Hemoterapija ili zračenje neće biti potrebni nekim pacijentima koji su operisali karcinom, navodi se u dve nove studije koje proučavaju negu obolelih od raka. Istraživači traže načine da predvide koji pacijenti oboleli od raka mogu da izbegnu nepotrebno lečenje kako bi smanjili zdravstvene troškove i loše nuspojave, uobičajene nakon ovih tretmana lečenja tumora, a rezultati studije objavljeni su u New England Journal of Medicine.
Jedna nova studija koristila je test krvi kako bi proučila koji pacijenti sa karcinomom debelog creva mogu da preskoče, odnosno kojima nije potrebna hemoterapija nakon operacije. Druga studija pokazuje da nekim pacijentima sa niskim rizikom od raka dojke možda neće biti potrebno zračenje nakon hirurškog uklanjanja mase ili kvržice, operacije poznate kao lumpektomija Nalazi omogućavaju lekarima da obrate pažnju na „pacijente za koje misle da će zaista imati koristi od hemoterapije, ali i kako da se izbegnu neželjeni efekti kod pacijenate kojima tretman neće biti potreban.
Mnogi pacijenti sa rakom debelog creva dobijaju hemoterapiju nakon operacije, iako mogu da budu izlečeni samo hirurškim zahvatom. Tretman može da ima loše neželjene efekte kao što su mučnina, anemija i problemi sa pamćenjem. Ali, odlučivanje kojim pacijentima možda neće biti potrebno dalje lečenje bilo je teško. Dakle, naučnici su proučavali da li bi test krvi mogao da pomogne lekarima da donesu pravu odluku.
U studiji je učestvovalo 455 pacijenata, koji su operisani, jer se rak proširio na zid debelog creva. Nakon operacije, jedna grupa je radila krvni test, specijalno napravljen za genetske informacije tumora kako bi se pronašli preostali delovi DNK raka. Ako test nije pokazao znakove preostalog raka, pacijenti nisu dobili hemoterapiju. U međuvremenu, lekari su donosili odluke o hemoterapiji za ostale pacijente na uobičajen način, vođeni pažljivim proučavanjem tumora i obližnjeg tkiva.
Manje pacijenata u grupi za ispitivanje krvi je dobilo hemoterapiju — 15 procenata u poređenju sa 28 procenata. Ali, oko 93 procenata obe grupe i dalje nije imalo rak nakon dve godine od operacije. Drugim rečima, grupa kojoj je ispitivana krv je prošla podjednako dobro i bez hemoterapije. Dr Jeanne Tie iz Peter MacCallum Cancer Center u Melbournu vodila je ovo istraživanje i nalaze opisala u smislu relapsa raka.
– Kod pacijenata kod kojih DNK raka nije otkriven nakon operacije, šansa za recidiv raka je veoma mala, što pokazuje da je malo verovatno da će hemoterapija koristiti ovim pacijentima – istakla je dr Tie, a njene kolege podvlače da odsustvo hemoterapije čini „veliku razliku u kvalitetu života osobe, ako to može da se realizuje bez potrebe da ih dovede u opasnost da se bolest vrati“.
Druga studija pratila je 500 starijih žena sa uobičajenim oblikom raka dojke u ranoj fazi i niskim nivoom proteina poznatog kao Ki-67, markera za brzorastući rak. Nakon operacije, žene su uzimale tablete za blokiranje hormona, uobičajeni tretman za ovu vrstu raka. Ali, nisu dobile tretman zračenjem. Posle pet godina, 10 žena videlo je da se rak vratio u istoj dojci, a jedna je umrla od tog karcinoma. Studija nije imala grupu za poređenje, ali istraživači su rekli da se rezultati dobro upoređuju sa istorijskim podacima za slične pacijente koji su imali zračenje. Studiju je vodio dr Timothy Whelan sa McMaster University u Hamiltonu.
– Procenjujemo da bi koristi od zračenja bile veoma male u ovoj populaciji u poređenju sa nuspojavama. Radijacija može izazvati probleme sa kožom, umor i, ređe, dugotrajne probleme sa srcem i druge vrste raka – naglasio je dr Whelan.
Dr Deborah Axelrod iz NYU Langone Health opisala je studiju kao „dobar osećaj“ za pacijente sa tumorima niskog rizika i dodala da će podaci pomoći lekarima da razumeju kome od svojih pacijenata „mogu sigurno, bez nedoumica“ da preporuče da se ne podrgavaju tretmanu zračenja.