Ann Marie Alves-Ćurčić o prevenciji suicida: „Nismo sami, čak i kad se osećamo zarobljeno u svom bolu“

Vreme čitanja: oko 7 min.

- U ova sumanuta vremena veoma je važno da budemo svesni da ne možemo da promenimo sve što nas okružuje, ali možemo da pronađemo načine da sačuvamo sebe - poručuje povodom Svetskog dana prevencije suicida novinarka Ann Marie Alves-Ćurčić, koja je nakon tragičnog gubitka postala aktivista svakodnevne borbe za bolje mentalno zdravlje i rušenje stigme tipične za osobe sa takvim problemima

Anne Marie Alves Ćurčić: "Svi smo mi ranjivi, ali ta ranjivost ne znači slabost - ona čini deo univerzalnih ljudskih iskustava" Foto: Privatna arhiva/Anne Marie Alves Ćurčić, Shutterstock

Danas je Svetski dan prevencije suicida. Dok se ogroman broj ljudi oseća beznadežno, napušteno ili traumatizovano, za naše podneblje to je i dalje duboko stigmatizovana tema. Upravo zbog toga, ne samo danas poruka mora biti glasna: suicid nije rešenje, pomoć i podrška u kritičnom trenutku mogu da promene ishod.

Svetski dan prevencije suicida i V festival mentalnog zdravlja

Novinarka Anne Marie Alves-Ćurčić autentični je borac za bolje mentalno zdravlje svake osobe,  sa posebnim fokusom na veoma senzitivnu temu suicida. Kako je nositi se sa takvim tragičnim gubitkom, znaju samo oni koji su ga doživeli. I preživeli. No, nije tako veliki broj onih koji tu bol pretvore u misiju, a upravo to je snagom srca i zdravog razuma uspela da učini sagovornica eKlinika portala.

Velikim delom zahvaljujući upravo njoj, 10. septembar više nije samo protokolarni datum u kalendaru, već simbol i jedna vrsta krune svakodnevne brige o mentalnom zdravlju i potrebe da slušamo i čujemo jedni druge. Alves-Ćurčić će ga provesti aktivno.

- Veoma mi je drago što mogu da najavim da Pokret za mentalno zdravlje čiji sam jedan od osnivača, i ovaj V beogradski festival mentalnog zdravlja otvara na Svetski dan prevencije suicida. Prošle godine smo napravili značajan iskorak odlučivši da po prvi put 10. septembar obeležimo u javnom prostoru, uličnom akcijom "Pokreni razgovor, unesi svetlost" , koja je održana na Platou ispred Filozofskog fakulteta u Beogradu. U okviru iste, u 20h priključili smo se i globalnoj akciji "Upali sveću/Light A Candle" Međunarodne asocijacije za prevenciju suicida (IASP), u znak sećanja na preminule od suicida, ali i kao vid podrške njihovim porodicama i svima onima koji se bore sa suicidnim mislima i osećanjima - kaže Anne Marie Alves-Ćurčić.

Večeras akcija "Upali sveću/Light A Candle" u znak sećanja na preminule i podrške porodicama

Naša sagovornica duboko veruje da ključ efikasne prevencije, kao i destigmatizacije osoba koje se bore sa suicidnim mislima i osećanjima, pre svega leži u edukaciji građana. Zato se ove godine otišlo i korak dalje.

- Po prvi put, Svetski dan prevencije suicida, biće u 20 h obeležen istovremenom akcijom "Sistem je u mraku, osvetlimo ga zajedno" u pet gradova Srbije - Beogradu, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Somboru i Novom Pazaru. Bez lažne skromnosti, mislim da je za Pokret to zaista velika stvar i zaista verujem da će, iz godine u godinu, taj broj gradova samo rasti - optimistična je novinarka.

"Nismo sami, nema tog bola koji sa nekim ne možemo podeliti"

Za Vas lično ovaj dan ima posebnu dimenziju i značenje. Šta bi bila najvažnija poruka deci, roditeljima, ali i svakom čoveku kao duboko lomljivom biću iz perspektive osobe koja je prolazila kroz tragediju ovakvog gubitka?

- Najvažnija poruka bi glasila - nismo sami, čak ni onda kada se osećamo zarobljeno u svom bolu. Nema tog bola, nema te tmine u duši koju sa nekim ne možemo podeliti.  Budimo nežni, budimo pažljivi kako prema drugima, tako i prema sebi. Konačno, svi smo mi ranjivi, ali ta ranjivost ne znači slabost - ona čini deo univerzalnih ljudskih iskustava. Uz međusobnu podršku, razumevanje, empatiju možemo izaći iz začaranog kruga predrasuda i stigme koje prate temu mentalnog zdravlja - mišljenja je Alves-Ćurčić.

"Važno je da se iznova i iznova međusobno podsećamo da je sasvim u redu govoriti o svojim osećanjima, da je u redu potražiti podršku, kada nam je ona potrebna."

Porast svesti, ali i brojni sistemski problemi

Sa aspekta novinara, ali i nekoga ko prati društvenu klimu, koliko smo uz neosporno veću svest o potrebi brige o mentalnom zdravlju zaista odmakli sa mrtve tačke pre svega u sistemskoj podršci?

