Kakva je veza između sindroma nemirnih nogu i Parkinsonove bolesti

Vreme čitanja: oko 3 min.

Sindrom nemirnih nogu izaziva neprijatne senzacije u donjim udovima, sa simptomima koji se pogoršavaju tokom odmora i ublažavaju pokretom

Naučnici iz Koreje utvrdili vezu izmežu sindroma nemirnih nogu i parkonsona Foto: Shutterstock

Sindrom nemirnih nogu ima veze sa povećanim rizikom od Parkinsonove bolesti, saopštili su naučnici tri istraživačke bolnice u Koreji. Istraživači navode da 1,6 odsto pacijenata sa sindromom nemirnih nogu razvija Parkinsonovu bolest.

Za sindrom nemirnih nogu terapija je agonist dopamina

Sindrom nemirnih nogu izaziva neprijatne senzacije u donjim udovima, sa simptomima koji se pogoršavaju tokom odmora i ublažavaju pokretom. Iako patofiziologija ostaje nejasna, klinička nega često koristi agoniste dopamina kao terapiju prve linije. Dopamin je neurotransmiter koji igra ključnu ulogu u kontroli pokreta. Agonisti dopamina imitiraju efekte dopamina aktiviranjem dopaminskih receptora.

Pacijenti sa Parkinsonovom bolešću doživljavaju smanjen dopamin i koriste agoniste dopamina kao primarni tretman kako bi poboljšali kontrolu pokreta. Prethodne studije ispitivale su veze između ova dva poremećaja i dovodile u pitanje da li sindrom nemirnih nogu može biti izazvan istim dopaminergičkim mehanizmima.

Procenjivano da li je sindrom nemirnih nogu faktor rizika za Parkinsonovu bolest

U studiji „Rizik od Parkinsonove bolesti među pacijentima sa sindromom nemirnih nogu“, objavljenoj u časopisu JAMA Network Open, istraživači su sproveli retrospektivnu kohortnu studiju kako bi procenili da li je sindrom nemirnih nogu faktor rizika za Parkinsonovu bolest i da li je dopaminski put u značajnoj vezi sa oba stanja.

Podaci su poticali iz uzorka kohorte Nacionalne službe za zdravstveno osiguranje Koreje, koja obuhvata period od 2002. do 2019. godine, baze podataka koja predstavlja 2 odsto stratifikovanog slučajnog uzorka korejske populacije. Konačne analitičke grupe činilo je 9.919 pacijenata sa sindromom nemirnih nogu i 9.919 uparenih kontrola. Prosečna starost pri uključivanju bila je oko 50 godina u obe grupe, sa 62,8 procenata žena.

Izloženost agonistu dopamina definisana je kao prijem pramipeksola ili ropinirola tokom dve ili više različitih kliničkih poseta, formirajući podgrupu tretiranu dopaminom, dok su preostali pacijenti klasifikovani kao nelečeni dopamin.

Zaključeno da postoji povećan rizik od Parkinsonove bolesti

Ukupna incidenca Parkinsonove bolesti dostigla je 1,6 odsto u kohorti sa sindromom nemirnih nogu, što je 60 procenata više od 1 odsto kod uparenih kontrola. Analiza podgrupa je pokazala da su oni koji su uzimali agonist dopamina imali samo 0,5 procenata učestalosti Parkinsonove bolesti u poređenju sa 2,1 odsto u nelečenoj grupi.

Autori zaključuju da sindrom nemirnih nogu može da ima veze sa povećanim rizikom od razvoja Parkinsonove bolesti. Pacijenti sa sindromom nemirnih nogu koji nisu lečeni agonistima dopamina obično su imali povećan rizik od Parkinsonove bolesti i nešto kraće vreme do dijagnoze.

Studija ne implicira da rana upotreba agonista dopamina sprečava ili odlaže Parkinsonovu bolest, jer koncept studije nije imao dovoljno kapaciteta da to utvrdi, ali bi mogla da nagovesti kašnjenje dijagnostičkih simptoma ili potencijalni neuroprotektivni efekat koji bi mogao da bude predmet budućih istraživanja.

Nalazi ukazuju na vezu između ova dva stanja koja može da uključuje mehanizme van dopaminergičkog puta. Razjašnjenje ove veze i uloge dopaminskog puta može da poboljša  razumevanje patofiziologije obe bolesti.