Hronična bolest bubrega „truje” srce pacijenta, otkrili su naučnici i objasnili kako se to dešava
Naučnici su otkrili odgovor na dugogodišnju misteriju zašto više od polovine pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega na kraju umire od kardiovaskularnih problema. Naučnici sa University of Virginia otkrivaju - zato što njihovi bubrezi proizvode supstancu koja truje srce.
1 od 3 pacijenta sa dijabetesom ima bolest bubrega
Istraživači sa University of Virginia i iz Mount Sinai bolnice kažu da bi ovo otkriće moglo da omogući lekarima da identifikuju ljude koji su u riziku i razviju nove tretmane koji će pomoći u sprečavanju i lečenju srčane insuficijencije kod ovih pacijenata. Njihov rad je objavljen u časopisu Circulation.
- Bolesti bubrega i srca mogu da se razviju tiho, pa se često otkrivaju tek nakon što je šteta već nastala. Naši nalazi mogu da pomognu u ranijoj identifikaciji pacijenata koji su u riziku od srčane insuficijencije, omogućavajući ranije lečenje i bolje ishode - objašnjava dr Uta Erdbrügger, naučnica sa Odeljenja za nefrologiju na University of Virginia School of Medicine.
Hronična bolest bubrega pogađa milione ljudi širom sveta, a oko 1 od 3 pacijenta sa dijabetesom i oko jedna od 5 osoba sa hipertenzijom ima bolest bubrega. Veza između hronične bolesti bubrega i kardiovaskularnih problema je dobro dokumentovana, a težina kardiovaskularnih bolesti direktno korelira sa hronično bolešću bubrega. Ali, naučnici su se mučili da shvate zašto, delimično zato što zajednički faktori rizika poput gojaznosti i hipertenzije „mute vodu” kada je u pitanju određivanje uzroka i posledice.
Oboleli bubrezi proizvode „cirkulišuće ekstracelularne vezikule”
Naučnici do sada nisu bili u stanju da tačno utvrde nijedan faktor rizika specifičan za bubrege koji bi mogao da izazove toksičnost u srcu. Ali, novo istraživanje identifikuje krivca - čestice koje se nazivaju „cirkulišuće ekstracelularne vezikule” proizvedene u obolelim bubrezima. Ekstracelularne vezikule proizvode skoro sve ćelije i služe kao važni „glasnici” prenoseći proteine i druge materijale do drugih ćelija. Ali, ekstracelularne vezikule proizvedene u hronično bolesnim bubrezima nose male, nekodirajuće RNK nazvane miRNK koje su toksične za srce, utvrdili su istraživači.
Kod laboratorijskih miševa, blokiranje cirkulacije ekstracelularnih vezikula značajno je poboljšalo funkciju srca i ublažilo srčanu insuficijenciju. Naučnici su takođe ispitali uzorke krvne plazme koje su donirali pacijenti sa hroničnom bolešću bubrega i zdravi pacijenti i potvrdili prisustvo štetnih ekstracelularnih vezikula kod pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega.
Potrebno razviti nove nove biomarkere i opcije lečenja
- Lekari su se oduvek pitali kako organi poput bubrega i srca međusobno komuniciraju. Pokazali smo da ekstracelularni vezikuli iz bubrega mogu da putuju do srca i budu toksični. Ali, tek smo na početku razumevanja ove komunikacije - ističe dr Erdbrügger navodeći da rezultati ukazuju kako bi naučnici mogli da razviju test krvi za identifikaciju pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega sa visokim rizikom od ozbiljnih srčanih problema. Takođe bi mogli da ciljaju cirkulišuće ekstracelularne vezikule kako bi lečili ili sprečili toksične efekte na srce.
- Nadamo se da ćemo razviti nove biomarkere i opcije lečenja za naše pacijente sa bubrezima koji su u riziku od srčanih oboljenja. Potencijalno će naš rad poboljšati preciznu medicinu za pacijente sa HBB i srčanom insuficijencijom, tako da svaki pacijent dobije tačno onakav tretman koji mu je potreban - najavljuje dr Erdbrügger.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.