Mislite da ste nezamenljivi i da će sve stati bez vas? Menjajte stav pre nego što vas život uveri u suprotno
Potreba i želja da budemo potrebni drugima prirodan je deo ljudske prirode. Međutim, kod pojedinih osoba ova potreba prerasta u čvrsto uverenje da su nezamenljive – u porodici, na poslu, među prijateljima ili u partnerskim odnosima.
Potreba za osećajem značaja
Iako takav stav na prvi pogled može da deluje kao izraz samopouzdanja, psiholozi ističu da se iza njega često kriju dublji emocionalni mehanizmi. Ljudi žele da njihov trud bude primećen i vrednovan. Kada osoba veliki deo svog identiteta gradi na tome koliko je drugima potrebna, može da razvije uverenje da bez nje određeni sistem ne bi mogao da funkcioniše.
Takve osobe često govore:
„Bez mene ništa ne može da se završi.“
„Niko to ne ume da uradi kao ja.“
„Ako ja odem, sve će se raspasti.“
Iako ponekad zaista poseduju veliko znanje ili iskustvo, njihova procena sopstvene važnosti neretko prevazilazi realne okvire.
Šta se krije iza osećaja nezamenljivosti?
Paradoksalno, iza uverenja o sopstvenoj nezamenljivosti često se krije nesigurnost. Osoba može da strahuje da će izgubiti svoj status, poštovanje ili mesto u grupi. Zato nastoji da postane nezamenjljiva kako bi sebi obezbedila osećaj sigurnosti i kontrole.
U psihologiji se ovaj obrazac ponekad povezuje sa niskim samopoštovanjem, strahom od odbacivanja, potrebom za kontrolom ili preteranom potrebom za priznanjem i pohvalama. Kada osećaj lične vrednosti zavisi isključivo od toga koliko smo potrebni drugima, svaka promena može da bude doživljena kao pretnja.
Kako se ponašaju osobe koje sebe smatraju nezamenljivim?
Takve osobe često teško delegiraju obaveze. Veruju da drugi neće moći da obave posao dovoljno dobro ili da će napraviti grešku. Na radnom mestu mogu da zadržavaju informacije za sebe, izbegavaju da obučavaju kolege ili preuzimaju previše odgovornosti kako bi zadržale ključnu poziciju.
U privatnim odnosima mogu da osećaju potrebu da stalno rešavaju tuđe probleme, ponekad čak i onda kada pomoć nije tražena. Njihova poruka često glasi: „Drugima sam potreban da bi funkcionisali.“
Realnost: Niko nije potpuno nezamenljiv
Iako svaka osoba poseduje jedinstvene osobine, iskustva i talente, društveni sistemi funkcionišu upravo zahvaljujući sposobnosti prilagođavanja.
Kompanije nastavljaju da rade nakon odlaska zaposlenih. Porodice se prilagođavaju promenama. Prijateljstva opstaju uprkos životnim okolnostima. Prihvatanje činjenice da niko nije potpuno nezamenljiv ne umanjuje nečiju vrednost. Naprotiv, ono može da oslobodi osobu od stalnog pritiska da mora sve da drži pod kontrolom.
Kada potreba da budemo nezamenljivi postaje problem?
Problem nastaje kada osoba svoju vrednost meri isključivo kroz korisnost za druge. Tada mogu da se jave: hronični stres, iscrpljenost i sagorevanje, osećaj ogorčenosti, teškoće u odnosima sa drugima, nemogućnost odmora i opuštanja.
Takve osobe često preuzimaju više obaveza nego što mogu da podnesu, jer smatraju da niko drugi nije dovoljno sposoban da ih zameni.
Zdraviji pogled na sopstvenu vrednost
Psiholozi naglašavaju da je važno razlikovati sopstvenu vrednost od uloge koju imamo u životima drugih ljudi.
Zdravo samopouzdanje ne zasniva se na uverenju da smo nezamenljivi, već na svesti da posedujemo kvalitete koji imaju vrednost bez obzira na okolnosti. Osoba ne mora da bude neophodna svima oko sebe da bi bila važna. Ponekad je upravo sposobnost da prepustimo kontrolu, podelimo odgovornost i verujemo drugima znak istinske emocionalne zrelosti.
(eKlinika.rs)
eKlinika zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.