Ako vaš bivši partner/ka širi loše priče o vama, ogovara vas ili vređa, to pre svega govori o njemu i njegovoj nezrelosti da se problemi kada i postoje rešavaju na civilizovan način
Razvod je velika trauma sa kojom se svako nosi na različite načine. Iako većina razvedenih ljudi povremeno kaže nešto manje lepo o svom bivšem supružniku, neki pretvaraju taj odnos u „takmičenje“ ko će o kome reći više lošeg.
Ne postoji osoba koja može lako da podnese razvod. Oni koji zauzimaju poziciju neprekidnih loših priča o bivšem supružniku, jesu osobe koje nemaju dobre mehanizme da se pomire za razvodom kao činjeničnim stanjem. To mogu, ali i ne moraju biti osobe sklone konfliktu. Najčešće su to oni koji se brane od bola, osećaja povređenosti i nespremnosti da se sa krahom nečega u šta su ulagali sebe izbore racionalno, kao sa činjenicom koja je nepromenljiva.
Koji god razlozi da su doprineli razvodu – od nepomirljivih razlika, stalnih svađa, nerazumevanja, finansijskih problema ili čak i preljube, najgore što možete jeste da javno „ospete paljbu“ po bivšoj ili bivšem. Često se u afektu zaboravi da ste i sami bili učesnik odluke da sa tom osobom krenete u zajednički život, stvaranje porodice, planove, budućnost… Jednostavno, postoje osobe kojima je potrebna meta za opravdavanje poraza, bez sagledavanja njihove uloge i za propast braka okrivljuju isključivo drugu stranu. A onda za to biraju potpuno pogrešan način: govoriti glasno loše o bivšem supružniku.
Psiholozi kažu – ništa. Pogrešno je da se branimo, jer se ne možemo odbraniti. Kada neko izokreće stvarnost, preuveličava je ili čak i iznosi opravdane kritike na odnos koji više ne postoji i javno se naslađuje time, prirodno je da poželimo da se branimo. No, trebalo bi da uložimo snagu i odupremo se tom porivu. Tako nećemo dati bivšima priliku da izdignu sebe u tom lažnom vrtlogu uloge žrtve, koja za cilj ima da mas predstavi lošim, a njega savršenim, često uz iznošenje „prljavog veša“ iz spavaće ili dnevne sobe, savetuju psiholozi.
Zato, sledeći put kada čujete da se u tom kontekstu o vama govori loše i padnete u iskušenje da se branite, ponovite: šta moj bivši misli o meni nije moja stvar.
Nemojte pristajati na nadmetanje nijednim kanalom komunikacije (polemika porukama, mejlovima, pozivima). Nemojte ubeđuvati ljude da to što o vama govori nije istina. Vaš bivši očekuje da se uznemirite, a reagovanje na miran, nereaktivan način samo će na prvi pogled izgledati kao da „popuštate“ i da ste gubitnik. Istina je nešto drugo. Ignorisanjem ćete s vremenom uspeti da mu pokažete da je to što radi besmisleno, beskorisno, nezrelo pa i glupo, jer je razvod nešto što se najverovatnije neće promeniti niti popraviti. Još manje na takav način.
Postoje situacije u kojima ćete možda morati da se suočite sa lošim stvarima koje bivša partnerka ili partner govore o vama. To se pre svega odnosi na decu. Na primer, do onih koji u školi ili vrtiću brinu o deci može doći neka neistinita informacija koju širi bivši supružnik. Iako to nije istina može pokrenuti određene sumnje. Psiholozi u ovom slučaju savetuju:
Prirodno je da se osećamo ljutito i uznemireno kada ljudi govore loše stvari o nama. Ali, ako pokažete da ste previše potreseni ili nestabilni, ljudi će možda poverovati u ono što su čuli. Ne možemo kontrolisati šta drugi misle, ali možemo kontrolisati svoje ponašanje.
Komentari bivših i pogrešna uverenja drugih nemaju nikakve veze sa našom vrednošću. Najčešće čak nemaju mnogo veze sa stvarnošću. Kolebanje u vezi sa našim samopoštovanjem zbog mišljenja drugih ljudi samo će nas učiniti ranjivim i nesigurnim. Usredsredite se na to da budete najbolja osoba sebi, svojoj deci, porodici i prijateljima. Ne rasipajte energiju na gluposti.
Ako su vaša deca prihvatila loše priče bivših, često je potrebna reakcija. Deca su ranjiva, pogođena razdvajanjem od roditelja, podložna uticajima. Bivši supružnici često iz svog poraza i nemoći da prihvate stvarnost pokušavaju da naruše odnos dece sa vama i sruše njihovu sposobnost kritičkog razmišljanja. Iako ne možete zaustaviti svog bivšeg supružnika, možete učiniti dosta toga da decu zaštitite. Ponekad, nažalost, ni to neće biti dovoljno. Tada treba konsultovati i stručno lice sa ciljem psihološke pomoći deci. Evo još saveta psihologa: