Naslovna / Zdravlje

Pogrešna dijagnoza najčešće se desi u slučaju ovih 15 bolesti

Priredio/la: I. V. |15:00 - 01. 11. 2022.

Zbog takozvanih „medicinski neobjašnjivih simptoma“ – onih nespecifičnih i promenljivih, koji se drugačije manifestuju od osobe do osobe, dešava se da se za neke bolesti postavi pogrešna dijagnoza

pogrešna dijagnoza U medicinskoj praksi je poznato da postoje stanja za koja je vrlo teško odrediti dijagnozu Foto; Shutterstock

Pogrešna dijagnoza najčešće se postavlja u slučaju 15 bolesti kada se dešava da zbog teškoća u identifikovanju određenih poremećaja i stanja lekari najčešće pogreše. Dešava se da ljudi imaju brojne simptome – čudne bolove, misteriozne probleme sa varenjem ili druga neobjašnjiva stanja,  ali ne i tačnu dijagnozu. Lekari objašnjavaju da su mnogi simptomi nespecifični i promenljivi, u zavisnosti od osobe do osobe, brojni dijagnostički testovi su skupi i ne rade se rutinski, a čak i tada ne daju uvek „crno-beli odgovor“.

Najčešće bolesti kod kojih se dešava da se postavi pogrešna dijagnoza

U medicinskoj praksi poznato je da postoje stanja za koja je vrlo teško odrediti stanje i upravo se pogrešna dijagnoza ili procena dešava u slučaju 15 bolesti. Neka stanja je teško dijagnostikovati jer ne postoji pravi test koji bi dokazao njihovo postojanje već zahtevaju „dijagnozu eliminacije“ – situaciju kada lekari počinju da isključuju sve druge mogućnosti.

1. Sindrom razdražljivih creva

Sindrom iritabilnog creva (IBS) je hronično stanje koje utiče na debelo crevo i izaziva bol u stomaku, grčeve, nadimanje, dijareju i/ili zatvor – jedna je od ovih 15 bolesti gde su greške česte. Prema dijagnostičkim kriterijumima, pacijent treba da ima simptome najmanje 6 meseci pre nego što se prvi put postavi dijagnoza, a nelagodnost treba da bude prisutna najmanje 3 dana mesečno u poslednja 3 meseca pre nego što mu se dijagnostikuje sindrom razdražljivih creva.

2. Fibromijalgija

Fibromijalgija, koju karakteriše rašireni mišićno-skeletni bol, uključuje „medicinski neobjašnjive simptome“ – termin koji lekari koriste kako bi opisali uporne tegobe koje ne izgledaju kao da imaju očigledan fizički uzrok. Kada lekari ne mogu da pronađu osnovni uzrok hroničnog bola i umora pacijenta, često se odlučuju na ovu dijagnozu. Lekari navode da se tada rade specijalistički pregledi i isključuju druge bolesti, od kojih se neke podjednako teško dijagnostikuju. Postoje studije koje pokazuju da će ljudima sa određenim simptomima, koji se pojave kod reumatologa biti dijagnostikovana fibromialgija, ali ako isti pacijenti ode kod gastroenterologa, biće im dijagnostikovan sindrom iritabilnog creva.

3. Reumatoidni artritis

Neobjašnjivi bolovi mogu takođe da budu uzrokovani reumatoidnim artritisom (RA), autoimunim poremećajem. Za razliku od osteoartritisa (vrsta „habanja“ koja se pojavljuje kako ljudi stare), reumatoidni artritis izaziva upalu i bolno oticanje zglobova i može da se pojavi u bilo kom dobu. Rani stadijumi reumatoidnog artritisa, prema objašnjenju lekara, mogu da oponašaju mnoga druga stanja, zbog čega se desi pogrešna dijagnoza, i ponekad je to samo osećaj bolova ili ukočenosti u zglobovima, što može da bude uzrokovano mnogim različitim stanjima. Analize krvi mogu da pomognu u otkrivanju prisustva upale u telu, ali tačna dijagnoza reumatoidnog artritisa takođe mora da uzme u obzir medicinsku istoriju pacijenta i pažljiv fizički pregled lekara.

