Primljena je u hitnu pomoć, a onda su lekari i sestre počeli da gube svest: Misterija koja traje 30 godina
Kada je teško bolesna Glorija Ramirez primljena u hitnu službu, lekari i medicinske sestre odmah su počeli da se bore za njen život. Nekoliko minuta kasnije, jedna medicinska sestra izgubila je svest. Pozlilo je i lekarki koja je preuzela njen posao, a zatim su neobične simptome počeli da prijavljuju i drugi zaposleni.
Hitna služba je evakuisana, pozvana je ekipa za opasne materije, a gotovo dvadesetak zdravstvenih radnika navelo je da oseća vrtoglavicu, mučninu, peckanje kože, otežano disanje ili grčenje mišića. Šestoro je hospitalizovano.
Više od tri decenije kasnije još nije pouzdano utvrđeno šta se 19. februara 1994. dogodilo u bolnici Riverside General Hospital u Kaliforniji.
Neobičan miris i čestice u uzorku krvi
Tridesetjednogodišnja Glorija Ramirez imala je uznapredovali rak grlića materice. U bolnicu je dovezena polusvesna, sa otežanim disanjem i ozbiljnim poremećajem srčanog ritma.
Dok su pokušavali da je stabilizuju, članovi medicinskog tima primetili su masni sjaj na njenoj koži i neobičan miris, koji su pojedini opisali kao voćni ili sličan belom luku. Kada je medicinska sestra uzela krv, navodno je osetila miris nalik amonijaku, dok su u uzorku primećene svetle čestice koje su podsećale na kristale.
Medicinska sestra je ubrzo izgubila svest. Lekarka koja je preuzela njeno mesto takođe se onesvestila i imala probleme sa disanjem i grčeve. Pozlilo je i anesteziologu, a zatim i drugim zaposlenima.
Deo osoblja ostao je uz pacijentkinju i nastavio reanimaciju. Glorija Ramirez proglašena je mrtvom oko 35 minuta nakon prijema. Kao uzrok smrti navedeni su poremećaj srčanog ritma i akutno otkazivanje bubrega, u sklopu veoma uznapredovale maligne bolesti.
U vazduhu nije pronađen otrovni gas
Hitna služba je zatvorena, a ostali pacijenti izvedeni su iz prostorija. Specijalizovana ekipa testirala je vazduh na više opasnih gasova, ali rezultati nisu pokazali njihovo prisustvo.
Naknadno su pregledani ventilacija, vodovodne i odvodne instalacije, lekovi i sredstva za čišćenje. Ni u njima nije pronađen izvor koji bi mogao u potpunosti da objasni događaj. Standardne toksikološke analize Glorijinih uzoraka takođe nisu otkrile isparljivu supstancu koja bi jasno objasnila simptome bolničkog osoblja.
Događaj je, dakle, stvaran i dobro dokumentovan. Međutim, tvrdnja koja se danas često širi društvenim mrežama da su se „srušila 23 zdravstvena radnika“ nije tačna. Oko 23 osobe prijavile su bar neki simptom, ali samo nekoliko njih izgubilo je svest.
Da li je sredstvo protiv bolova pokrenulo hemijsku reakciju
Najpoznatiju teoriju ponudili su naučnici iz Nacionalne laboratorije Lorens Livermor. Pretpostavili su da je Glorija možda koristila dimetil-sulfoksid, poznat kao DMSO, kao lokalno sredstvo za ublažavanje bolova.
DMSO se lako apsorbuje kroz kožu i može biti povezan sa mirisom nalik belom luku. Prema predloženoj hipotezi, ova supstanca se u njenom organizmu pretvorila u dimetil-sulfon, što bi moglo da objasni čestice nalik kristalima u krvi.
Istraživači su zatim pretpostavili da je, pod veoma neuobičajenim okolnostima tokom davanja kiseonika, reanimacije i uzimanja krvi, mogao nastati dimetil-sulfat. Reč je o veoma otrovnoj, nadražujućoj i potencijalno kancerogenoj supstanci čije pare mogu izazvati nadražaj očiju i disajnih puteva, mučninu, slabost i druge ozbiljne simptome.
Ova teorija objavljena je 1997. godine u stručnom časopisu Forensic Science International. Ipak, već njen naslov govori o „mogućem hemijskom objašnjenju“, a ne o dokazanom uzroku. Dimetil-sulfat nije pronađen ni u jednom analiziranom uzorku. Takođe, nikada nije pouzdano potvrđeno da je Glorija koristila DMSO. Pojedini stručnjaci osporavali su mogućnost da se predloženi niz hemijskih reakcija odigra tako brzo i pod uslovima koji su postojali u bolnici.
Da li je stres izazvao širenje simptoma
Drugo ponuđeno objašnjenje bila je masovna psihogena bolest. Ona se može javiti kada više ljudi u istoj grupi razvije stvarne telesne simptome, a da pritom nije pronađen fizički uzrok koji bi objasnio sve slučajeve. Češće se događa u zatvorenim grupama i situacijama praćenim velikim strahom i stresom.
To ne znači da ljudi glume ili svesno umišljaju tegobe. Mučnina, vrtoglavica, ubrzano disanje, slabost i nesvestica mogu biti potpuno stvarni. Teži simptomi češće su prijavljivani među zaposlenima koji su se nalazili veoma blizu pacijentkinje ili su rukovali njenim intravenskim linijama. Ipak, epidemiološki obrazac nije omogućio istražiteljima da nedvosmisleno potvrde izloženost otrovnoj supstanci.
Ozbiljnost pojedinih slučajeva i zapažanja o mirisu i kristalima naveli su deo stručnjaka i zaposlenih da odbace objašnjenje zasnovano isključivo na psihogenoj reakciji.
Moguće je i da je postojala početna izloženost nekoj nadražujućoj supstanci, dok su stres, strah i ubrzano disanje doprineli širenju i pojačavanju simptoma. Ni za ovu mogućnost nema dovoljno dokaza.
Žena iza medijskog nadimka
Gloriju Ramirez mediji su kasnije nazvali „toksičnom damom“. Taj nadimak je privukao pažnju javnosti, ali je stvorio pogrešan utisak da je njeno telo dokazano postalo otrovno. To nikada nije potvrđeno. Pouzdano se zna da je teško obolela žena umrla dok su lekari pokušavali da je spasu i da su se tokom reanimacije razboleli ljudi koji su joj pružali pomoć. Sve ostalo ostalo je predmet naučnih hipoteza.
Upravo zato slučaj Glorije Ramirez nije zanimljiv samo kao medicinska misterija. On pokazuje koliko je važno razlikovati ono što su očevici videli, ono što su laboratorije pronašle i ono što naučnici samo pretpostavljaju. Ponekad ni detaljna istraga ne donese konačan odgovor, a najuzbudljivije objašnjenje nije nužno i dokazano.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.