Snižen nivo kiseonika u krvi: Hipoksemija i hipoksija nisu ista stanja iako mogu imati slične simptome
Hipoksemija može biti posledica više stanja koja narušavaju razmenu gasova u plućima ili onemogućavaju pravilnu distribuciju kiseonika u organizmu, dok se hipoksija odnosi na tkiva
Hipoksemija predstavlja snižen nivo kiseonika u arterijskoj krvi, što ukazuje na poremećaj u disanju ili cirkulaciji. Može izazvati različite simptome, najčešće kratak dah, a u težim slučajevima ugroziti funkciju vitalnih organa.
Hipoksemija ili hipoksija - nije isto!
Važno je razlikovati hipoksemiju od hipoksije - stanja u kojem tkiva u telu ne dobijaju dovoljno kiseonika. Iako su pojmovi bliski, nisu sinonimi. Hipoksemija se odnosi na krv, dok hipoksija označava manjak kiseonika u samim tkivima. Hipoksemija može dovesti do hipoksije ako se ne prepozna i ne leči na vreme.
Jedan od prirodnih uzroka hipoksemije javlja se na visokim nadmorskim visinama, zbog smanjene koncentracije kiseonika u vazduhu. To je česta pojava među planinarima i osobama koje obitavaju na visinama iznad 2.500 metara.
Kako se dijagnostikuje hipoksemija i koje su normalne vrednosti?
Hipoksemija se najpouzdanije otkriva analizom arterijske krvi, kojom se direktno meri parcijalni pritisak kiseonika (PaO₂). Normalne vrednosti se kreću od 75 do 100 mmHg, dok vrednosti ispod 60 mmHg ukazuju na potrebu za dodatnim kiseonikom.
Pored toga, koristi se pulsna oksimetrija. To je jednostavan, neinvazivan metod pomoću senzora koji se postavlja na prst i meri zasićenost krvi kiseonikom (SpO₂). Normalne vrednosti su između 95 i 100 odsto, a sve ispod 90 odsto smatra se sniženim i potencijalno opasnim.
Simptomi hipoksemije
Simptomi se mogu razlikovati u zavisnosti od ozbiljnosti stanja, a najčešći uključuju:
- kratak dah
- glavobolju
- ubrzan rad srca (tahikardija)
- kašalj
- zbunjenost, konfuziju ili teškoće sa koncentracijom
- plavičastu boju kože, usana ili noktiju (cijanoza)
Mogući uzroci nastanka
Hipoksemija može biti posledica više stanja koja narušavaju razmenu gasova u plućima, smanjuju ventilaciju ili onemogućavaju pravilnu distribuciju kiseonika u organizmu. Najčešći uzroci su:
- bolesti pluća (astma, hronični bronhitis, emfizem, plućna fibroza)
- srčane mane (kongenitalne ili stečene)
- visoke nadmorske visine
- respiratorna depresija izazvana lekovima (npr. opioidima)
- opstruktivna apneja u snu (slip apneja).
- akutne infekcije pluća (npr. upala pluća)
Postavljanje dijagnoze i lečenje hipoksemije
Pored oksimetrije i analize arterijske krvi, detaljan klinički pregled podrazumeva i znake kao što su promene boje kože, disajni šumovi, ili sniženi saturacioni nivoi.
Dodatni testovi mogu uključivati spirometriju i testove plućne funkcije, radiografiju grudnog koša (RTG), CT pluća i analizu gasova u krvi.
Cilj terapije je povećanje nivoa kiseonika u krvi i lečenje osnovnog uzroka. Lečenje može uključivati terapiju kiseonikom pomoću nosne kanile, maske ili mehaničke ventilacije u težim slučajevima. Ali, i lekove kao što su bronhodilatatori, kortikosteroidi, antibiotici ili diuretici, u zavisnosti od uzroka.
Potrebna je promena načina života, što najčešće znači prestanak pušenja, redovno vežbanje i izbegavanje nadmorske visine ako postoji predispozicija. Terapija kiseonikom može se sprovoditi i kod kuće, putem prenosivih koncentratora kiseonika.
Komplikacije ukoliko se hipoksemija ne leči
Nelečena hipoksemija može dovesti do teških posledica. Neke od njih su:
- hipoksija mozga i srca, što može izazvati oštećenje organa
- aritmije
- respiratorna insuficijencija
- u najtežim slučajevima – smrtni ishod.
Zato je rana dijagnoza ključna kako bi se sprečile komplikacije i očuvalo opšte zdravstveno stanje.
Ishod zavisi od uzroka i pravovremenosti terapije. Neki pacijenti zahtevaju privremeno lečenje, dok drugi mogu imati potrebu za dugoročnom terapijom. Sa adekvatnim tretmanom i nadzorom, većina osoba sa hipoksemijom može voditi aktivan i kvalitetan život. Ukoliko primetite simptome poput trajnog umora, zadihanosti ili plavičaste promene kože, ne odlažite posetu lekaru.