Dizartrija može da bude razvojna ili stečena - šta se desi sa čovekom ako se ne leči
Dizartrija je poremećaj motoričkog govora uzrokovan oštećenjem nerava koje slabi ili otežava kontrolu mišića uključenih u govor. Ovaj neurološki poremećaj uzrokuje nejasan, spor, tih, monoton ili mrmljajući govor. Ljudi sa dizartrijom razumeju šta ima se priča, tačno znaju šta žele i kako da kažu, ali im slabost mišića otežava tu aktivnost. Dizartrija nastaje zbog moždanog udara, traume glave, Parkinsonove bolesti, multiple skleroze i drugih neuroloških stanja, a leči se logopedskim vežbama.
Dizartrija otežava pomeranje usana, jezika ili vilice
Dizartrija često uzrokuje nejasan ili spor govor koji je težak za razumevanje zbog paralize lica ili slabosti mišića jezika ili grla. Problemi sa govorom mogu da izazovu poteškoće u društvenim situacijama, jer borba čoveka da komunicira i bude shvaćen može da izazove otežan svakodnevni život, napetost na poslu, u školi i odnosima uopšte. Osoba sa dizartrijom može da ima poteškoća sa pomeranjem usana, jezika ili vilice, a simptomi su:
- Nejasan govor ili mrmljanje
- Prebrz ili previše spor govor
- Preglasan ili sasvim tih govor
- Glas zvuči promuklo, grubo, napeto, nazalno, robotski ili monotono
- Govor u kratkim, isprekidanim "rafalima" sa nekoliko pauza, umesto u celim rečenicama.
Razvojna ili stečena dizartrija
Povrede, bolesti i neuromišićna stanja (bolesti koje utiču na nerve koji kontrolišu mišiće) mogu da izazovu dizartriju. Oštećenje delova nervnog sistema, koji kontrolišu mišiće koji nam pomažu da izgovaramo glasove - mišići lica, grla i mišiće koji nam pomažu da dišemo, otežavaju govor. Postoje dve vrste dizartrije:
1. Razvojna dizartrija nastaje usled oštećenja mozga tokom fetalnog razvoja ili pri rođenju. Na primer, cerebralna paraliza može da izazove dizartriju, a deca su inače sklonija razvoju ovog stanja.
2. Stečena dizartrija dešava se kao posledica oštećenja mozga kasnije u životu. Na primer, posle moždanog udara, tumora na mozgu ili Parkinsonove bolesti - stanja koja mogu da dovedu do dizartrije i češće se javlja kod odraslih osoba.
Šta se dešava ako se poremećaj ne leči?
Ako se dizartrija ne leči, teškoće u komunikaciji se pogoršavaju, što dovodi do značajne socijalne izolacije, napetih odnosa i depresije, a potencijalno može da izazove i pojačano lučenje pljuvačke i balavnjenje, probleme sa disanjem i probleme sa ishranom, odnosno gutanjem, što utiče na opšti kvalitet života. Nelečena dizartrija može da napreduje, čineći govor nerazumljivim i zahtevajući alternativnu komunikaciju, jer utiče na mišiće za disanje, glas, rezonancu i artikulaciju. Zbog pogođenih respiratornih mišića mogu da se razviju nepravilni obrasci disanja, a u zavisnosti od osnovnog uzroka (kao što je multipla skleroza), problemi sa govorom vremenom mogu da se pogoršaju.
Ovaj neurološki poremećaj dosta utiče i na mentalno zdravlje zbog ozbiljne komunikacijske barijere što često izaziva i socijalno povlačenje - izolaciju od porodice i prijatelja. Frustracija i izolacija dalje često dovode do problema mentalnog zdravlja poput depresije i anksioznosti.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.