Naslovna / Psihologija

Mentalno zdravlje narušeno je pandemijom kao vrlo traumatičnim iskustvom, poručuje psiholog Leo Ivanišević

Piše: Milan Marjanović|8:57 - 03. 12. 2021.

Mentalno zdrav čovek je čovek sposoban da radi, da voli, da uživa u životu, ali, vreme pandemije promenilo je mnoge stvari

mentalno zdravlje Psiholog Leo Ivanišević: Pandemija, po kvalitetu i intenztitetu stresa, teško da može da se poredi sa uobičajenim stresovima života Foto: Privatna arhiva/ Shutterstock

Mentalno zdravlje, prema definiciji Svetske zdravstvene organizacije (SZO)  je „stanje blagostanja u kom je pojedinac svestan svojih sposobnosti, može da se nosi sa uobičajenim stresovima života, može da radi i bude produktivan i sposoban je da doprinese zajednici u kojoj živi“.

Mentalno zdravlje podrazumeva da čovek može da uživa u životu

Mentalno zdravlje podrazumeva subjektivan osećaj blagostanja, osećaj samostalnosti, kompetentnosti i ostvarenja sopstvenih emotivnih i intelektualnih kapaciteta.

Iz perspektive pozitivne psihologije ili holizma, mentalno zdravlje uključuje sposobnost pojedinca da uživa u životu. Da nađe balans između životnih aktivnosti i postizanja psihološke rezilijentnosti (efektivni stil borbe sa problemima). Ove današnje, moderne definicije ne razlikuju se suštinski od definicije koju je dao Sigmund Frojd, pre skoro jednog veka – mentalno zdrav čovek je čovek sposoban da radi, da voli i da se igra – kaže za eKlinika portal diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji Leo Ivanišević.

Ljudi treba da uživaju u „trojstvu“

Ljubav, rad i igra su osnova mentalnog zdravlja i treba svi da uživaju u ovom trojstvu. Ljudi treba da uživaju u ljubavi i ne treba da strahuju od odbacivanja.

Sposobnost za ljubav podrazumeva mogućnost da se uspostave autentični i intimni odnosi sa drugim ljudima. Takođe, i sposobnost da se primi i pruži pažnja bez preteranog straha (straha od odbacivanja i napuštanja i straha od gubljenja sebe u odnosu). Sposobnost za rad podrazumeva želju za stvaranjem i doprinosom. Osećaj da ono što radimo ima značaj i svrhu i da osećamo zdrav ponos prema svojim postignućima. Sposobnost za igru odnosi se na mogućnost da se uživa u simboličkoj aktivnosti na bilo kom nivou, i da se u ovim aktivnostima uživa sa drugim ljudima – objašnjava Ivanišević.

Kako poboljšati mentalno zdravlje u vreme pandemije covid 19

Previše informacija, gubitak voljenih, dehumanizacija u doba pandemije su sve faktori koji dovode do narušavanja mentalnog zdravlja, a posledice će biti vidljive u narednom periodu, smatra naš sagovornik.

– Pandemija je značajno uticala na mentalno zdravlje i verujem da će se domet tog uticaja tek otkriti u narednim mesecima, možda i godinama. Podsetimo se, mentalno zdravlje, po definiciji podrazumeva “sposobnost nošenja sa uobičajenim stresovima života”. Pandemija, po kvalitetu i intenztitetu stresa, teško da može da se poredi sa uobičajenim stresovima života na koji smo navikli. Pandemija, sama po sebi, predstavlja traumatično iskustvo. Preplavljeni smo informacijama. Brzo su se desile velike promene. Teško nam je da obavijemo svoj um oko svega toga – priča za eKlinika portal Leo Ivanišević.

– Teško je shvatiti da nas, ljudska bića, “najnaprednija i najinteligentnija” stvorenja na ovoj planeti trenutno ugrožava virus koji ne možemo ni da vidimo golim okom. Ceo svet je izvrnut naglavačke zbog mikroba – teško je to procesuirati. Mnogo je lakše poverovati da je cela situacija namerno izazvana od strane nekih drugih ljudi – takvog neprijatelja je mnogo lakše zamisliti, i takav neprijatelj je mnogo manje strašan. Rekao bih da je jedna od posledica po mentalno zdravlje upravo polarizacija društva – smatra psiholog Leo Ivanišević.

Agresija i anksioznost su normalna pojava tokom pandemije

Ivanišević smatra da je naše društvo samo po sebi agresivno. Vreme pandemije covid 19 je izvršilo dodatno produbljivanje svih negativnih emocija.

Agresivni sukobi, napadi, vređanje, potpuno obezvređivanje i dehumanizacija onih čije se mišljenje razlikuje – to ne može biti dobro po naše mentalno zdravlje. Oprečne informacije koje dobijamo iz medija, konstantno smenjivanje dobrih vesti punih nade i katastrofičnih predviđanja nas sve stavlja na jedan opasni emotivni rolerkoster na kom više ne znamo gde je gore, a gde je dole. Ne znamo šta da mislimo i ne znamo šta je istina. Postajemo nesigurni, zabrinuti i anksiozni i kao takvi smo sjajne mete za manipulaciju – naglašava u razgovoru za eKlinika portal Leo Ivanišević.

