Novo istraživanje je pokušalo da da odgovor na pitanje: Da li kasni unos hrane doprinosi povećanju telesne mase ili gojaznost menja cirkadijalni ritam i navike u ishrani? Foto: Shutterstock
Novo istraživanje koje su sproveli naučnici iz Mass General Brigham i Medicinske škole Voren Alpert pri Univerzitetu Braun otkriva jasnu povezanost između cirkadijalnih ritmova, telesne težine i prehrambenih navika kod tinejdžera. Ova starosna grupa je posebno osetljiva, jer njihove navike u ishrani mogu dugoročno uticati na zdravlje.
Istraživači su otkrili da gojazni tinejdžeri jedu više u večernjim časovima u poređenju sa svojim vršnjacima zdrave telesne težine, pri čemu njihove prehrambene navike značajno zavise od unutrašnjeg biološkog sata.
Predviđa se da će do 2030. godine polovina Amerikanaca biti gojazna, što povećava rizik od hroničnih bolesti poput dijabetesa i raka. Dok su prethodna istraživanja već pokazala vezu između sna, obrazaca ishrane i povećanja telesne težine, naučnici su i dalje nesigurni u kojoj meri cirkadijalni sistem—unutrašnji biološki sat—utiče na prehrambene navike.
U ovoj studiji, adolescenti s viškom kilograma i gojaznošću unosili su više kalorija u kasnijim satima tokom dana u poređenju s učesnicima koji su imali zdravu telesnu težinu. Rezultati, objavljeni u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, pokazuju da cirkadijalni ritam igra ključnu ulogu u kasnijem unosu kalorija kod osoba koje su u riziku od gojaznosti.
– Znali smo da cirkadijalni ritam utiče na osećaj gladi i metabolizam, ali nismo bili sigurni da li on direktno reguliše unos hrane kada se eliminišu uticaji spoljašnjih faktora poput svetlosti, sna i aktivnosti. Ova studija je prva koja pokazuje da naš unutrašnji biološki sat direktno reguliše unos hrane – izjavio je dr Frank A.J.L. Šir, profesor medicine i direktor Programa medicinske hronobiologije u Brigham i Women’s Hospital.
Istraživanje je obuhvatilo 51 tinejdžera, uzrasta od 12 do 18 godina (prosečna starost 13,7 godina), koji su podeljeni u tri grupe prema indeksu telesne mase (BMI): 24 tinejdžera imalo je zdravu težinu, 13 je bilo u grupi s prekomernom težinom, a 14 u grupi s gojaznošću.
Učesnici su proveli sedam dana u kontrolisanom okruženju, u 28-časovnim ciklusima spavanja i budnosti, uz ograničenu svetlost tokom perioda budnosti i potpunu tamu tokom sna. Kako bi eliminisali spoljašnje uticaje na cirkadijalni ritam, istraživači su uklonili sve vremenske indikatore, uključujući satove i pristup prirodnoj svetlosti.
Tokom dana, učesnici su imali šest prilika da jedu u unapred određenim vremenskim intervalima, s mogućnošću da konzumiraju neograničene količine hrane iz propisanog menija. Istraživači su pratili količinu pojedene hrane i ukupan unos kalorija.
Tinejdžerima je bilo dozvoljeno da se bave raznim aktivnostima poput ručnih radova, gledanja filmova (sa zatamnjenim ekranima) i društvenih igara.
Rezultati su pokazali da promene u cirkadijalnom sistemu tokom dana i noći značajno utiču na unos hrane kod svih učesnika. Bez obzira na telesnu težinu, najveći unos hrane bio je u kasnim popodnevnim i večernjim satima, dok je ujutru bio najmanji, čak i kada su eliminisani spoljašnji faktori. Ovo potvrđuje da biološki sat direktno određuje količinu unosa hrane u različitim delovima dana.
Iako je studija pokazala uticaj cirkadijalnog sistema na ishranu i razlike među grupama s obzirom na telesnu težinu, ona ne može odgovoriti na pitanje da li kasni unos hrane doprinosi povećanju telesne mase ili gojaznost menja cirkadijalni ritam i navike u ishrani. Buduća istraživanja su neophodna kako bi se razjasnilo da li promena cirkadijalnog ritma može pomoći u regulaciji telesne težine ili su promene u težini te koje utiču na ritam ishrane.
Dalja istraživanja će omogućiti bolje razumevanje veze između ishrane, cirkadijalnog sistema i metabolizma, kao i razvoj personalizovanih dijetetskih intervencija koje bi poboljšale zdravlje.
– Ključni period adolescencije određuje zdravstvene obrasce za ceo život, zbog čega je važno razumeti ulogu cirkadijalnih procesa u ishrani . Saznanja iz ove studije otvaraju vrata potencijalnim intervencijama koje bi mogle poboljšati zdravlje tinejdžera u budućnosti–rekla je dr Meri A. Karskadon, vodeći istraživač ove studije.