- Svest je nesumnjivo porasla, posebno od pandemije korona virusa, kada je tema mentalnog zdravlja postala daleko vidljivija u javnoj sferi. Međutim, to nažalost ne prate i preko potrebne sistemske promene - kada se nađete u problemu, vrlo brzo shvatite da sistem gotovo da ne postoji jer je ili teško dostupan, ili preskup, ili ste na listi čekanja. Postojeći sistemi besplatne psihološke podrške u zajednici ni izdaleka ne pokrivaju potrebe, jer ih mahom pružaju organizacije civilnog društva ili udruženja građana čiji su kapaciteti, zbog odsustva podrške države, vrlo ograničeni - navodi Alves-Ćurčić i precizira:

Tragedije su uslovile porast potrebe za psihološkom podrškom

- Dakle, sam sistem već godinama tapka u mestu - Srbija, sa 6,6 miliona stanovnika, i dalje ima svega 5-6 centara za mentalno zdravlje, iako je npr. nacionalnim Programom o zaštiti mentalnog zdravlja za period 2019-2026. bilo predviđeno da ih do 2022. godine bude 20. Kao i prethodni, i ovaj strateški dokument, čija važnost ističe sledeće godine, mahom je ostao mrtvo slovo na papiru ili, ako želite, puki spisak lepih želja koje nema ko da realizuje. Pri tome, nedavne studije nedvosmisleno su pokazale da od majskih masovnih ubistava u O.Š." Vladislav Ribnikar", Malom Orašju i Duboni, pada nadstrešnice u Novom Sadu, do aktuelnih dešavanja, drastično rastu potrebe građana, a posebno mladih, za psihološkom podrškom.

Grupa podrške "ZaTebe#VAŽNOJE": "Svaki put kad neko napiše "hvala, pomoglo mi je", znam da sve ovo i te kako ima smisla"

Šta za Vas danas znači grupa ZaTebe#VAŽNOJE? Da li ste mogli da pretpostavite da će to postati sigurna luka, ali i ponekad veoma važna poslednja slamka spasa za osobe koje traže psihološku pomoć prolazeći kroz neku tešku životnu situaciju ili ambijent?

- Za mene ta grupa pre svega znači zajedništvo koje nisam mogla ni da zamislim. Kada sam je pokretala, želela sam samo da pokušam da stvorim siguran prostor gde ljudi mogu otvoreno da govore o izazovima sa kojima se suočavaju i da znaju da ima ko da ih čuje, pa da time pokušamo da zajedno razbijamo predrasude istigmu, pokažemo da niko nije sam u svojim osećanjima i da je sasvim u redu potražiti pomoć. Najveću vrednost grupe, to moram da istaknem, zapravo čine njeni članovi - grupa, koja danas okuplja više od 24 hiljade ljudi iz celog regiona, sigurno ne bi bila ono što danas jeste da nema te bezrezervne podrške koju pružaju jedni drugima, te topline, tih reči podrške... I svaki put kad neko napiše "hvala, pomoglo mi je", znam da sve ovo i te kako ima smisla. Isceljujuće je i dragoceno to saznanje - zadovoljna je naša sagovornica.

Naslikala: Anne Marie Alves-Ćurčić

Gde pobeći od višedecenijske traumatizacije i kako sačuvati sebe

Već 30+ godina smo u nekoj vrsti hronične traumatizacije i retraumatizacije (lokalno, globalno, lično...). Pomislite li nekad: dokle više i kako preživeti tolike pritiske?

- Da budem iskrena, često to pomislim i ujedno osetim potrebu da pobegnem što dalje - problem je u tome što ne znam gde. Šalu na stranu, mislim da je u ova sumanuta vremena veoma važno da budemo svesni da ne možemo da promenimo sve što nas okružuje, ali možemo da pronađemo načine da sačuvamo sebe. To može biti sitnica - čašica razgovora sa prijateljima, knjiga, film, šetnja, neki hobi, šta god nam u datom trenutku prija - predlaže naša sagovornica.

"Ujedno, mislim da podjednako važan "recept za preživljavanje" ovih smutnih vremena leži u zajedništvu - kada smo međusobno povezani, sve je podnošljivije."

Isključiti mozak i odmoriti se od stresova: Slikanje je više terapija nego umetnost

Uz sadržaje namenjene edukaciji građanstva o mentalnom zdravlju, Anne Marie Alves-Ćurčić na svojim društvenim mrežama rado deli slike, koje je naslikala u prethodnih nekoliko godina.

Naslikala: Anne Marie Alves-Ćurčić

Pitamo da li je reč o talentu za koji je znala ili je "izašao" u procesu pronalaženja ličnog puta ka očuvanju mentalnog zdravlja?

- Definitivno ovo drugo. Do toga je došlo sasvim slučajno, kada sam zbog korona virusa morala da mirujem dve nedelje, a trebalo je nekako ispuniti te dane. Kao što su to brojne naučne studije pokazale, bavljenje nekim hobijem (u mom slučaju su to akvareli) zaista pomaže da privremeno "isključimo mozak" i odmorimo se od svih tih stresova i briga koje nas saleću. U mom slučaju, slikanje je više terapija nego umetnost - ako iz toga iznikne nešto lepo, onda je to samo bonus - ispričala je u razgovoru za eKlinika portal Ann Marie Alves-Ćurčić.