jače disanje, pošto se dete zagrcne s vodom još jedan je alarm. Može da dođe i do povraćanja, jakog umora, pospanosti, izmena u ponašanju, vrtoglavice usled pada nivoa kiseonika.
– Tokom 12 godina pedijatarske prakse videla sam samo jednog pacijenta koji je pokazivao ove simptome posle izlaska iz bazena. Stanje je ipak potencijalno opasno i kada boravite sa decom na moru, jezeru, bazenu bitno je da poznajete simptome – kaže pedijatar dr Kathleen Berchelmann iz Washington University School of Medicine u Sent Luisu.
Kako bismo bezbedno letovali, savet stručnjaka jeste da naučimo decu da plivaju, da ih pratimo dok su u vodi, preporuka je da deca koja ne znaju da plivaju nose šlaufe. Nikada ne bi trebalo malo i radoznalo dete, koje istražuje okruženje, da ostavimo samo u blizini vodene površine.