Očajni ste zbog zida ćutanja u braku: Psiholozi savetuju kako se „iščupati” iz krize i pobediti najvećeg neprijatelja

Vreme čitanja: oko 3 min.

Važno je razumeti da nekada ćutanje ne znači odbijanje, već nesposobnost da se iskažu emocije. Prosto, neki ljudi su odrasli u porodicama u kojima nije bilo mnogo razgovora, pa im je teško da se otvore

Ćutanje ne znači mir već nemogućnost suočavanja sa emocijama Foto: Shutterstock

Iskrena i otvorena komunikacija, uz puno uvažavanje stavova druge strane čak i kada se sa njima ne slažemo, osnova je svakog dobrog partnerskog odnosa. Kada razgovor prestane, a zid ćutanja se podigne, to je znak da se odnos nalazi na klizavom terenu.

Prvi signali da nešto nije u redu: Tišina, telefon u ulozi partnera sa kojim se "komunicira"

Ne slušati partnera, samo klimati glavom, mrmljati, izbegavati teme ili ponavljati jedne iste rečenice: sve su to prvi signali da u braku nešto nije u redu. Još je opasnije kada se partneri uopšte ne obraćaju jedan drugom, kada se povuku u tišinu i počnu da žive paralelne živote.

U današnje vreme parovi često više vremena provode gledajući u pametne telefone, nego u oči svog partnera. Kada treba razgovarati o problemima, svi su umorni ili zauzeti. Statistike pokazuju da su žene češće te koje prve osećaju teret takvog odnosa i odlučuju se na razvod, dok muškarci obično prvi podižu „zid ćutnje“, povlače se i komuniciraju samo najnužnije.

Prvi signal da je brak ugrožen: Ćutanje nije mir već potiskivanje emocija

Psihoterapeuti naglašavaju da je prestanak komunikacije, pa čak i one konfliktne, ozbiljan signal da je brak ugrožen. Ćutanje ne znači mir, već potiskivanje emocija i nagomilavanje nerazrešenih problema. Kada partner odbija da razgovara, druga strana se oseća odbačeno, nevidljivo i nebitno – što vodi do udaljavanja i gubitka poverenja.

Rutina kao tiha pretnja

Stručnjaci upozoravaju da ništa ne ubija brak kao rutina. Ako se razgovori svedu na svakodnevne obaveze i tehničke detalje, a izostanu iskrene razmene ideja, želja i osećanja, brak postaje samo formalna zajednica bez topline i bliskosti. Povezanost se gradi kroz dijalog i o lepim i o teškim temama.

Skladni parovi razgovaraju o svemu: planovima za budućnost, ličnim potrebama, finansijama, pa i o nesuglasicama. Suprotno tome, ćutanje i izbegavanje razgovora vode ka emocionalnoj distanci. Kada nestane želja za zajedničkim aktivnostima, a pogled partnera postane hladan ili izbegavajući, to su „crvene lampice“ koje ne treba ignorisati.

Šta je nauka uvtrdila o ovoj temi i kako može da se predvidi budućnost nekog para

Poznati istraživač odnosa John Gottman tvrdi da se sa 94 odsto tačnosti može predvideti budućnost jedne veze na osnovu načina na koji partneri komuniciraju. Prema njegovim istraživanjima, uporno ćutanje je najveći predator braka, opasniji čak i od otvorenih svađa. Svađe, koliko god neprijatne bile, znače da partneri žele da budu u interakciji; ćutanje znači da je volja za povezivanjem oslabila.

Istraživanja pokazuju da muškarci u 85 odsto slučajeva prvi pribegnu tišini. Njihov organizam u konfliktnim situacijama reaguje burnije - brži puls, viši pritisak - pa se povlače misleći da time smiruju situaciju. Međutim, ćutanje retko donosi smirenje, a češće izaziva osećaj usamljenosti i emocionalnog gubitka kod partnera.

Kako preskočiti zid tišine?

Važno je razumeti da nekada ćutanje ne znači odbijanje, već nesposobnost da se iskažu emocije. Neki ljudi su odrasli u porodicama u kojima nije bilo mnogo razgovora, pa im je teško da se otvore. U tim situacijama potrebno je strpljenje i zajednički trud, a ponekad i pomoć stručnjaka.

Psiholozi savetuju da je mnogo zdravije smireno razgovarati, pa i posvađati se bez uvreda, nego praviti zidove tišine. Tek kada oba partnera postanu svesna da svojim ponašanjem mogu povrediti onog drugog, postoji šansa za brak bez barijera.

Zašto je razgovor lekovit?

piše da dobar razgovor nije kao bilijar u kome se kugle sudaraju i odlaze svaka svojim putem, već više liči na mačevanje u kome razmena, iako oštra, donosi iskustvo i saznanje. U tom smislu, brak je zajednica u kojoj svaki dijalog – pa i onaj težak – ima moć da produbi odnos, a ćutanje ga sigurno razgrađuje.