Naslovna / Zdravlje

Otkriven prvi lek koji usporava uništavanje mozga kod Alchajmerove bolesti

Priredio/la: I. V. |13:00 - 30. 11. 2022.

Oblast medicine koja je tragala za lekom za Alchajmerovu bolest već decenijama „beleži stopu neuspeha od 100 odsto“, ali, novi lek smatra se prekretnicom u lečenju najčešćeg oblika demencije

Lecanemab lek Lecanemab je prvi lek koji usporava uništavanje mozga kod Alchajmerove bolesti Foto: Shutterstock

Lecanemab je prvi lek za Alchajmerovu bolest koji se smatra značajnim dostignućem jer su  njegovim otkrićem okončane decenije neuspeha u lečenju najčešćeg oblika demencije. Otkrićem ovog leka pokazalo se da je bolest moguće lečiti jer lecanemab usporava uništavanje mozga. Stručnjaci naglašavaju da je pred čovečanstvom nova era, u kojoj će se Alchajmerova bolest, od koje će prema procenama do 2050. godine oboleti 139 miliona ljudi na zemlji – ipak lečiti lekovima.

Kako deluje lecanemab lek?

Pokazalo se da je lecanemab prvi lek koji usporava uništavanje mozga kod Alchajmerove bolesti. O njegovom uticaju na svakodnevni život ljudi se još raspravlja, a ono što se zna jeste da deluje u ranim stadijumima bolesti. Deluje tako što napada lepljivu mast zvanu beta amiloid, koja se nakuplja u mozgu ljudi sa Alchajmerovom bolešću.

Trenutno, ljudi sa Alchajmerovom bolešću dobijaju druge lekove, koji pomažu u kontroli simptoma, ali nijedan ne menja tok bolesti. Lecanemab je antitelo (poput onih koje ljudsko telo proizvodi kako bi napadalo viruse ili bakterije) koje je, u stvari, projektovano da naloži  imunološkom sistemu da očisti amiloid iz mozga. Amiloid je protein, koji se skuplja u prostorima između neurona u mozgu i formira karakteristične plakove, koji su jedno od obeležja Alchajmerove bolesti.

Prekretnica u oblasti medicine u kojoj je „beležena stopa neuspeha od 100 odsto“

Za oblast medicine koja je decenijama bila ispunjena očajem i razočarenjem, rezultate ovog istraživanja neki vide kao istorijsku prekretnicu.  Jedan od vodećih svetskih istraživača, koji stoji iza ideje ciljanja amiloida još od pre 30 godina, profesor  John Hard izjavio je da je otkriće kako deluje lek lecanemab i „istorijsko” i  „optimističko“ i za njega je ovo početak terapije Alchajmerove bolesti, kako kaže. Profesorka Tara Spires-Jones, sa University of Edinburgh, smatra da su ovi rezultati „velika stvar“ jer je u ovoj oblasti medicine već veoma dugo „beležena stopa neuspeha od 100 odsto“.

U toku je procena da li lecanemab lek može da se koristi za širu upotrebu

U studiji velikih razmera učestvovalo je 1.795 dobrovoljaca sa ranim stadijumom Alchajmerove bolesti. Njima su infuzije lecanemaba davane svake dve nedelje. Rezultati istraživanja, predstavljeni na Clinical Trials on Alzheimer’s Disease conference u San Francisku i objavljeni u časopisu New England Journal of Medicine, nisu čudotvorni lek, navode istraživači. Bolest je nastavila da oduzima moć mozga ljudima, ali je taj pad usporen za oko četvrtinu tokom 18 meseci lečenja.

Podatke već procenjuju regulatori u SAD koji će uskoro odlučiti da li lecanemab može biti odobren za širu upotrebu, a farmaceutske kompanije Eisai i Biogen planiraju da sledeće godine počnu proces odobravanja proizvodnje leka u drugim zemljama.

David Essam (78) iz Kenta u Velikoj Britaniji, učestvovao je u međunarodnom istraživanju i bio je jedan od dobrovoljaca na kojem se ispitivalo dejstvo lecanemab leka. Njegova Alchajmerova bolest bila je u stadijumu da je morao da odustane od stolarskog posla jer više nije mogao da se seti kako da napravi kabinet ili da koristi svoj alat. Sada koristi digitalni sat jer ne može da odredi vreme pomoću brojčanika.

– On nije čovek kakav je bio, potrebna mu je pomoć oko većine stvari, njegovo pamćenje uopšte gotovo da i ne postoji – objasnila je njegova supruga  Cheryl, koja priznaje da je učešće supruga u istraživanju leka dalo nade njihovoj porodici.

Hoće li lecanemab lek napraviti razliku u lečenju Alchajmerove bolesti?

Među naučnicima i lekarima postoji debata o uticaju lecanemaba u „stvarnom svetu“. Sporiji pad moždana funkcije beležen je kod ljudi koji uzimali lek. To se radi korišćenjem ocena simptoma neke osobe uz pomoć skale od 18 tačaka, u rasponu od normalne do teške demencije. Oni koji su uzimali lek bili su za 0,45 poena bolje. Tim povodom profesorka Tara Spires-Jones rekla je da je to „mali efekat“ na bolest, ali – „iako nije dramatično, to treba prihvatiti kao pomak“.

Tokom ispitivanja leka pokazalo se da postoje i rizici. Skeniranje mozga uočilo je rizik od krvarenja u mozgu (17 odsto učesnika) i oticanja mozga (13 procenata). Sve u svemu, 7 odsto ljudi, koji su uzimali lek, moralo je da prestane sa terapijom zbog neželjenih efekata. Ključno pitanje je šta se dešava nakon 18 meseci ispitivanja, a odgovori i dalje ostaju na nivou spekulacija.

Dr Elizabeth Coulthard, koja leči pacijente u North Bristol NHS Trust, kaže da ljudi u proseku žive 6 godina samostalno kada počne blago kognitivno oštećenje mozga.

– Usporavanjem tog  pada za četvrtinu moglo da se izjednači sa dodatnih 19 meseci samostalnog života, ali to još ne znamo – navela je dr Coulthard.

Novi lekovi su veliki izazov za zdravstveni sistem

Pojava lekova, koji menjaju tok bolesti, postavlja velika pitanja da li je zdravstvena služba spremna da ih upotrebi. Lekovi se moraju davati u ranoj fazi bolesti, pre nego što dođe do prevelikog oštećenja mozga. To zahteva da se ljudi jave pri najranijim znacima problema sa pamćenjem i da lekari mogu da ih pošalju na amiloidne testove – bilo skeniranje mozga ili analizu kičmene tečnosti kako bi se utvrdilo da li imaju Alchajmerovu bolest ili neki drugi oblik demencije. Trenutno samo 1 do 2 odsto ljudi sa demencijom radi takve testove.

Lekari navode da će novi lek napraviti veću, vidljivu  razliku za desetak godina, kao i da sada postoji ogroman jaz između trenutnog pružanja usluga i onoga što struka treba da uradi – da pruži terapije koje modifikuju bolest. Trenutno će koristi imati samo oni koji žive u blizini velikih medicinskih centara ili plaćaju privatno lečenje.

Naučnici su takođe naglasili da je amiloid samo jedan deo složene slike Alchajmerove bolesti i da ne bi trebalo da bude jedini fokus terapija. Imuni sistem i upala su u velikoj meri uključeni u bolest, a drugi toksični protein, nazvan tau je onaj koji se nalazi tamo gde moždane ćelije zapravo umiru. Upravo taj deo procesa razvoja bolesti je, po rečima profesorke Tare Spires-Jones, „ono u šta bi ona uložila svoj novac“.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Draga
0:28, 01. 12. 2022.
Odgovori

Pozurite sa upotrebom odose nam bliznji HVALA VAM😘😘😘

Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo