Bolest značajno utiče na bazalne ganglije mozga odgovorne za pokrete. Foto: Shutterstock
Mozak je organ kojem je stalno potrebna mentalna i fizička stimulacija, potvrđuju iskustva pacijenata koji sportom uspešno kontrolišu ozbiljan poremećaj centralnog nervnog sistema.„Mozak ponovo živne uz ping-pong” kaže profesorka ekonomije koji boluje od Parkinsonove bolesti.
Ekonomista u penziji Bill Easterly (67) pronašla je sport uz koji lakše podnosi simptome Parkinsonove bolesti, kao što su podrhtavanje ruku i nogu, usporeni pokreti, depresija. Ovaj neurološki poremećaj nije nasledan, ne postoji lek koji može u potpunosti da zaleči bolest, ali i pored toga Parkinsonova bolest može uspešno da se kontroliše. Parkinsonova bolest je posledica odumiranja nervnih ćelija za proizvodnju neurotransmitera dopamina, odlučujućeg za prenos signala u mozgu i kontrolu pokreta. Gospođa Easterly se stonim tenisom bori protiv Parkinsonove bolesti.
– Kada igram ping-pong osećam da mi mozak oživljava – kaže Easterly koja sa grupom pacijenata koji se leče od Parkinsonove bolesti nekoliko puta nedeljno igra stoni tenis.
Ritmički pokreti, ali i dobro društvo su u bitnoj meri poboljšali raspoloženje grupe pacijenata i usporili dalju progresiju simptoma Parkinsonove bolesti, zapažaju lekari. Parkinsonova bolest ispoljava se usporenim pokretima i/ili ukočenošću ekstremiteta, drhtanjem šaka. Lekari kažu da su simptomi postepeni i da zahvataju jednu stranu tela. Ipak, neće svi pacijenti imati sve navedene simptome.
– Kod mene je sve počelo podrhtavanjem desne ruke, ne znam da li zbog ping-ponga, ali sada retko da imam ovu tegobu. Razmena iskustava sa ljudima koji imaju istu bolest mnogo mi znači, ali i dopada mi se što sam deo grupe ljudi koji žele da urade nešto dobro – kaže Joan Greenberg (77) i dodaje u šali da je ona sada jedan od najboljih starijih sportista.
Američko hrvatski muzičar Nenad Bah (70) osnivač je udruženja PingPongParkinson. Nenad se bori sa Parkinsonovom bolešću od 2010. godine. Bolest je kod Nenada bila toliko uzela maha da nije bio u mogućnosti da svira gitaru.
– Kada je došlo do pogoršanja otkazao sam koncerte. Odlučio sam da igram stoni tenis i posle nekih 3 do 4 meseca ponovo počeo da sviram gitaru. Kada sam pomogao sebi, zapitao se: „Zašto ne bih pomogao i drugim ljudima“ i tako je sve počelo – kaže Nenad.
Bah je 2017. osnovao PingPongParkinson, udruženje u kojem je sada aktivno oko 3.000 igrača širom sveta. Udruženje sarađuje sa andergraund klubom opremljenim salama za stoni tenis, članovi se okupljaju tri puta nedeljno. Bah kaže da udruženje nikog ne odbija, pa je moguće da neko prisustvuje treningu i bez naknade od 15 dolara, namenjene za organizovanje kluba.
Treninzi počinju vežbama istezanja i glasnim predstavljanjem, nastojeći na taj način da osnaže glas pacijenata koji često postaje oslabljen kod Parkinsonove bolesti.
– Ova igra je za mene radost, ne znam kako da to objasnim, ali kada se sve završi jedva čekam da počne sledeći trening. Stoni tenis mi je kao voda za piće – priča Bah.
Suosnivač andergraund kluba u kojem oboleli od Parkinsonove bolesti igraju stoni tenis je glumica Suzan Saradon. Slični klubovi postoje u više američkih država.
Parkinsonova bolest prvenstveno pogađa osobe starije od 60 godina. Neurolog dr Elizabeth Kera, Hackensack University Medical Center, kaže da se pacijenti sa Parkinsonovom bolešću bore da hodaju i kontrolišu podrhtavanje, jer bolest značajno utiče na bazalne ganglije mozga odgovorne za pokrete.
– Nastojimo, ne samo lekovima, da aktiviramo taj deo mozga kako bi obezbedili pacijentima neophodan dopamin – kaže dr Kera i dodaje da ping-pong u ovom smislu može da bude izuzetno značajan. Stoni tenis poboljšava motoričku funkciju, zahteva dobru koordinaciju pokreta ruku i očiju, brze reflekse i ravnotežu. Na ovaj način jačaju se i kognitivne sposobnosti, pacijenti imaju bolju koncentraciju, lakše donose važne odluke.
Nije neobičajno da pacijenti sa Parkinsonovom bolešću igraju stoni tenis sa srednjoškolcima i zdravim osobama. Doktorka kaže da sve ovo mnogo pomaže pacijentima da bolje prihvate bolest i znaju da mogu da je kontrolišu.
– Sve pomaže da shvatimo da je Parkinsonova bolesti nešto što može da se svima dogodi. Nastojimo da posmatramo Parkinsonovu bolest kao hroničnu bolest kao što je to dijabetes ili povišeni krvni pritisak – navodi dr Kera.
Bill Easterly sa početka priče tvrdi da joj je zajednica PingPongParkinson pomogla da se lakše oporavi od simptoma depresije.
– Dijagnoza Parkinsonove bolest je bila šok, iako sam se već borila sa blagim šepanjem i laganim podrhtavanjem leve ruke. Nisam znala gde da se okrenem, bila sam sama, a sve ovo se stalno dešava svim osobama sa novodijagnostikovanom Parkinsonovom bolešću. Na stonom tenisu su sam stekla divne prijatelje, a sam sport mi je mnogo pomogao u savladavanju podrhtavanja – ističe Bill.
Ona dodaje da smatra da bi u suprotnom došlo do jačanja simptoma, koji bi naterali da se preda. Bill radi punom parom i uskoro završava knjigu o američkoj istoriji.
– Nije bitno da li u stonom tenisu gubimo ili pobeđujemo. U ovoj igri svi smo pobednici jer Parkinsonova bolest nestaje kada igramo ping-pong – naglašava Bill.