Govore da veruju u vas, a sputavaju vaš uspeh: kako prepoznati podršku koja to nije
Nije lako prepoznati odnos u kojem pohvale dolaze zajedno sa obeshrabrivanjem. Posebno kada je reč o nekome kome verujemo. Psihološka istraživanja pokazuju da podrška i podrivanje mogu da postoje u istom odnosu, zbog čega lepe reči nisu dovoljne za procenu nečijih postupaka.
Kada neko otvoreno kaže da ne veruje u nas, znamo na čemu smo. Mnogo je teže kada nas hvali, govori koliko vredimo i obećava pomoć, a svaki razgovor o novom koraku završi razlozima zbog kojih bi trebalo da odustanemo.
„Ti to zaslužuješ, ali sada nije trenutak.“ „Znaš koliko te cenim, samo mislim da se tamo nećeš snaći.“ „Prepusti to meni, ja ću razgovarati s njima.“ A razgovor se nikada ne dogodi.
Jedna takva rečenica ne otkriva nečiju nameru. Ali kada se obećanja, odlaganja i obeshrabrivanje ponavljaju, vredi pogledati šta taj odnos zaista donosi. Posebno ako osoba počinje da odustaje od prilika pre nego što ih uopšte proveri.
Podrška i podrivanje mogu da dolaze od iste osobe
U psihologiji rada postoji pojam socijalnog podrivanja, odnosno ponašanja usmerenog na postepeno ometanje nečijih dobrih odnosa, uspeha i ugleda. To može da uključuje omalovažavanje, uskraćivanje važnih informacija ili postupke koji otežavaju ostvarivanje ciljeva. Nije reč o dijagnozi niti o nazivu za „vrstu ljudi“, već o obrascu ponašanja.
Mišel Dafi i saradnici su u istraživanju objavljenom 2002. godine u časopisu Academy of Management Journal proučavali podršku i podrivanje među policijskim službenicima u Sloveniji. Utvrdili su da je i kombinacija visokog nivoa podrške i podrivanja iz istog izvora bila povezana sa nepovoljnim ishodima za zaposlene. Prisustvo podrške nije značilo da štetno ponašanje nema posledice.
Istraživanje se odnosilo na radno okruženje i samo po sebi ne dokazuje motive pojedinca, niti se njegovi nalazi mogu automatski preneti na svaki porodični ili prijateljski odnos. Ipak, važno je za razumevanje činjenice da ista osoba može i da pomaže i da otežava nečiji napredak.
U svakodnevnom životu takva nedoslednost može da zbuni. Čovek se seća pomoći koju je dobio, pa mu je teško da prizna da ga neki drugi postupci iste osobe povređuju. Zahvalnost za ono što je bilo dobro, međutim, ne obavezuje ga da prećuti ono što mu danas šteti.
Kada tuđi napredak menja odnos
Nekome može da bude lakše da pruži utehu kada smo nesigurni nego da prihvati našu veću samostalnost. Novi posao, priznanje ili izlazak iz poznate uloge mogu da promene odnos: više ne tražimo svaki savet, manje zavisimo od pomoći ili postajemo ravnopravniji sagovornik.
Moguća objašnjenja za sputavanje uključuju zavist, osećaj ugroženosti, potrebu za kontrolom, ali i iskren, preteran strah od promene. To su mogućnosti, a ne zaključci koje možemo doneti na osnovu jedne neprijatne reakcije. Nečije ponašanje može da nas ograničava i kada osoba veruje da nas štiti.
Zato pitanje „Da li mi zavidi?“ često nije najkorisnije. Konkretnije je pitati: „Šta radi kada dobijem priliku? Da li mi daje informacije, poštuje moj izbor i ispunjava dogovor ili stalno pomera trenutak u kojem smem da pokušam?“
Način na koji drugi reaguju na naše dobre vesti takođe je važan. Šeli Gejbl i saradnici su u radu iz 2004. godine, koji je obuhvatio četiri studije, pokazali da je deljenje pozitivnih događaja bilo povezano sa većim blagostanjem, a da su aktivne i konstruktivne reakcije dodatno pojačavale tu korist. U bliskim odnosima, oduševljen odgovor partnera bio je povezan i sa većom bliskošću i zadovoljstvom odnosom.
Ovi nalazi ne znače da je svako ko nije pokazao oduševljenje zavidan. Podsećaju, međutim, koliko nam znači kada sa nekim možemo da podelimo uspeh bez potrebe da ga odmah umanjimo.
Kako razlikovati dobronameran savet od sputavanja
Iskrena podrška ne podrazumeva slaganje sa svakom idejom. Osoba kojoj je stalo može da primeti da nismo dovoljno pripremljeni, da je ponuda nepovoljna ili da smo prevideli rizik. Takav razgovor nije uvek prijatan, ali može da bude koristan.
Razlika se bolje vidi u konkretnosti saveta i prostoru koji ostaje za našu odluku. „Proveri uslove ugovora pre nego što prihvatiš“ daje smernicu. „To nije za tebe“ zatvara razgovor, naročito ako ne sledi objašnjenje.
Na mogući obrazac sputavanja ukazuju ponavljane situacije: pohvala koja se svaki put završi omalovažavanjem, uspeh koji se pripisuje samo sreći, obećana pomoć bez konkretnog koraka ili insistiranje da sve prilike moraju da idu preko jedne osobe. Važno je posmatrati okolnosti i ono što se ponavlja, a ne sastavljati optužnicu od svake nespretne rečenice.
Ni osećaj nelagodnosti posle razgovora nije dokaz loše namere. Korisna kritika ponekad zaboli. Ali ako se uz nelagodnost ponavljaju neispunjeni dogovori, uskraćene informacije i pritisak da odustanemo, postoje konkretni razlozi da odnos preispitamo.
Kako postaviti granicu bez dokazivanja tuđih namera
Nije neophodno dokazati da neko potajno želi naš neuspeh da bismo prestali da zavisimo od njegovih obećanja. Dovoljno je prepoznati postupke koji nas ograničavaju i promeniti način na koji se na njih oslanjamo.
Umesto rasprave o zavisti, korisnije je imenovati događaj: „Dogovorili smo se da proslediš moj predlog. To se nije dogodilo, pa ću se sada obratiti direktno.“ Ili tražiti preciznost: „Kakav rizik vidiš i na osnovu čega? Želim da ga proverim pre nego što odlučim.“
U poslovnim odnosima mogu da pomognu jasni rokovi, pisani dogovori i samostalna provera informacija. U privatnim odnosima granica može da znači da odluke više ne odlažemo dok ne dobijemo nečije odobrenje. Korisno je čuti više nezavisnih mišljenja, uključujući i ona koja nam se ne dopadaju, ako su obrazložena.
Ako nas odnos uporno iscrpljuje i teško uspevamo da postavimo granice, razgovor sa psihologom može da pomogne da jasnije sagledamo situaciju i svoje mogućnosti.
Posebno boli kada prepreka dolazi od osobe od koje smo očekivali podršku. Ipak, ne moramo da je proglasimo lošim čovekom da bismo priznali da nam neki njeni postupci štete. Možemo da cenimo ono što je nekada učinila za nas i da sledeći korak napravimo samostalno.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.