Implant u kičmenoj moždini ili spinalni implant omogućio je čoveku obolelom od Parkinsonove bolesti da ponovo stane na noge i hoda Foto: Shutterstock
Implant u kičmenoj moždini ili spinalni implant omogućio je čoveku obolelom od Parkinsonove bolesti da ponovo stane na noge i hoda. Pacijent sa uznapredovalom bolešću ponovo je prohodao i sada može skoro normalno da se kreće zahvaljujući elektrodama ugrađenim u kičmenu moždinu, saopštili su istraživači britanske dobrotvorne organizacije za istraživanje i podršku Parkinsonove bolesti Parkinson’s UK.
Medicinski podvig prvi su postigli švajcarski istraživači, koji su prethodno bili pioniri sličnih otkrića kako bi pomogli osobama sa paraplegijom da ponovo hodaju.
– Ovo bi mogla da bude tehnologija koja menja igru kako bi se pomoglo u obnavljanju pokreta kod ljudi sa uznapredovalom Parkinsonovom bolešću – smatra David Dexter, direktor istraživanja u Parkinson’s UK ističući da je procedura invazivna i da je potrebno više istraživanja.
Spinalni implant ugrađen je Marku (62), pacijentu iz Francuske koji pati od iscrpljujućeg poremećaja mozga skoro pola svog života, oko 30 godina. Kao i više od 90 odsto ljudi sa uznapredovalom Parkinsonovom bolešću, Mark je imao velikih poteškoća da hoda.
– Ono što je poznato kao epizode “smrzavanja“ tokom kojih pacijenti privremeno nisu u stanju da se kreću, dovodi ih u opasnost od pada i posebno su „užasne“. Ako imate prepreku ili ako neko neočekivano prođe ispred vas, počnete da se „zamrzavate“ i padate“ – pokušao je da dočara Mark.
Mnogo toga ostaje nepoznato o Parkinsonovoj bolesti, što otežava lečenje. Ali, simptomi mogu ozbiljno da utiču na živote pacijenata i ponekad ih prikuju za krevet ili invalidska kolica. Kada se ukazala prilika da se podvrgne operaciji u Švajcarskoj, Mark je iskoristio priliku.
– Sada mogu da hodam od jedne tačke do druge bez brige o tome kako ću stići tamo. Mogu da idem u šetnju, da idem sam u kupovinu, mogu da radim šta god želim – kaže Mark.
Švajcarski tim, predvođen hirurgom dr Jocelyne Bloch i neurohirurgom Gregoire Courtine, implantirao je složen sistem elektroda nazvan „neuroproteza“ na ključnim tačkama duž Markove kičmene moždine. Tim stručnjaka ranije je uveo u upotrebu implantate kičmene moždine kako bi pacijentima sa paraplegijom omogućio da ponovo hodaju.
Najnovije istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Medicine, funkcioniše otprilike po istom principu. Za Marka i druge pacijente sa Parkinsonovom bolešću, komunikacija između mozga i kičmene moždine narušena je progresivnim nestajanjem neurona koji stvaraju neurotransmiter dopamin. Dakle, neuroproteza mora ne samo da šalje električnu stimulaciju da ubrza hod, već i da preuzme ulogu mozga tako što će pravilno da određuje vremensku stimulaciju, tako da nastali pokreti odgovaraju željama pacijenta.
– Ideja je da ćemo meriti preostale pokrete, odnosno nameru čoveka da hoda pomoću malih senzora koji se nalaze u nogama. Zahvaljujući tome, znamo da li osoba želi da osciluje ili da stane, i možemo da prilagodimo stimulaciju u skladu sa tim – objasnila je dr Courtine, istraživač sa Swiss Federal Institute of Technology u Lozani.
Neuroproteza je prvo testirana na primatima, a zatim ugrađena Marku, koji ju je koristio otprilike 8 sati dnevno tokom skoro dve godine. Osim šta sada može mnogo lakše da hoda, Mark najavljuje i da će uskoro putovati u Brazil, mada priznaje da je i dalje potrebna koncentracija, posebno kada se penje uz stepenice.
Švajcarski tim je proširio svoj eksperiment na grupu od 6 pacijenata obolelih od Parkinsonove bolesti, sa ciljem da sazna kako bi to moglo da pomogne drugima, s obzirom da bolest utiče na ljude na različite načine. Tretman korišćenjem invazivnog implantata mogao bi da bude prilično skup, što potencijalno ograničava broj pacijenata koji bi imali pristup.