Kako da povratite čulo mirisa: Jednostavna terapija za veliku promenu

Vreme čitanja: oko 4 min.

Gubitak čula mirisa nije samo neprijatnost – on menja život, utiče na emocije, apetit, pamćenje. Na osnovu istraživanja ovo može biti rani znak ozbiljnih bolesti poput Parkinsonove ili Alchajmerove. Dobra vest? Čulo mirisa može da se trenira – i vrati, ako razlog nije neurodegenerativna bolest

Gubitak čula mirisa nije samo neprijatnost – on menja svakodnevni život Foto: Shutterstock

Miris hrane, omiljenog parfema ili sveže trave – sve to daje životu boje i uspomene. Kada nestane, kao da se svet malo zatvori. Ali postoji način da ga ponovo otvorite.

Zamislite da ne možete da osetite miris jutarnje kafe. Ili da vam omiljeni obrok ima ukus kartona. Nažalost, za milione ljudi širom sveta, posebno nakon pandemije kovida-19, to je realnost. Gubitak čula mirisa – u medicini poznat kao anosmija – može ozbiljno narušiti kvalitet života. I ne samo to: može biti znak ozbiljnijih zdravstvenih problema.

Ali dobra vest je da se čulo mirisa može povratiti. I to jednostavnom i prirodnom tehnikom koju svako može primeniti kod kuće – treningom mirisa.

Zašto gubimo čulo mirisa?

Naše čulo mirisa funkcioniše zahvaljujući složenom sistemu mirisnih receptora u nosnoj šupljini, koji informacije prenose do mozga. Kada dođe do upale, oštećenja nerava ili problema u komunikaciji između nosa i mozga, sposobnost da osetimo miris može biti delimično ili potpuno izgubljena.

Najčešći uzroci anosmije su:

Šta znači kada ne osećate mirise?

Gubitak čula mirisa nije samo neprijatnost – on menja svakodnevni život. Miris je direktno povezan sa doživljajem ukusa, pa ljudi koji ga izgube često više ne uživaju u hrani, gube apetit i gube na težini. Mnogi postaju depresivni, povlače se iz društva i imaju osećaj da „ne žive punim plućima”.

– Imam pacijenta čija je supruga vrhunska kuvarica. Kad je izgubio čula mirisa i ukusa, izgubio je 20 kilograma i postao depresivan -  kaže dr Nil Batačarja, otorinolaringolog sa klinike Massachusetts Eye and Ear, koja je deo Harvardovog medicinskog sistema.

Postoji nada: miris se može „naučiti” ponovo

Ako je gubitak čula mirisa posledica neurološkog problema, poput Parkinsonove bolesti, povratak mirisa je manje verovatan. Ali ako je uzrok virus – poput kovida – šanse su mnogo bolje. Prema studiji objavljenoj u časopisu Laryngoscope, čak 30% ljudi koji su izgubili čulo mirisa zbog kovida, nije ga u potpunosti povratilo ni posle 12 do 18 meseci.

Ipak, dobra vest je da je čulo mirisa neuroplastično, što znači da ima sposobnost regeneracije – ali ga moramo aktivirati.

Terapija mirisima: jednostavna vežba za vaš mozak

Trening mirisa je terapija koju preporučuju lekari širom sveta. Zasniva se na redovnom udisanju različitih jakih mirisa, uz istovremeno mentalno povezivanje sa uspomenama.

Kako se sprovodi?

Izaberite 6 do 10 različitih mirisa koje imate kod kuće ili možete lako nabaviti:

  • limun ili pomorandža,
  • menta, eukaliptus, ruzmarin, cimet, karanfilić,
  • kafa, puter od kikirikija, parfem, bor...

Jednom ili dvaput dnevno:

Uzmite jedan miris i udišite ga od 30 sekundi do 2 minuta.

Dok udišete, zamislite taj miris, prisetite se trenutaka kada ste ga ranije osetili. Na primer: “Ovo miriše kao kolač moje bake.”

Pređite na sledeći miris i ponovite proces.

Trajanje: najmanje četiri nedelje svakodnevno, bez preskakanja.

Ova jednostavna vežba podstiče mozak da se „priseti” i ponovo aktivira zaboravljene puteve za prepoznavanje mirisa.

Ako nema poboljšanja – potražite stručnu pomoć

Ukoliko posle četiri do šest nedelja ne primetite nikakav napredak, vreme je za posetu otorinolaringologu. Potrebno je isključiti eventualna ozbiljna oboljenja ili zapaljenske procese u nosnoj šupljini koji možda ometaju oporavak.

U mnogim slučajevima, lečenjem osnovnog uzroka (na primer, uklanjanjem polipa, lečenjem infekcije ili kontrole neurološke bolesti), čulo mirisa se može delimično ili potpuno vratiti.

Gubitak mirisa kao rani znak neurodegenerativnih bolesti

Iako se gubitak čula mirisa često povezuje sa infekcijama i zapaljenjima, važno je znati da može biti i prvi tihi znak ozbiljnijih bolesti mozga, poput Parkinsonove ili Alchajmerove bolesti.

Jedno od najpoznatijih istraživanja u ovoj oblasti sprovedeno je na Univerzitetu u Mičigenu, gde je više od 2.400 starijih muškaraca praćeno tokom deset godina. Rezultati, objavljeni u časopisu Neurology 2017. godine, pokazali su da su osobe koje su imale izraženiji gubitak mirisa imale znatno veći rizik od razvoja Parkinsonove bolesti u narednim godinama života. Autori su zaključili da je loše čulo mirisa potencijalni biomarker – odnosno rani pokazatelj – za neurodegeneraciju.

Takođe, u studiji objavljenoj u JAMA Neurology in 2017, istraživači su utvrdili da osobe koje imaju izraženo oslabljen miris imaju veći rizik od razvoja blagih kognitivnih oštećenja (MCI) – što je često predstadijum Alchajmerove bolesti.

Miris je blisko povezan sa delovima mozga koji upravljaju emocijama i pamćenjem. Njegov gubitak može ukazivati na početne promene u tim regijama, i zato se nikako ne sme zanemariti – upozoravaju autori ovih studija.

Zašto je ovo važno

Ako ste primetili da više ne osećate mirise kao ranije – ili ako to primetite kod bliske osobe, naročito starije – ne odlažite posetu lekaru. U nekim slučajevima, rano prepoznavanje problema može pomoći u ranijem otkrivanju i usporavanju razvoja ozbiljnijih bolesti, poput Parkinsonove ili Alchajmerove.

Gubitak čula mirisa nije samo neprijatnost. On je važan signal tela, koji treba shvatiti ozbiljno – ali i koji može, u mnogim slučajevima, biti vraćen uz malo truda, pažnje i brige.