Takođe, opšta anksioznost, kako ističe, otuđenje od vizije sigurne budućnosti, otuđenje od smisla i svrhe, otuđenje od kretanja i prirode, otuđenje od drugih usled izolacije – sve ovo predstavlja dobar teren za razvoj depresije.

– Ne zaboravimo, dosta ljudi je tokom pandemije doživelo jedan ili više gubitaka od kojih su vodeći gubitak posla i gubici voljenih osoba. Ono što bismo nazvali normalnom tugom usled gubitka, u ovim okolnostima lako prerasta u depresiju, u nemogućnost da se gubitak na pravi način odžali i prihvati, što nas baca u stanje nemotivisanosti, bespomoćnosti, beznadežnosti i očaja – objašnjava Ivanišević.

Kompulsivna ponašanja i oblici zavisnosti u doba pandemije

Pandemija izaziva dodatnu pojavu zavisnih ponašanja. Tu se ne misli samo na opijate, podseća naš sagovornik, jer hrana, alkohol, društvene mreže i igrice su vid bega od stvarnosti.

Kada smo pod prevelikim stresom, tu su naravno i razni oblici zavisnosti i kompulsivnih ponašanja. Okrenućemo se bilo čemu što može da nam pruži trenutno uživanje i olakšanje. Ma koliko god bilo štetno za nas na duge staze. Svako je tokom pandemije našao neku svoju “drogu”: hranu, alkohol, opijate, internet kupovinu, društvene mreže, serije, kockanje, ali i vežbanje, čitanje, ručni rad, umetnost, muziku… Dok je za neke od nas izolacija bila okarakterisana pokušajima da se “pobegne” od sebe, za nekeje ona bila dugo čekani “povratak sebi”. I to je za očekivati – u teškim okolnostima se uvek krije i prostor za razvoj – naglašava psiholog Leo Ivanišević.

Izazovi za opstanak veze u vreme pandemije

Kada se zavetujemo na večnu ljubav da li znamo kako se naš partner ponaša u stresnim situacijama. Vreme pandemije, kako navodi Ivanišević, mnogima je otkrilo neke osobine koje nismo ni znali da partner poseduje.

– Kada izgovaramo zavete, obično pristajemo na “I u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti”, uglavnom ne razmišljajući o tome kako bi to “zlo” ili “bolest” mogli da izgledaju. Pritom, pitanje je da li, u trenutku kada izgovaramo sudbonosno “Da” uopšte znamo kako se naš partner ponaša u situacijama ozbiljnog stresa i krize? Kako reaguje na finansijske probleme? Kakav je kad se razboli ili kad treba da neguje nekog ko je bolestan? Različite veze se suočavaju sa različitim izazovima i pucaju tamo gde su najtanje – podseća sagovornik eKlinika portala Leo Ivanišević i dodaje:

– Pandemija je kod nekih parova pokrenula probleme sa zavisnošću: alkoholizam, upotrebu supstanci ili kockanje. Kod nekih parova su se rasvetlili toksični i zlostavljački obrasci. A negde je emotivno nasilje prešlo u fizičko. Kod nekih parova je postalo očigledno da je raspodela kućnih poslova zaista neravnopravna. Uglavnom je na štetu žene. Neki parovi nisu uspeli da se izvuku iz finansijske krize, jer novac je i dalje jedan od glavnih povoda za svađu u braku.

Koliko su ljubav i seks bitni za mentalno zdravlje

Distanca je neophodna unutar veze da bi veza opstala. Ne treba praviti vezu u kojoj su partneri međusobno zavisni.

– Ono što je, bez sumnje, izolacija učinila svim parovima je remećenje optimalne distance. To je distanca koja je neophodna kako bi želja unutar veze mogla da opstane. Tako partneri mogu da neguju svoju vezu kroz cikluse približavanja i udaljavanja. Seksualna želja zahteva distancu, odvojenost, drugost, partnera koji deluje samostalno, ostvareno i nezavnisno. Partnera koji nas poziva da pređemo neki most ili barijeru kako bismo mu se približili – ističe psiholog Leo Ivanišević i čitaocima eKlinika portala poručuje:

– Zato, ako želimo da sačuvamo strast u vezi, svaki partner mora da vodi računa o sebi i svom razvoju. Svaki partner mora da neguje delove života u kojima je samostalan i nezavistan, jer je kao takav najprivlačniji onom drugom. Dakle, za opstanak seksualne želje, svako mora da ima neki prostor za sebe. Ukoliko veza ode previše u pravcu međusobne zavisnosti, stapanja, preplitanja, spasavanja i negovanja, prvo što će stradati je seksualna želja. Seksualna želja takođe strada onda kada smo depresivni, nemotivisani, umorni, iscrpljeni i kada se osećamo mrtvo. Da bismo mogli da imamo kvalitetan seks, potrebno je da se osećamo živo, povezano, zadovoljno, samopouzdano i razigrano. U situaciji pandemije to nije lak zadatak.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo