Preporučujemo
Bol u grlu je tup ili žareći, kako da otkrijemo da li je u pitanju virusna ili bakterijska infekcija
Pankreas je mali, ali važan organ, kada se jednom ošteti može da dovede do nesagledivih posledica po zdravlje
Pacijenti koji su pobedili rak pankreasa žive u stalnom strahu od povratka bolesti, ali i veri da će im klinička istraživanja i lekovi koji se unapređuju omogućiti da pobede ovu bolest. Lekari kažu da je adenokarcinom pankreasa jedan od najagresivnijih maligniteta, sa brzim razvojem kliničke slike i ne tako dobrom prognozom. Petogodišnje preživljavanje je svega deset procenata.
Rak pankreasa prognoze do 2040. godine
Trendovi su takvi da se pretpostavlja da će do 2040. biti sve više pacijenata sa rakom pankreasa. Zbog svega navedenog, najpozvaniji svetski stručnjaci aktivno rade na pronalasku terapije koja će omogućiti bolje preživljavanje kod raka pankreasa.
Pacijenti koji su izašli iz borbe protiv raka pankreasa kao pobednici, često su anksiozni kada pomisle na budućnost. Helene Andrews-Polymenis je jedan od pacijenata sa teško izlečivim duktalnim adenokarcinomom pankreasa. Posle lečenja, Helene trenutno nema znakova bolesti, ali brine zbog mogućnosti povratka raka. Mir pronalazi u veri u mogućnosti nauke i razvoju novih terapijskih opcija koje bi mogle da joj udvostruče očekivani životni vek.
– Nalazimo se u prelomnom momentu, neverovatno je šta bi sve moglo da se dogodi – kaže Helene.
Sprečavanje relapsa PARP inhibitorima
Helene se već četiri godine bori protiv raka pankreasa i kaže da ne bi „bila živa da nije bilo PARP inhibitora“. PARP inhibitori inhibiraju aktivnost enzima poli-ADP-riboza polimeraze (PARP), koriste se za lečenje nekoliko vrsta raka.
PARP inhibitori su vrsta ciljane terapije, često za lečenje raka dojke i jajnika. Ipak, u nekim slučajevima, moguća je primena i kod lečenja raka pankreasa. Poznati su po tome što leče rak dojke i/ili jajnika izazvan genetskim mutacijama BRCA 1 i 2. Stručnjaci smatraju da ova terapija može da ima potencijal i u lečenju raka koji je pogođen drugom mutacijom: RAD51D. Genetsko testiranje je pokazalo da Helene ima baš ovu mutaciju, pa je u aprilu 2022. počela terapiju PARP inhibitorima koji nastoje da spreče povratak bolesti.
– Pre nekoliko godina bilo je svega nekoliko PARP inhibitora. Sada se razvijaju novi PARP inhibitori, kao i drugi oblici terapije, u toku su klinička ispitivanja koja bi mogla da budu od koristi pacijentima koji se leče od raka pankreasa – navodi Helene.
Lečenje raka pankreasa
Helene je po struci veterinar i mikrobiolog, istražuje infektivne bolesti, pa joj sva njena znanja pomažu da razume bolje sve napore koje čine stručnjaci u nameri da unaprede mogućnosti lečenja raka pankreasa.
– Ponekad je teško znati mnogo, ali imam i alate koji mi pomažu da bolje razumem svoju bolest. I pored svega, otvoreno uvek postavljam pitanja lekarima – napominje Helene, kojoj je rak pankreasa dijagnostikovan prvi put u maju 2019. godine.
Kako je sve počelo?
Helene se žalila na bolove u stomaku i umor, a rutinske analize krvi pokazale su da nešto nije u redu. Lekari su posumnjali da je problem u žučnoj kesi, pa je predložena operacija uklanjanja žučne kese. Ipak, na ultrazvuku pre operacije primećena je „masa“. Helene je znala da nešto drugo nije u redu. Istog dana je hitno uradila CT skener koji je otkrio masu veličine 4 cm. Niko nije izgovorio reč „rak“, ali Helene je znala da je sigurno u pitanju karcinom.
Whipple procedura
Posle ciklusa hemioterapije, Helene je sa dr Metjuom Kacom razgovarala o složenoj operaciji koja se zove Whipple procedura. Ova operacija se izvodi za tumore periampularne regije, odnosno tumore glave pankreasa, dvanaestopalačnog creva i zajedničkog žučnog puta. Najčešće su u pitanju maligni tumori, pre svega adenokarcinomi.
Lekari kažu da se ova složena operacija sastoji od resekcionog i rekonstruktivnog dela. Resekcioni deo je uklanjanje glave pankreasa, dvanaestopalačnog creva, zajedničkog žučnog puta, žučne kese, dela tankog creva i najčešće dela želuca. U rekonstruktivnom delu operacije cilj je uspostavljanje kontinuiteta digestivnog trakta anastomozama, to jest spajanjem šupljih struktura u telu.
Nakon uspešne hemioterapije, Helene je prošla pet nedelja zračne terapije. Tada je bila spremna za Whipple proceduru. Helene se probudila posle operacije i znala je da nešto nije u redu. Dr Katz joj je objasnio da je na početku operacije primetio metastazu na jetri koju prethodni snimci nisu otkrili, što je onemogućilo dalji tok operacije.
Još jedan ciklus hemioterapije
Helene je potom prošla kroz još jedan ciklus hemioterapije, s nadom da će Whipple procedura biti moguća nešto kasnije. Dobro je reagovala na terapiju, što joj je omogućilo uspešnu Whipple proceduru. Nastavila je sa hemioterapijom i redovnim pregledima na svaka tri meseca. Ipak, u avgustu 2021. došlo je do metastaza na jetri.
Ovoga puta je rađena biopsija, zatim stereotaktička (telesna) radioterapija (SBRT) i dodatna hemioterapija. Genetsko testiranje je otkrilo mutaciju u genu RAD51D, što je Helene omogućilo lečenje PARP inhibitorima. Ova terapija je počela u aprilu 2022. i traje do danas.
Rak pankreasa - budućnost lečenja
Helene nije sigurna šta budućnost nosi. Zna da se rak može ponovo pojaviti, ali veruje da će istraživači razviti nove terapije koje će joj pomoći da živi duže i kvalitetnije. Kao istraživač i pacijent, ostvarila je kontakte sa nekoliko stručnjaka. U razvijenom svetu je sve više pacijenata sa rakom pankreasa uključeno u klinička istraživanja.