4. Multipla skleroza

Još jedna autoimuna bolest – multipla skleroza (MS) nastaje kada imuni sistem napada sopstvene nervne ćelije i poremeti komunikaciju između mozga i ostatka tela. Neki od prvih simptoma multipla skleroze često su utrnulost, slabost ili peckanje u jednom ili više udova, ali to nije uvek slučaj. Multipla skleroza, kako preciziraju lekari, može da bude epizodična – bolest „raste i nestaje“. U zavisnosti od broja i lokacije lezija u mozgu znaci i simptomi mogu da budu manje ili više ozbiljni kod različitih ljudi. Međutim, kada lekar posumnja na multipla sklerozu radi se kičmena punkcija – test koji se koristi za dijagnozu određenih zdravstvenih stanja ili magnetna rezonanca jer oba ova testa mogu da pomognu u potvrđivanju dijagnoze.

5. Apendicitis – upala slepog creva

Upala slepog creva ili apendicitis je zapaljenje slepog creva – kesice u obliku prsta, koja izlazi iz debelog creva na donjoj desnoj strani stomaka. Vlada miščjenje da je upaljeno ili raspuknuto slepo crevo lako identifikovati. Često i jeste jer tipični simptomi upale slepog creva uključuju mučninu, bol i osetljivost oko pupka, i verovatno nisku temperaturu. Ali, ne uvek. Lekari objašnjavaju da neki ljudi imaju slepo crevo koje je usmereno unazad umesto napred u telu, tako da su simptomi prisutni na drugoj lokaciji. Čovek ponekad oseti bol, ali onda slepo crevo pukne i bol se ublaži pa pomisli da je dobro. U tom slučaju, naglašavaju lekari, crevne tečnosti mogu da prodru u abdominalnu kategoriju i izazovu potencijalno po život opasnu infekciju – ali, može da prođe nekoliko dana ili čak nedelja pre nego što se ovi simptomi pojave.

6. Endometrioza

Mnoge savršeno zdrave žene suočavaju sa menstrualnim bolom i nelagodnošću, tako da nije iznenađujuće što se za endometriozu često postavlja pogrešna dijagnoza. Međutim, žene sa endometriozom (kod kojih tkivo materice raste izvan materice) često prijavljuju bol u karlici, grčeve i obilno krvarenje, koje je mnogo gore nego obično i koje se vremenom pogoršava. Pregledom karlice ponekad se može otkriti endometrijalno tkivo ili ciste koje su uzrokovane njime, a u drugim slučajevima, za tačnu dijagnozu potreban je ultrazvuk ili laparoskopija.

7. Sindrom policističnih jajnika

Neredovne menstruacije, neobjašnjivo povećanje telesne težine i poteškoće u trudnoći mogu da budu simptomi sindroma policističnih jajnika (PCOS), hormonskog poremećaja koji pogađa žene u reproduktivnom dobu. Mnoge žene sa ovim stanjem takođe imaju uvećane jajnike sa brojnim malim cistama, ali nemaju ni sve žene sa policističnim jajnicima uvećane jajnike, niti one sa uvećanim jajnicima imaju sindrom policističnih jajnika. Kako bi se dijagnostikovao ovaj sindrom, žena takođe mora da ima retke ili produžene menstruacije ili da u krvi ima povišene nivoe muških hormona, zvanih androgeni. Višak androgena može da izazove abnormalan rast kose na licu i telu, ali žene određene etničke pripadnosti (severna Evropa i Azija) možda neće pokazivati fizičke znake.

8. Hipotireoza

Hipotireoza, takođe poznata kao neaktivna štitna žlezda, jeste stanje u kojem štitna žlezda proizvodi nedovoljnu količinu hormona koji pomažu u regulisanju težine, energije i raspoloženja. U ranim fazama, simptomi problema sa štitnom žlezdom su suptilni i mogu da uključuju umor, povećanje telesne težine, suvu kožu, bolove u mišićima i oštećenu memoriju. Lekari podsećaju da hipotireoza može da oponaša depresiju, fibromialgiju i mnoga druga stanja, zbog kojih je moguća pogrešna dijagnoza, i budući da je hipotiroidizam najčešći kod ljudi (posebno žena) starijih od 60 godina, lako je njegove simptome pripisati jednostavnom starenju i gubitku forme.

9. Dijabetes

Dijabetes tipa 2 ne može zauvek da ostane skriven – ako se ne leči može da izazove oštećenje  glavnih organa tela što je vrlo opasno po život. Pre nego što se razviju znaci dijabetesa, kažu lekari, odrasli mogu da imaju dijabetes godinama, a da to ne znaju. Postoji mnogo ljudi sa povišenim nivoom šećera u krvi, koji ne odlaze redovno kod lekara, tako da se i ne kontrolišu. Ti ljudi neće shvatiti da su obioleli sve dok stanje ne postane dovoljno ozbiljno i oni počnu da razvijaju neželjene efekte kao što su problemi sa vidom ili utrnulost u nogama ili rukama. Kako bi izbegli ove probleme, stručnjaci savetuju da treba pripaziti na simptome kao što su povećana žeđ ili glad, učestalo mokrenje, nagli gubitak težine i umor.

