Ko je kriv? Pitanje koje često sebi postavljamo kada za to nema ni potrebe ni razloga, a još gore je neprekidno za nešto optuživati sebe Foto: Shutterstock
Krivica je osećanje žaljenja ili izražene odgovornosti za misli, reči ili postupke. Krivicu najčešće osećamo kada primetimo da smo nekoga povredili, ako smo u nečemu preterali, pogrešili ili ako smo pogazili lične moralne kodekse ponašanja.
Krivica, odnosno osećanje krivice može biti pozitivna emocija u nekim slučajevima i može nam pomoći da nešto naučimo na svojim greškama. Međutim, ima momenata kada se ljudi osećaju krivim za situacije za koje samo veruju da su izazvane njihovim činjenjem ili događaje koji uopšte nisu bili naša greška. Ljudi takođe mogu da koriste taktiku izazivanja krivice kod drugih osoba da bi njima manipulisali.
Bilo da se radi o „zasluženoj“, projektovanoj krivici ili osećaju koji je prisutan neprekidno, postoje efikasni načini da se čovek uspešno nosi sa krivicom i da je prevaziđe, čak i ako ste je prisutna u dužem periodu.
Jedna studija iz 2018. godine sugeriše da je krivica naučena društvena emocija koja može igrati ulogu u uspešnoj interakciji i sa samim sobom i unutar društva (grupa, društvenih formacija). Kada postoji krivica, to može biti znak koji vam govori da bolje sagledate određene situacije ili ponašanja. Takođe vam može pomoći da popravite uočene greške.
Krivica takođe može proizaći iz pretpostavljene, ali ne stvarne odgovornosti za događaj ili situaciju.
Toksična krivica je vrsta krivice koja nas ne motiviše na pozitivne promene i nema nikakav povoljan uticaj na nas, naše ponašanje i mantalno zdravlje.
Još jedna studija iz 2018. godine sugeriše da se krivica može proširiti, odnosno prevazići sam događaj i osećaj i postati generalizovana, odnoseći se na naše celo biće. To znači da ćemo se možda osećati loše zbog sebe u celosti kao osobe, umesto da se samo pokajemo zbog nekog svog ponašanja. Pored toga, toksična krivica može biti rezultat nepoznavanja kako da efikasno upravljamo osećanjem krivice koju drugi ljudi mogu da nam nametnu.
Kada često dopuštamo krivici da preuzme naše izbore, odluke ili ponašanja, može se reći da smo postali žrtve toksične krivice.
Osećanje krivice može biti težak i nije lako osloboditi ga se. Određivanje odakle dolazi i zašto se javlja takođe može biti izazov. Ipak, kažu psiholozi, moguće je prevazići osećanja krivice bez obzira koliko dugo traju i kakvog su intenziteta.
Mehanizmi upravljanja krivicom počinje identifikacijom njenog izvora. Neka pitanja koja sebi možete postaviti da biste lakše razumeli koren svoje krivice uključuju:
Odgovori na ova pitanja mogu vam pomoći da razumete odakle dolazi krivica i koji je najbolji način da se nosite sa njom. Ali, imajte na umu da krivica može biti povezana i sa stanjima mentalnog zdravlja kao što su depresija, posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD).
Ako ne možete da se izborite sa osećajem krivice i ako vas prati zbog učinjenih ali i neučinjenih stvari, izjeda vas i tera na stalno preispitivanje, obratite se stručnom licu.
Evo i 11 saveta da prestanete da se osećate krivim: