Foto: Shutterstock
Srčana slabost pogađa više od 64 miliona ljudi širom sveta. Iako pouzdani nacionalni podaci za Srbiju još uvek nisu dostupni, na osnovu prevalence srčane slabosti u opštoj populaciji Evrope od 1.7 do 2.3 odsto i više procenjuje se da oko 120.000 osoba i više u našoj zemlji trenutno ima ovo oboljenje. Simptomi srčane slabosti su često nespecifični – umor, nedostatak snage i daha, gušenje, „glad za vazduhom”, bol u grudima, vrtoglavica ili nesvestica – pa bolest neretko ostane neprepoznata u ranoj fazi.
– Srčana slabost ima ozbiljnu prognozu, svaki drugi pacijent ne preživi duže od pet godina nakon postavljanja dijagnoze. Iako se u javnosti češće govori o malignim bolestima kao najopasnijima, statistike pokazuju da je teret srčane slabosti veliki. Na osnovu evropske incidence od 3.2 nova slučaja godišnje na 1.000 stanovnika, procenjuje se da u Srbiji svake godine više od 21.000 osoba dobije ovu bolest. Kao poređenje, rak dojke se godišnje dijagnostikuje kod oko 4.600 žena, a rak prostate kod 2.300 do 3.100 muškaraca – navodi prof. dr Danijela Trifunović Zamaklar, kardiolog Univerzitetskog kliničkog centra Srbije.
Osnovna funkcija srca je da pumpa krv i time obezbedi kiseonik i hranljive materije svim ćelijama u organizmu.
– Ova funkcija može oslabiti na dva osnovna načina. Prvi je oštećenje srčanog mišića – usled koronarne bolesti, hipertenzije, dijabetesa, hronične bubrežne bolesti, miokarditisa ili genetskih poremećaja – koje dovodi do smanjene kontraktilnosti i smanjenog izbacivanja krvi iz srca (srčana slabost sa smanjenom ejekcionom frakcijom). Drugi mehanizam podrazumeva da srčani mišić ostaje očuvan, ali postaje krut, manje elastičan i često zadebljan. Tada se srce teže puni krvlju, pumpanje se odvija pod povišenim pritiskom i nastaje srčana slabost sa očuvanom ejekcionom frakcijom objašnjava prof. dr Trifunović Zamaklar.
Srčana slabost je najčešće bolest starije životne dobi – oko 10 odsto osoba starijih od 70 godina globalno ima ovu dijagnozu. Međutim, zabrinjavajuće je što se starosna granica sve više spušta. Savremeni način života, stres i sve češća pojava koronarne bolesti kod mlađih osoba (na pr. infarkt miokarda) dovode do povećanja učestalosti srčane slabosti i u mlađoj populaciji. Iako se danas akutni infarkt uspešnije leči, oštećenje mišića koje može zaostati neretko vodi ka razvoju hronične srčane slabosti.
prof. dr Danijela Trifunović Zamaklar i Vladimir Volenik Foto: Forum pacijenata Srbije
Vladimir Volenik (40) iz Pančeva jedan je od izuzetno retkih pacijenata koji je preživeo, ono što bi se narodski reklo, pucanje srca. Imao je sreće da to pucanje nije išlo brzo, preživeo je izuzetnu komplikaciju infarkta miokarda, koja inače nosi visoku smrtnost.
– Imao sam 39 godina kada sam dobio infarkt. Nikakvih simptoma, niti naznaka nisam imao koji bi mi ukazali da će mi život biti ugrožen. Bio sam radno aktivan, trenirao svakoga dana i to je nešto što mi je inače sačuvalo život. Bol u grudima, trnjenje leve ruke, sve su to informacije koje sam čuo na televiziji. Da nisam znao da su to simptomi infarkta miokarda, možda bih toga dana nastavio da vozim automobil i ko zna šta bi mi se onda dogodilo. U godini korone, 2020. kosio sam travu i u jednom trenutku sam osetio jak bol u grudima, zbog čega sam pao. Pomislio sam da nije ništa strašno, seo sam, odmorio i nastavio dalje da kosim. To je bio signal da postoji neki problem. Sutradan sam otišao do bolnice. Međutim, bila je korona i nije ni bilo moguće tako lako doći do lekara. Tada mi je urađen EKG. Rekli su mi da je sve uredu, da bi četiri godine kasnije doživeo infarkt, toliko jak, da su lekari morali da me oživljavaju. Kada sam izašao iz bolnice aktivnost srčanog mišića bila mi je niska, svega 20 odsto, a već nakon nekoliko meseci ta aktivnost se popravila. Sada mogu da radim lagane vežbe. Kada čovek shvati da je dobio još jednu novu priliku za život onda nije ništa teško. Ni gomila lekova koju pijem uveče i ujutru – ističe Volenik, koji dodaje da pije osam vrsta lekova, ali da neke od njih kupuje, jer se ne dobijaju na recept.
Rano prepoznavanje bolesti je od ključnog značaja, jer omogućava pravovremeno uvođenje savremene terapije koja može znatno produžiti život i poboljšati njegov kvalitet. Tokom poslednje tri decenije ostvaren je izuzetan napredak u terapiji srčane slabosti. Iako je srčana slabost progresivno stanje, njen tok se može značajno usporiti i kvalitet života poboljšati. Lečenje se zasniva na tri osnovna pristupa: medikamentna terapija, promene načina života i nemedikamentne mere.
– Što se tiče savremene medikamentne terapije, pored diuretika koji ublažavaju simptome, danas postoje četiri osnovna terapijska stuba – ACE inhibitori, blokatori mineralokortikoidnih receptora (MRA), beta-blokatori koji snižavaju pritisak, usporavaju rad srca i štede srčani mišić od daljeg propadanja i SGLT2 inhibitori, najnovija terapijska klasa koja je značajno unapredila lečenje srčane, ali i bubrežne slabosti. Ovi lekovi su prvobitno korišćeni u terapiji dijabetesa, ali su pokazali izrazito povoljne efekte i kod pacijenata sa srčanom i bubrežnom slabošću. Njihova dokazana efikasnost u svim oblicima srčane slabosti, uključujući i one sa očuvanom ejekcionom frakcijom, bila je razlog da Evropsko udruženje kardiologa 2023. godine objavi vanredne smernice kako bi ovi lekovi što pre ušli u kliničku praksu. Srećom, oni su dostupni i kod nas, ali se trenutno ne propisuju o trošku zdravstvenog osiguranja. Naš zadatak, kao lekara, jeste da u skladu sa važećim stručnim smernicama, propisujemo preporučenu terapiju, prilagodimo je svakom pacijentu individualno, edukujemo pacijente i objasnimo im značaj svakog leka koji uzimaju – zaključuje prof. dr Trifunović Zamaklar.