Tinitus se dovodi u vezu sa ključnom telesnom funkcijom
Tinitus se dovodi u vezu sa ključnom telesnom funkcijom, a oni koji nikada nisu iskusili neumoljivu zvonjavu u glavi - ne mogu ni da zamisle kakva je to muka. Subjektivni zvuk, koji može da bude zujanje u ušima, šištanje, zujanje ili kliktanje, niko drugi ne čuje, i može da bude stalno prisutan ili može da se javlja i nestaje.
Tinitus i san - kakve paralele su naučnici uočili
Neuronaučnici sa University of Oxford sada sumnjaju da su san i tinitus usko isprepleteni u mozgu. Njihovi nalazi, objavljeni u Brain Communications, ukazuju na fundamentalnu vezu između ova dva stanja - onu koja je, iznenađujuće, bila previđena u mozgu donedavno.
- Ono što je mene i moje kolege prvo učinilo radoznalim bile su izvanredne paralele između tinitusa i sna. Tinitus je iscrpljujuće medicinsko stanje, dok je san prirodno stanje u koje redovno ulazimo, ali oba izgleda da se oslanjaju na spontanu moždanu aktivnost. Budući da još uvek ne postoji efikasan tretman za subjektivni tinitus, verujem da bi istraživanje ovih sličnosti moglo da ponudi nove načine za razumevanje i eventualno lečenje fantomskih percepta - objašnjava neuronaučnik Linus Milinski sa University of Oxford Instituta za san i cirkadijalnu neuronauku.
Tinitus je najčešći fantomski percept na svetu
„Fantomski percept“ je kada nas naš mozak zavara da mislimo da vidimo, čujemo, osećamo ili mirišemo nešto što nije tu, fizički gledano. Mnogi ljudi doživljavaju fantomske percepte samo tokom sna, ali za oko 15 procenata svetske populacije, neizbežna buka zvoni u ušima i tokom budnih sati. Tinitus je najčešći fantomski percept na svetu, a ipak nema poznatog uzroka ili leka, uprkos dugoj listi hipoteza. Dok mnoge osobe sa tinitusom prijavljuju loš san i pokazuju loše obrasce spavanja, potencijalna veza sa ovom ključnom telesnom funkcijom je tek nedavno otkrivena. Milinski je 2022. godine vodio pregled, za koji autori tvrde da je prvi koji na funkcionalnom nivou razmatra kako san može da utiče na tinitus i obrnuto.
Jasna veza između tinitusa i poremećenog sna
Istraživači sa University of Oxford predložili su da veliki spontani talasi moždane aktivnosti koji se javljaju tokom dubokog sna, ili sna sa brzim pokretima očiju (ne-REM), mogu potisnuti moždanu aktivnost koja dovodi do tinitusa. Da bi testirali tu ideju, tim je analizirao tvorove, koji imaju sličan slušni sistem kao ljudi. U eksperimentima, objavljenim 2024. godine, istraživači su otkrili da tvorovi koji su razvili jači tinitus takođe pokazuju poremećen san.
- Zapravo smo mogli da vidimo kako se ovi problemi sa spavanjem pojavljuju istovremeno sa tinitusom nakon izlaganja buci. Ovo je prvi put sugerisalo jasnu vezu između razvoja tinitusa i poremećenog sna - kaže Milinski.
Ključno je da su tvorovi, koji su razvili tinitus, pokazali preterano osetljivu moždanu aktivnost na zvuk. Kada su tvorovi konačno uspeli da uđu u ne-REM san, ta hiperaktivnost je ublažena. Ovo sugeriše da san može privremeno maskirati efekte tinitusa angažovanjem istih moždanih krugova.
- Naši nalazi ukazuju da dubok san zaista može da pomogne u ublažavanju tinitusa i da bi mogao da otkrije prirodne moždane mehanizme za modulaciju abnormalne aktivnosti - navodi neuronaučnik Milinski.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.