Razvoj raka grlića materice može se sprečiti, ako se otkrije u ranoj fazi Foto: Shutterstock
Papa test i testovi na humani papiloma virus (HPV) metode su za otkrivanje raka grlića materice. Rak grlića materice, jedna je od retkih malignih promena, za koju se zna da je izaziva humani papiloma virus. HPV se deli na serotipove sa većim ili manjim onkogenim potencijalom. Stručnjaci kažu da se rak grlića materice razvija isključivo pod uticajem humanog papiloma virusa, ali i samo prisustvo ovog virusa – nije siguran znak raka.
Razvoj raka grlića materice može se sprečiti, ako se otkrije u ranoj fazi. Stručnjaci tvrde da je izlečenje tada skoro sigurno. Efikasan skrining raka grlića materice omogućava pravovremenu dijagnostiku raka i sprečava širenje raka na druge delove tela. Rak grlića materice je četvrti najčešći rak kod žena. Skoro svi slučajevi ove vrtse raka povezani su sa upornim infekcijama HPV visokog rizika. Skrining raka grlića materice uključuje HPV test, Papa test ili oba testa.
Citologija grlića materice, takođe poznata kao Papa test, zlatni je standard za utvrđivanje raka grlića materice. Testom se utvrđuju abnormalne promene ćelija u grliću materice, koje nekada, ako se ne leče, mogu da prerastu u rak.
HPV su velika grupa virusa i prisutni su u više od 80 različitih sero tipova. U pitanju je isti virus, ali malo strukturno promenjen. Tip HPV, koji izaziva genitalne bradavice, nije isti virus koji izaziva rak. Većina tipova HPV su kožni virusi, koji izazivaju uobičajene bradavice. Sa druge strane, mukozni HPV se nalaze na površini sluzokože. Lekari mogu definisati mukozne tipove HPV i kao genitalni humani papiloma virus, jer oni obično inficiraju i kožu i sluzokožu.
Genitalni HPV može biti niskog rizika i dovesti do pojave genitalnih bradavica, ali nekada može biti „okidač“ za rak. Ukoliko je genitalni HPV visokog rizika, veća je verovatnoća da će izazvati rak. HPV se može preneti direktnim kontaktom kože o kožu, ili vaginalnim, analnim i oralnim seksom.
Humani papiloma virus može izazvati rak grlića materice, vagine, vulve, penisa, anusa, jezika, usta i grla, krajnika. Jedini način da se otkrije prisustvo virusa je posmatranje uzoraka ćelija grlića materice pod mikroskopom.
Budući da je HPV široko rasprostranjena virusna infekcija, mnoge sekualno aktivne osobe biće verovatno zaražene u nekom trenutku svog života. Ipak, imuni sistem se lako bori sa velikom većinom, od više od 80 serotipova virusa. HPV nestaje u roku od nekoliko meseci, do dve godine. Neki, tipovi mogu da se duže zadrže u organizmu.
Uporna, dugotrajna, nelečena HPV infekcija može uzrokovati prekancerozne promene na ćelijama, koje ako se ne otkriju na vreme i ne leče, mogu izazvati rak. Doktori kažu da nakon ulaska virusa u ćeliju, pa do dijagnoze raka, može proći 8 do 10 godina. Premaligne promene mogu se otkriti jedonstavnim PAP testom.
Papa testom se identifikuju promene u ćelijama, koje mogu biti prekarcinom ili karcinom. S druge strane, HPV test proverava DNK ili RNK ćelije, kako bi se utvrdilo da li je moguća HPV infekcija visokog rizika, koja može prerasti u rak grlića materice.
Moguće je da će stručnjak koristiti i PAP i HPV test, za skrining raka grlića materice. Ukoliko se ustanovi rak grlića materice i posle lečenja karcinoma, preporuka je da se HPV test radi na svakih pet godina, do 65. godine života. Savet je da se PAP test radi svake treće godine, ako HPV testiranje nije dostupno.
Lekari obično tokom karličnog pregleda urade oba testa. Specijalnom četkicom se prikupljaju uzorci iz grlića materice, stavljau i posebnu tečnost i šalju u laboratoriju na analizu. Rezultati se dobijaju, za jednu do tri nedelje.
S druge strane, HPV testovi mogu biti pozitivni, kada je HPV visokog rizika prisutan, ili negativni, što znači da HPV visokog rizika nije prisutan. U slučaju pozitivnog rezultata, lekar može preporučiti da se posle 6 do 12 meseci ponovi test. Radi se i kolposkopija, koja ima za cilj da potvrdi prisutvo abnormalnih ćelija u grliću materice. Ona se radi nakon rezultata Papa testa. Moguća je i biopsija.
Smatra se da oko 5 do 10 odsto svih karcinoma, ima veze sa naslednim genskim mutacijama. Rak jajnika, debelog creva, prostate, materice, pankreasa i melanom mogu biti nasledni.
Rak grlića materice češći je u nekim porodicama, ali nije otkrivena specifična genetska mutacija za rak grlića materice. Lekari ne mogu da utvrde, da li će se neko razboleti od raka grlića materice, na osnovu genetskih informacija kao što su DNK testovi.