Alzheimer's disease. Neurodegeneration. Cross section of normal and Alzheimer brain, with Atrophy of the cerebral cortex, Enlarged ventricles and Hippocampus. Close-up of neurons with Neurofibrillary tangles and Amyloid plaques. Vector illustration
Alchajmerova bolest počinje u mozgu mnogo godina pre nego što simptomi počnu da se pojavljuju i najčešći je uzrok demencije. Uzroci Alchajmerove bolesti veoma su složeni, ali kao ključni izdvajaju se nakupljanje dve supstance u mozgu koje se nazivaju amiloid i tau. Nakupljanjem oni formiraju sićušne strukture koje se nazivaju plakovi.
Međutim, opsežna i detaljna studija naučnika sa Arizona State University uočila je novi uzrok pojave Alchajmerove bolesti koji bi mogao da ubrza napore da se razume i leči složeno stanje – dok se sve manifestacije stanja ne dovedu pod jednu objedinjujuću teoriju. Studija je objavljena u Alzheimer’s and Dementia: The Journal of the Alzheimer’s Association.
Istraživači sa Arizona State University ukazuju da su granule stresa – proteini i RNK naslage, koje se formiraju oko ćelija u stresnim uslovima zbog genetskih i ekoloških faktora rizika – glavni krivac za Alchajmerovu bolest. U svojoj novoj studiji, tim naučnika je pregledao podatke iz više zdravstvenih baza i prethodnih istraživačkih radova, posebno studiju o napredovanju Alchajmerove bolesti iz 2022, kako bi identifikovao široko rasprostranjene promene u ekspresiji gena koje dolaze sa tim.
Naučnici kažu da se zna da Alchajmerova bolest pravi velike promene u ranoj fazi, efikasno prepravljajući biološke puteve kako bi se povećao ćelijski stres, blokirala komunikacija neurona i izazvala abnormalnosti proteina, kao što su amiloid-beta nakupine. Ono što je manje jasno je šta stoji iza ove katastrofalne promene u ponašanju gena – i da li bi to moglo da objasni i Alchajmerovu bolest. Veruje se da ove granule stresa štite ćelije dok se homeostaza obnavlja, ali kod Alchajmerove bolesti, indikacije su da one opstaju i ometaju druge procese – uključujući, značajno, nukleocitoplazmatski transport. Tamo se ključni molekuli pomeraju između jezgra ćelije i okolne citoplazme.
– Naš predlog, koji se fokusira na raspad komunikacije između jezgra i citoplazme, što dovodi do masivnih poremećaja u ekspresiji gena, nudi uverljiv okvir za sveobuhvatno razumevanje mehanizama koji pokreću ovu složenu bolest. Proučavanje ovih ranih manifestacija Alchajmerove bolesti moglo bi da utre put inovativnim pristupima dijagnostici, lečenju i prevenciji, rešavajući bolest u njenim korenima – naglašava neuronaučnik Paul Coleman.
Hipoteza iznosi ideju da granule stresa remete ćelijski transportni sistem, koji zatim modifikuje ekspresiju gena, a onda to zauzvrat izaziva sve simptome Alchajmerove bolesti – uključujući neuroinflamaciju i tau proteine. Drugim rečima, svi različiti aspekti Alchajmerove bolesti mogu da dođu iz istog izvora. Iako još nema čvrstih dokaza da se to dešava, istraživači su pokazali da se to uverljivo uklapa u trenutne dokaze. I s obzirom na to da se ovaj ćelijski stres dešava pre bilo kakvih simptoma Alchajmerove bolesti, on daje naučnicima priliku da pokušaju da blokiraju bolest u njenim najranijim fazama. Moguće je da se većina simptoma može sprečiti na samom „izvoru“, smatraju naučnici.
Takođe ističu da različiti faktori, od zagađenja vazduha do genetskih mutacija, mogli bi da izazovu da se ove granule stresa duže zadržavaju – a buduće studije će moći detaljnije da pogledaju kako se formiraju i kako izazivaju štetu.
– Naš rad doprinosi tekućoj debati o tome kada Alchajmerova bolest zaista počinje – koncept koji se razvija, oblikovan napretkom tehnologije i istraživanja. Ključna pitanja su kada se prvi put može otkriti i kada treba započeti intervenciju, a oba imaju duboke implikacije na društvo i buduće medicinske pristupe – naglašava Coleman.