Ciste pankreasa uglavnom se slučajno otkriju, iako neke mogu da imaju maligni potencijal, kako se reguje u takvoj situaciji
Pojedine osobe imaju tegobe u vidu bola u stomaku ili leđima, koji može da bude nekada tup ili oštar. Bol može da ukaže na deo pankreasa na kojem se nalazi cista
Pankreas je ogran smešten iza želuca, ključan je za varenje hrane i regulaciju nivoa šećera u krvi. Ova žlezda oblika izdužene kupe deo je sistema za varenje na kojem mogu da se pojave različite ciste - kesice ispunjene tečnošću. Ove ciste uglanom nisu praćene tegobama, iako u nekim situacijama zahtevaju biopsiju jer mogu da imaju maligni potencijal. Ukoliko je cista velika, brzo raste, ima zadebljanje zidova ili postoji sumnja da može postati kancerogena, lekari preporučuju hirurško uklanjanje.
Pseudociste i prave ciste
Lekari ciste pakreasa klasifikuju kao pseudociste i prave ciste. Pseudociste se uglavnom javljaju posle akutnog pankreatitisa i u suštini one su kesice ipsunjene tečnošću, ali u njihovom zidu nema epitela. Termin ciste pankreasa se obično koristi za prave ciste pankreasa vrećice tečnosti obložene epitelom, u ili na pankreasu.
Specijalista za bolesti pankreasa dr Tejlor S. Rial, kaže da se ciste pankreasa uglavnom slučajo otkriju i ukazuje da postoji više vrsta cista, koje mogu da se jave na različitim delovima pankreasa.
Serozne ciste
Serozne ciste mogu da se jave na bilo kojem delu pankreasa, ali češće u njegovom telu ili repu. Imaju tanak sloj ćelija i ispunjene su bistrom, vodenastom tečnošću. Mogu biti sastavljene od mnogo malih cisti (mikrocistične) ili većih (makrocistične).
Najčešće se na snimcima vidi da ove ciste imaju ožiljke, ako lekar primeti te ožiljke, zna da je reč o seroznoj cisti.
- Ove ciste obično rastu sporo, nisu kancerogene i ređe izazivaju komplikacije u poređenju s drugim vrstama cisti pankreasa - kaže dr Rial.
Mucinozne ciste
Postoje dve vrste mucinoznih cisti pankreasa: mucinozne cistične neoplazme (MCN) i intraduktalne papilarne mucinozne neoplazme (IPMN). Ukoliko lekar posumnja na mucinoznu cistu, verovatno će preporučiti biopsiju. Postoji mnogo tipova mucinoznih cisti koje zahtevaju različite tretmane, a neke od njih mogu da postanu kancerogene.
- Mucinozne cistične neoplazme skoro uvek se javljaju kod žena, obično između 30. i 50. godine života. Obično su velike i pojavljuju se u repu pankreasa, ali ne zahvataju glavni kanal pankreasa, objašnjava dr Rial. Ove ciste sadrže gustu, sluzavu tečnost i imaju maligni potencijal.
Intraduktalne papilarne mucinozne neoplazme (IPMN) vrsta su mucinoznih cisti koje se razvijaju u glavnom kanalu ili bočnim kanalima pankreasa. Mogu da se jave u bilo kom životnom dobu, da izazovu nakupljanje sluzi i naruše zdravlje pankreasa. Teško ih je razlikovati od drugih mucinoznih cisti. Vremenom ove ciste mogu da prerastu u rak.
Cistični neuroendokrini tumori pankreasa
Ove ciste se razvijaju u ćelijama pankreasa koje proizvode insulin i druge hormone. Ređe se javljaju, navodi dr Rial.
Pseudociste pankreasa
U pitanju su nekancerogene ciste uglavnom kod osoba koje imaju pankreatitis, odnosno zapaljenje pankreasa. Mogu nestati same od sebe, ali ponekad zahtevaju drenažu ili uklanjanje.
Simptomi cisti pankreasa
Ciste pankreasa uglavnom nisu praćene simptomima, slučajno se otkrivaju pri snimanju CT ili magnetnom rezonancom iz drugih razloga, objašnjava dr Rial.
Pojedine osobe imaju tegobe u vidu bola u stomaku ili leđima, koji može da bude nekada tup ili oštar. Bol može da ukaže na deo pankreasa na kojem se nalazi cista. Moguće su teškoće sa varenjem hrane, što dovodi do nadutosti, gorušice i osećaja sitosti posle malih obroka.
Mogući simptomi u zavisnosti od vrste ciste:
Serozne ciste obično ne izazivaju simptome, ali veće ciste mogu da izazovu bol ili pritisak na okolne organe.
Mucinozne cistične neoplazme (MCN) i intraduktalne papilarne mucinozne neoplazme (IPMN) mogu da se ispolje bolom u stomaku, osećajem nadutostu, probavnim smetnjama, promenama u načinu pražnjenju creva. U nekim slučajevima mogu da povise nivo amilaze u krvi.
MCN i IPMN ciste mogu da izazovu pankreatitis koji uzrokuje jak bol u stomaku, mučninu i povraćanje. Nekada se manifestuju pojavom žutice (žutom bojom kože i očiju) ako blokiraju žučne kanale, kao i neobjašnjiv gubitak telesne težine.
Lekari kažu da ako primetimo neke od ovih simtoma, reagujemo i dođemo na pregled. Neće sve ciste odmah izazvati komplikacije, ali važno je njihovo praćenje kako bi na vreme otkrili moguće probleme.
- Ne možemo da sprečimo pojavu cisti pankreasa. Veća je verovatnoća da će ciste imati osobe sa porodičnom istorijom raka pankreasa ili određenim sindromima - kaže dr Rial.
Dijagnostika cisti pankreasa
Ukoliko lekar posumnja na ciste pankreasa, može preporučiti sledeće dijagnostičke metode:
Magnetna rezonanca (MRI) i kompjuterizovana tomografija (CT) prikazuju detaljne slike pankreasa i omogućavaju procenu veličine, položaja i osobina ciste.
Endoskopski ultrazvuk (EUS) je specijalizovana procedura tokom koje lekar uvodi fleksibilnu cev kroz usta do želuca i tankog creva. Ova metoda omogućava detaljan prikaz pankreasa i okolnog tkiva. Tokom EUS-a moguće je uraditi i biopsiju, ako je potrebna.
Lečenje cisti pankreasa
Plan lečenja zavisi od vrste i mogućeg malignog potencijala ciste. U nekim slučajevima biće dovoljno samo praćenje, na primer kada je cista mala, stabilna i ne predstavlja rizik, lekar će verovatno preporučiti redovne kontrole i snimanja.
U slučaju kada je cista velika, brzo raste, ima zadebljanje zidova ili postoji sumnja da može postati kancerogena, preporučuje se hirurško uklanjanje. U zavisnosti od tipa, može biti potrebna Whipple operacija, ponekad i uklanjanje slezine.
- Dobra vest je što ciste pankreasa možemo da uklonimo pre nego što se razvije invazivni rak. Operacija pankeasa je velika i složena, ali ako je vodi dobar hirurg može da se spreči rak pankeasa povezan sa cistama - kaže dr Rial.
Posle operacije biće potrebno dalje praćenje pomoću CT ili magnetne rezonance, jer je moguće da se cista ponovo pojavi.