Tijana i doktori klovnovi usrećuju tamo gde dečje i roditeljske suze najviše peku: I mi plačemo, ali kod kuće

   
Čitanje: oko 5 min.
  • 0

U svetu bolničkih soba, bolnih terapija, neizvesnosti, besa zbog nepravde što se deca razboljevaju i pate, postoje oni čiji je jedini zadatak da na trenutak zaustave bol i vrate osmeh na dečja lica. Tijana Momčilović, poznata i kao doktorica Cica Mica, već dve decenije deo je projekta „Doktori klovnovi“. U iskrenom razgovoru otkriva nam kako je od potrage za sigurnom zaradom došla do najhumanijeg poziva, kako se bori sa nepravdom i tugom, ali i kakvu poruku ima za roditelje čija se deca trenutno leče.

Od sigurnog prihoda do humane misije koju sada ne može i ne želi da napusti

Kako je ideja o doktorima klovnovima stigla u Srbiju pre više od dve decenije i šta je našu sagovornicu 2005. godine motivisalo da obuče beli mantil i stavi crveni nos?

- Nažalost, ideja nije naša, mi smo to pokupili iz zapadnog sveta. Taj pokret je počeo u Americi, gde su ozbiljni doktori shvatili da je pacijentu potrebno i nešto više, pa i da kroz emociju može da se dođe do ozdravljenja. Kod nas je to 2003. godine doneo Amerikanac, Edvard Vejn Džunior, a ja sam posle dve godine ušla u tu grupu ne znajući tačno šta me čeka. Mislila sam: radiću otprilike isti ono što radim i po dečjim rođendanima, uz redovnu zaradu. Kasnije sam osvestila koliko je to obiman posao i šta podrazumeva. U međuvremenu je Amerikanac otputovao, organizacija se promenila i danas uglavnom nemamo para ni sigurnost, ali nas par starih i dalje opstajemo jer nas ta težina i veličina posla održava u svemu tome - priča Tijana Momčilović za eKlinikinu "Moju priču", koju možete pogledati na našem Youtube kanalu.

Nepravda koja boli i dečji osmeh koji leči

Šta je ono što je sa njenim kolegama doktorima klovnovima Guzom i Životom Majstorovićem, koji su takođe govorili za eKliniku, zadržava u bolnicama i NURDOR- ovim roditeljskim kućama? Šta je pokretač, ali i snaga kada se suoči sa teškim dečjim dijagnozama?

-  Meni je neviđena nepravda što su mala deca bolesna i što umiru od teške bolesti. Ne mogu da ispravljam tu nepravdu, pa jedino što mi preostaje jeste da pomognem. Lepo se osećam zato što znam da i na kišovit dan, i kad je njoj teško, i kad je pod dejstvom lekova, terapija i u bolu, mala Naza se ipak nasmeje kad mene vidi. Šta postoji veće, šta postoji lepše i koja plata meni može da nadoknadi to? - pita se doktorica Cica Mica.

Foto: Tijana Momčilović/privatna arhiva

Kako klovnovi izbacuju tugu nakon bolničkih poseta

Šta se dešava kada se zatvore vrata bolničkih soba, kako se doktori klovnovi nose sa nakupljenim emocijama i zašto je razgovor među kolegama veoma važan?

- Uglavnom smo jako umorni kad izađemo iz institucije, osećam se kao neki balon i kad hodam ne dižem noge visoko, nego ih više vučem. Ovde ne daš ničemu drugom da te obuzme osim energiji i sreći, i mozak mora stalno da ti radi da bi uvek mogla da naleti neka šala. A tuga i vrištanje te periodično hvataju kad se nakupi. Zato je veoma bitno što imamo svoje terapeute i što međusobno razgovaramo. Kad je Edi otišao, doktor Guza i ja shvatili smo da nama zapravo treba da pričamo o svemu - i o sitnicama, i o velikim, lepim i ružnim stvarima. Ta naša međusobna priča je veoma značajna za naše mentalno i psihičko stanje - objašnjava naša sagovornica.

Konkurs je otvoren: šta je potrebno da postajne doktor klovn i koje osobine su presudne

S obzirom na to da je u toku potraga za novim članovima tima, kako izgleda proces selekcije i obuke, i po čemu se bolnički klovn razlikuje od onog na ulici ili u cirkusu?

- Potrebno je da kandidat ima empatiju, neki talenat, malo iskustva u javnom nastupu, da je punoletan, duhovit i da voli rad sa decom. Postoje fenomenalni klovnovi koji rade na ulici ili u cirkusu, ali nemaju strpljenja za malu decu. Doktor klovn mora da ima taj specifičan detalj - komunikaciju sa malim detetom i sposobnost da se stavi u njegovu poziciju. Nakon slanja biografije i kratkog videa sledi obuka, a zatim praksa u bolnici gde kandidati stoje u civilu, bez mantila, i samo posmatraju naše principe i model rada dok ne prođu sve filtere - poziva Tijana Momčilović nove kreatore dečje radosti da im se pridruže.

Foto: Tijana Momčilović/NURDOR

Poruka roditeljima: Dajte nam šansu da vam presečemo tugu

Kakav je njen odnos prema zdravlju i bolesti, i šta poručuje roditeljima čija se deca trenutno leče u zdravstvenim ustanovama širom zemlje?

- Zdravlje nije čovekova zasluga, nikad se ne zna šta može da se desi i sve osim onoga na šta sami pazimo nije do nas. Pravi lekari daju svoje znanje koje su sticali godinama, a mi dajemo pažnju, vreme i društvo. Roditeljima poručujem da se drže, da ne gube veru i nadu. Kad se dete razboli čoveka kao da hvata neka magla, a deca, iako nisu potpuno svesna šta se događa, vide kad im je majka tužna i znaju da je tužna zbog njih, pa ni ona ne mogu da budu srećna. Onda mi dođemo i makar na tih deset minuta u sobi presečemo tu tugu i damo prostor sreći i pozitivi da uđu u njihove glave i sobe. Događa se da roditelj neće da nas pusti u sobu, kažu da nisu raspoloženi. Naravno da niste raspoloženi, pa ko je normalan raspoložen u takvoj situaciji, ali dajte nam šansu da vam pomognemo - kaže Tijana Momčilović u ime svoje vesele družine i poručuje da neme brige čak i ako se neko dete boji klovna. Njihovo iskustvo je ogromno i znaju šta raditi i u toj situaciji, što su takođe objasnili u razgovoru za eKlinika portal.

(eKlinika.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

ePodcast

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>