Žene sa autoimunim bolestima duže čekaju na dijagnozu, koja je češće pogrešna nego kod muškaraca
Žene znatno češće od muškaraca doživljavaju višegodišnja kašnjenja u uspostavljanju tačne dijagnoze, dok se njihovi fizički simptomi autoimunih oboljenja u zdravstvenim ustanovama neretko otpisuju kao psihološka stanja, poput anksioznosti ili depresije, pokazuje najnovija obimna studija naučnika sa britanskog University of Cambridge i University of East Anglia.
Trećina žena čeka četiri godine ili duže na tačnu dijagnozu
Iako žene čine ubedljivu većinu obolelih od autoimunih bolesti - stanja u kojima imuni sistem greškom napada zdrave ćelije i tkiva sopstvenog organizma - istraživanje otkriva da se one suočavaju sa znatno težim i dužim putovanjem do prave terapije. Čak gotovo trećina anketiranih žena čeka četiri godine ili duže na tačnu dijagnozu. Dok se skoro polovini muškaraca dijagnoza uspostavi u roku od godinu dana od pojave prvih simptoma, kod žena je situacija drastično drugačija - čak 60,4 odsto žena čeka duže od godinu dana na tačnu dijagnozu.
Istraživanje je analiziralo podatke više od 6.000 pacijenata sa širokim spektrom autoimunih oboljenja. Učesnici su odgovarali na pitanja o tome koliko je vremena prošlo od prve pojave simptoma do zvanične dijagnoze, koliko su lekarskih pregleda imali i koje su im pogrešne dijagnoze u međuvremenu uspostavljene.
Kooautorka studije, Shaista Tayabali, ističe da ovako drastične razlike ukazuju na prisustvo istorijski ukorenjenih rodnih predispozicija u medicini:
- Iako su etikete poput histerije zastarele i danas se na sreću retko koriste, mi kao žene i dalje često imamo problem da nam se veruje kada opisujemo simptome, pa samim tim teže dolazimo do pravovremenog i tačnog lečenja - objašnjava Tayabali.
Fizički simptomi otpisani kao psihosomatski poremećaji
Autoimune bolesti pogađaju žene u 70 do 80 odsto ukupnih slučajeva na globalnom nivou. Među najčešćim stanjima iz ove grupe nalaze se dijabetes tipa 1, autoimunske bolesti štitne žlezde, sistemski lupus i višestruka skleroza (multipla skleroza). Lekari simptome kao što su hronični umor, bolovi u telu, poremećaji spavanja ili pad raspoloženja često u startu tumače kao psihosomatske ili psihijatrijske probleme, uopšte ne uzimajući u obzir mogućnost autoimunih oboljenja. To dovodi do dugog čekanja, izostanka adekvatne terapije i potpunog gubitka poverenja pacijenata u zdravstveni sistem.
Istraživanje donosi zabrinjavajuću statistiku o pogrešnim dijagnozama:
- 34 odsto žena prijavilo je da su njihovi fizički simptomi pogrešno proglašeni psihosomatskim, u poređenju sa 22 odsto muškaraca
- žene imaju skoro 50 odsto veću verovatnoću da dobiju pogrešnu psihijatrijsku dijagnozu u odnosu na muškarce
- žene imaju čak 75 odsto veću šansu da im se uspostavi pogrešna psihosomatska dijagnoza pre nego što se otkrije stvarnaautoimuna bolest.
Autoimune bolesti zahtevaju otvorenost klinika i lekara
Konsultant reumatolog u bolnici Guy's u Londonu, dr David D’Cruz, pozvao je lekare da preispitaju svoj pristup i uvek poslušaju šta im pacijent govori.
- Kliničari moraju da imaju otvoren um. Neophodno je uvek razmotriti da li u pozadini postoji neprepoznata autoimuna bolest i pažljivo saslušaju pacijenta. Ovde nije reč o tome da je psihijatrijska dijagnoza uvek pogrešna - pacijenti mogu da imaju i autoimunsko i psihijatrijsko stanje istovremeno. Takođe, sve je jasnije da psihijatrijski simptomi mogu da budu direktan deo same autoimune bolesti, posebno kod oboljenja kao što je lupus, koji može direktno da utiče na mozak - naglašava dr D’Cruz.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.