„Mislila sam da više nikada neću uzeti violinu u ruke“: Milica Simić o multiploj sklerozi i čudesnoj oazi nade
Multipla skleroza je dijagnoza koja u potpunosti menja tok života, donoseći neizvesnost, strah i bezbroj pitanja bez odgovora. Milica Simić iz Smedereva, penzionisana prosvetna radnica i profesorka muzike i violine suočila se sa ovom teškom, neuroprogresivnom bolešću u svojoj 41. godini u trenutku kada je gradila porodicu i živela svoju najveću strast, muziku. O svemu tome, ali i oazi nade i razumevanja koja u Smederevu postoji za obolele od MS, Milica govori u emotivnoj video ispovesti za eKliniku koju možete pogledati na našem YouTube kanalu.
Kad bolest pokuca na vrata u najboljim godinama: Ulazak nevidljivog neprijatelja i prva velika iskušenja
- Multipla skleroza je ušla u moj život u 41. godini, iznenada i potpuno neočekivano. Imala sam simptome još kao dete, ali ni lekari ni okolina tome nisu pridavali značaj. Sve se prepisivalo malokrvnosti, koja je kod mene zaista bila prisutna. Međutim, kada mi je 2006. godine majka iznenada preminula, taj pretrpljeni stres bio je okidač koji je pokrenuo bolest koja je godinama mirovala u organizmu. Bilo je izuzetno teško, kako za mene, tako i za moju porodicu. Jedan sin mi je u to vreme bio u vojsci, drugi je pohađao sedmi razred, a suprug je dao sve od sebe da mi pomogne. Pokušavali smo svašta, ali leka tada nije bilo. Ni sama nisam odmah prihvatila bolest, ali sam vremenom shvatila da čovek mora da se pomiri sa situacijom i nastavi dalje zbog svoje dece i porodice - priča Milica Simić, čiju ispovest u celosti možete pogledati na sledećem linku:
Život sa progresivnom bolešću i citostatik kao rizik
Suočavanje sa neuroprogresivnim oboljenjem u vreme kada adekvatne terapije nisu bile dostupne predstavljalo je ogroman izazov.
- U početku nisam ni znala da lekovi uopšte postoje, sve dok nisam otišla na VMA kod pokojne profesorke Dragane Obradović. Ona mi je postavila konačnu dijagnozu, ali zvaničnog leka i dalje nije bilo. Čekala sam godinu dana na neku studiju, a onda mi je profesorka uključila Mitroksantron - citostatik koji se inače koristi za karcinom prostate. Prihvatila sam tu terapiju uz ogroman rizik, svesna da mogu dobiti leukemiju ili da mi mogu otkazati bubrezi i srce. Međutim, u tom trenutku sam već bila u kolicima. Primila sam tu terapiju. Danas sam bar 50 puta bolja, i to bez dalje terapije - opisuje svoj put sa bolešću ova smirena žena, puna optimizma.
Odricanje od terapije u korist onih pred kojima je život
Nakon osnivanja udruženja MS platforma i borbe za dostupnost savremenih lekova, Milica je donela nesvakidašnju odluku da svoju terapiju prepusti mlađim pacijentima.
- Kada smo se izborili za lek za sve, mogla sam i ja da ga dobijem. Međutim, smatram da mi u ovim godinama ta terapija ne bi drastično pomogla jer je bolest kod mene stala. Ja iza sebe imam završenu školu, radni vek, decu i unuke. Svoju terapiju sam prepustila mlađim osobama koje su u mnogo težem stanju, ima ih već i u kolicima. Njima će taj lek omogućiti da zaustave bolest, da se školuju, osnuju porodicu i žive normalnim životom. Ali prvi korak uvek mora biti prihvatanje bolesti, jer bez psihičkog mira nijedan lek ne pomaže - savetuje naša sagovornica.
Žal za muzikom, invalidska penzija i neraskidiva veza sa profesorkom Draganom Obradović
Profesionalni put i ljubav prema violini bili su Miličino utočište, a sećanje na doktorku koja joj je pomogla i danas budi posebne emocije.
- Završila sam Nižu muzičku u Smederevu, pa uporedo Srednju muzičku „Mokranjac“ u Beogradu i Gimnaziju, a kasnije i Muzičku akademiju. Radila sam sve dok bolest nije napredovala toliko brzo da za pet meseci više nisam mogla ni da pišem, pa sam morala u invalidsku penziju. Nisam htela, ali morala sam... Pokojne profesorke Dragane Obradović se uvek rado sećam. Bila je vrhunski profesionalac i čovek velikog srca. Mene je zvala „violinistkinja“ - to je bila naša šifra kada bih je pozvala telefonom u bilo koje doba dana ili noći. Zahvaljujući njenoj borbi, pacijenti u Srbiji danas imaju lek za multiplu sklerozu, za razliku od druge doktorke (ne želim da joj spominjem ime), koja nikada nije uradila nešto slično za pacijente i meni je to strašno - kaže Milica Simić.
Udruženje kao druga kuća i ponovni zvuk violine
Boravak u udruženju MS platforma Smederevo i podrška porodice vratili su Milici veru u život i podstakli je da ponovo radi ono za šta je mislila da je zauvek izgubljeno.
-Ovo udruženje svi smatramo svojom drugom kućom. Da nije bilo ovih divnih ljudi, moj život danas ne bi bio ovako lep. Ovde se razumemo bez mnogo reči, dovoljan je samo pogled. Mislila sam da više nikada neću zasvirati violinu, nisam imala ni snage ni volje. Ali, moji članovi u udruženju su me naterali da ponovo pokušam. MS platforma mi je vratila samopouzdanje. Nije to više isto kao nekada, ali sviram za svoju dušu i naše društvo - kaže Milica Simić.
Kako izgleda kada ponovo uzmete omiljeni instrument u ruke i zasvirate drage tonove među prijateljima? Kakvu poruku Milica šalje svima koji gube nadu u borbi sa teškim bolestima? Pogledajte njenu kompletnu dirljivu i nadahnjujuću video ispovest na YouTube kanalu eKlinike.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.