10. Zapaljenska bolest creva

Postoje prvenstveno dve vrste inflamatorne bolesti creva (IBD) – Kronova bolest i ulcerozni kolitis. Obe izazivaju upalu digestivnog trakta, kao i bol, dijareju, pa čak i neuhranjenost. Budući da ne postoji jedan test za zapaljensku bolest creva, ovaj problem dijagnostikuje se prvenstveno isključivanjem svega ostalog. Ako pacijent, na primer, dođe sa jakim bolom u stomaku, lekari često prvo pomisle na žučnu kesu. U slučaju da ima retku stolicu – sumnja prvo pada na infekciju. Kod ovog oboljenja pacijent prolazi kroz niz testova – snimanje, krvne pretrage, procene na osnovu kojih se na kraju dolazi do činjenice da su lekari isključili svaku drugu mogućnost tako da pacijent počinje da se leči od IBD.

11. Celijakija

Toliko konfuzije ima kada je celijakija u pitanju (imunološka reakcija na gluten koja izaziva upalu u tankom crevu) da je prosečnom pacijentu potrebno 6 do 10 godina da se pravilno dijagnostikuje, ističu lekari. Ljudi koji boluju od celijakije bi, u teoriji, imali problema sa varenjem kada bi jeli hranu koja sadrži gluten kao što su pšenica, ječam i raž, ali u stvari, samo oko polovine onih  kojima je dijagnostikovana bolest iskusilo je dijareju i gubitak težine. Celijakija takođe može da izazove svrab kože, glavobolju, bolove u zglobovima i refluks kiseline ili žgaravicu, i previše je lako okriviti ove simptome. Test krvi može da dijagnostikuje celijakiju bez obzira na to koji simptomi su prisutni, a endoskopija može da utvrdi bilo kakvo oštećenje tankog creva.

12. Lajmska bolest

Lajmska bolest je bolest koju prenose krpelji i koja može da izazove simptome slične gripu i prepoznatljiv osip na očima, te zbog toga može biti izuzetno teško da se dijagnostikuje.

13. Lupus

Najizrazitiji znak lupusa – još jedne hronične inflamatorne bolesti – je osip u obliku leptira na obrazima, ali to ne uvek, ne u svim slučajevima. Za one koji ne razviju osip, dijagnoza može da bude dug i težak proces. Lupus se može predstaviti na različite načine – može da utiče na  zglobove, bubrege, mozak, kožu i pluća, a takođe može da oponaša mnoge različite probleme. Ne postoji jedan način da se dijagnostikuje lupus, ali obično su uključeni testovi krvi i urina, zajedno sa kompletnim fizičkim pregledom.

14. Migrena

Za mnoge osobe, koje pate od migrene, ništa ne može da bude očiglednije od jakih glavobolja, koji se obično karakterišu intenzivnim lupanjem ili pulsiranjem i mogu da budu praćene mučninom, povraćanjem ili osetljivošću na svetlost i zvuk. Ali, neki ljudi mogu da dobiju migrenu, a da to i ne znaju, kažu lekari. Ponekad simptomi migrene mogu da budu veoma ozbiljni, kada pacijent može da razvije čak i paralizu, a nekad su veoma suptilni. Pacijenti mogu da osećaju vrtoglavicu ili  nejasnu nelagodnost u glavi, a često će se lečiti lekovima koji možda nisu prikladni za pravu migrenu. Neurolog bi trebao da može da isključi druge mogućnosti i postavi odgovarajuću dijagnozu.

15. Klaster glavobolje

Još jedan poremećaj koji ima veze sa glavoboljom, a zbog koje se postavi pogrešna dijagnoza jesu klaster glavobolje. One su izuzetno bolne, ali i veoma retke. Klaster glavobolje se obično javljaju blizu jedna drugoj, često istog dana, i traju u proseku 30 minuta do tri sata. Naučnici nisu sigurni zašto, ali klaster glavobolje se obično javljaju kada se godišnja doba menjaju. Zbog toga se ponekad mogu pogrešno dijagnostikovati kao sinusne glavobolje povezane sa alergijom.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo