Naslovna / Deca

Kako na dojeno dete deluju lekovi, biljni preparati, vakcine, kontracepcija… koju koristi majka

Priredio/la: J. M. |15:00 - 20. 06. 2021.

Da bi se znalo koliko je bezbedno koristiti lekove u periodu dojenja, majke prvo treba da se upoznaju sa farmakokinetičkim faktorima koji utiču na prelazak leka u mleko

dojenje-lekovi-deca-vakcine Dojilje sve više uzimaju lekove bez znanja o uticaju na dete Foto: Shutterstock

Majke sve više koriste lekove u periodu dojenja, bez znanja koliko je za dojeno dete uopšte bezbedno uzimanje medikamenata. Tim povodom Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanovic Batut“ objavio je Nacionalne smernice za primenu lekova u periodu dojenja kako bi se javnost, a pre svega mlade majke, upoznale sa raspoloživim činjenicama o bezbednosti propisanih lekova.

Dejstvo lekova u periodu dojenja

Za razumevanje bezbedne primene lekova u periodu dojenja, veoma je značajno poznavati farmakokinetičke faktore koji utiču na prelazak leka u mleko. Faktori koji utiču na koncentraciju leka u mleku:
1. Stepen vezivanja za proteine plazme. Veći stepen vezivanja za proteine plazme rezultuje nižim koncentracijama slobodne (nevezane) frakcije leka i posledično manjim obimom prelaska leka u mleko.
2. Volumen raspodele leka. Veći volumen raspodele, tj. brza i obimna tkivna raspodela, rezultuje nižim koncentracijama lekova u krvi i manjim stepenom izlučivanja leka mlekom.
3. Poluvreme eliminacije. Lekovi kratkog poluvremena eliminacije se kraće zadržavaju u krvi dojilje i zato imaju manju mogućnost prelaska u mleko nego lekovi dugog poluvremena eliminacije.
4. Liposolubilnost leka. Visok sadržaj lipida u mleku pospešuje prolazak liposolubilnih lekova u mleko.
5. Molekulska masa leka. Lekovi manje molekulske mase (<500 Da) lakše se izlučuju mlekom, dok veliki molekuli, kao što su heparin i najveći broj bioloških lekova (npr. monoklonska antitela), ne prolaze u mleko.
6. Stepen jonizacije leka. Usled niže pH vrednosti mleka (pH 6,8–7,2) u odnosu na plazmu (pH 7,4), favorizovan je prelazak lekova sa alkalnim karakteristikama (viša vrednost pKa >7,0) zbog nižeg stepena jonizacije.

Upotreba biljnih (lekovitih) proizvoda

Osnovni problem koji se javlja pri odlučivanju o upotrebi lekovitih proizvoda biljnog porekla predstavlja nedostatak medicinski relevantnih informacija iz kontrolisanih studija, zbog čega se u literaturi često napominje da se njihova primena ne preporučuje u periodu dojenja. Mere opreza ne bi trebalo da se tumače kao apsolutna zabrana, već kao upozorenje zdravstvenim radnicima i pacijentima i savet za nadgledanje primene i reakcije na terapiju. Preporuka je da se prednost daje registrovanim biljnim i tradicionalnim biljnim lekovima, zato što se kod njih sprovodi kontrola kvaliteta i zato što postoje jasne naznake načina upotrebe, kontraindikacija, neželjenih efekata i interakcija u uputstvu za lek. Što se tiče začinskih biljaka koje se koriste u biljnim lekovitim proizvodima, nema razloga za zabrinutost ukoliko se one koriste u istoj količini kao i u hrani.

Kontracepcija u periodu dojenja

Metode postpartalne kontracepcije mogu biti hormonske i nehormonske, pri čemu je poznato da hormonske dovode do pojave leka u majčinom mleku i mogu uticati na dojeno dete. Hormonski kontraceptivi izlučuju se u vrlo niskom stepenu u majčino mleko (<1% od doze koju je uzela majka). Potrebno je izabrati efikasan metod za kontracepciju koji ne utiče na laktaciju i nije štetan za dojeno dete. Važno je znati da je prilikom primene hormonskih kontraceptiva nivo hormona u majčinom mleku uporediv sa fiziološkim nivoom hormona u mleku kada majka ima ovulatorni ciklus. Raspoloživi podaci o hormonskim kontraceptivima ne dokazuju jasno njihovo dejstvo na količinu majčinog mleka niti negativan uticaj na zdravlje, rast i razvoj dojenog deteta.
Sve navedene hormonske i nehormonske metode kontracepcije, ukoliko se primenjuju prema smernicama, bezbedne su za majku i kompatibilne su sa dojenjem.

Dejstvo vakcina na dojeno dete

Imunizacija je važna i za zdravlje majke i za zdravlje dojenog deteta. U skladu sa preporukama Američke
akademije za pedijatriju, izuzev vakcine protiv velikih boginja, nijedna inaktivisana ili živa atenuirana vakcina nije kontraindikovana za davanje majci tokom dojenja i ne ugrožava bezbednost dojenog deteta. Sprovođenje imunizacije stanovništva protiv određenih bolesti uređuje se odgovarajućim zakonom i pravilnicima. Antitela koja se proizvode nakon imunizacije dojilje izlučuju se mlekom. Vrsta i količina antitela, kao i kada ona štite dete koje se doji od infekcije, zavise od primljene vakcine i faktora koji se odnose na majku, od stanja njenog imunosistema u odnosu na genetiku, uzrast i zdravstveno stanje. Antitela majke koja se izlučuju mlekom ne redukuju imunološki odgovor deteta nakon vakcinacije po kalendaru imunizacije. Studije su ukazale da majčino mleko može da unapredi imunološki odgovor deteta na neke od vakcina koje primi.

Vitamini i minerali — suplementacija u periodu dojenja

Uprkos velikoj zainteresovanosti dojilja za upotrebu vitaminsko-mineralnih suplemenata, suplementacija je neophodna samo kada je kod majke ili kod dojenog deteta utvrđen deficit vitamina i minerala koji u značajnijoj meri prelaze u mleko. Izloženost deteta vitaminima i mineralima često direktno zavisi od razvijenosti resorptivnih površina, motiliteta gastrointestinalnog trakta i mehanizama resorpcije, što ukazuje na promenljivost tokom perioda laktacije.

Uticaj alkohola, nikotina i ostalih supstanci koje izazivaju zavisnost

Generalno, upotreba supstanci koje izazivaju zavisnost raširena je u svim socijalno-ekonomskim slojevima savremenog društva. Jasna je uloga zdravstvenog radnika u davanju saveta koji mogu doprineti zdravlju dojene dece čije majke konzumiraju ovakve supstance. Trudnoća, rođenje deteta i period dojenja mogu da posluže kao dobar motiv da se prekine sa njihovom upotrebom. 

Radiološke i nuklearnomedicinske dijagnostičke metode

Većina dijagnostičkih postupaka iz domena radiologije i nuklearne medicine koji se sprovode kod žena tokom perioda laktacije ne predstavlja opasnost za dojeno dete niti razlog da se savetuje prekid dojenja. Ipak, manji broj procedura, naročito onih pri kojima se koriste radioaktivne materije, zahteva privremeni ili produženi prekid dojenja. Metode nuklearne medicine koriste radioaktivne agense (radionuklide ili radiofarmake) inhalaciono, oralno ili intravenski. Prilikom izvođenja ovih procedura kod dojilje dete može biti izloženo zračenju putem unetog majčinog mleka (što je najčešće) i usled spoljašnje izloženosti kada je u blizini majke (s obzirom na to da metabolički aktivno tkivo dojke koncentriše radiofarmak). Opšteprihvaćeno je da se dojenje ne prekida za doze zračenja <100 mrem (1 mSV).
Sve dijagnostičke procedure koje se sprovode radi skrininga ili dijagnostikovanja oboljenja dojke u
periodu laktacije (ultrazvučni pregled, mamografija, magnetna rezonancija sa gadolinijumskim kontrastom) mogu se sprovoditi bez štetnih posledica po dojeno dete.

Pre preuzimanja teksta sa našeg sajta obavezno pročitajte USLOVE KORIŠĆENJA. Posebno obratite pažnju na član 6. i 8.2.
TEME:
Vaš komentar nam je dragocen!

Ostavite odgovor

Preporučujemo