Koliko puta vas je oblio "hladan znoj" kada vam mobilni telefon barem na trenutak nije na vidiku ili u rukama? Sigurno je da se nikome ne dopada ideja da možda ima neku fobiju, ali se za ogroman deo građanstva svih generacija može reći da ima oblike veoma specifičnog stanja pod imenom "nomofobija"
Strah koji je iracionalan, preveliki i ponekad parališući tako utiče na svakodnevni život uz planiranje aktivnosti sa izbegavanjem određenih situacija, osoba ili predmeta, pralazi u fobiju. U aktuelnom tehnološkom trenutku naših života, mnogi od nas nesumnjivo jesu pod uticajem jedne novije i stečene fobije – prekomernog straha da ćemo ostati bez mobilnog telefona, ili da iz nekog razloga nećemo moći da ga koristimo.
Nomofobija još uvek nije taksativno navedena u petoj verziji Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. Međutim, rezultati studija pokazuju da ponašanja opisana kao simptomi ove fobije postaju sve zastupljenija. Prema istraživanju iz 2019. godine, skoro 53 procenta Britanaca koji koriste mobilni telefon od 2008. godine, osećalo se uznemireno kada ga nisu imali uz sebe, ispraznila im se baterija, ili nisu imali mobilnu mrežu. Naučnici potvrđuju da ovaj strah, kada pređe u fobiju, može da dovede i do napada panike.
Studija iz 2017. godine koja je pratila 145 studenata prve godine medicine u Indiji, došla je do rezultata koji kažu da je 17,9 odsto učesnika imalo blagu nomofobiju. Za 60 procenata anketiranih, simptomi nomofobije su bili umereni, a kos 22,1 procenta, radilo se o teškim simptomima.
Iako stručnjaci za mentalno zdravlje još uvek nisu definisali sve formalne dijagnostičke kriterijumime za ovo stanje, saglasni su da nomofobija predstavlja ogromnu opasnost za javno, a posebno mentalno zdravlje. Neki od njih čak su mišljenja da se o ovom poremećaju može razmišljati i u smislu bolesti zavisnosti. Simptomi koji ukazuju na nomofobiju mogu da budu emocionalni, ali i fizički. Emocionalni su:
Fizički simptomi mogu da budu:
Postoje još neka ponašanja koja govore da smo možda prešli granicu normalne potrebe da koristimo ili uz sebe imamo mobilni telefon. Na primer:
Nomofobija se smatra modernom fobijom. Najverovatnije proizilazi iz povećanog oslanjanja na tehnologiju usled potreba posla ili komuniciranja. Takođe, i iz zabrinutosti šta bi moglo da se dogodi ako u nekom trenutku odjednom ne budemo mogli da pristupimo potrebnim informacijama, podacima koje imamo, fotografijama ili drugim bazama podataka, kao i svojim kontaktima i neprekidnoj vezi sa njima. Trenutna saznanja o nomofobiji kažu da se ipak češće javlja kod tinejdžera i mlađih odraslih osoba, mada ni oni sa više godina nisu izuzetak.
Još uvek nije otkriven konkretan uzrok nomofobije, ali su neki faktori rizika definisani. Jedan od njih je strah od izolacije, odnosno strah da nećemo moći da komuniciramo sa prijateljima ili osobama od poverenja. Takođe, držati telefon stalno uz sebe, i kada to poslovi ili obaveze ne zahtevaju ili ne očekujemo neku važnu informaciju, korak je ka navici koju ćemo teško prekinuti. Viši rizik postoji i ako u porodičnoj istoriji imamo anksioznost, ili sami bolujemo od anksioznog poremećaja. Ako često gubimo stvari, takođe spadamo u grupu osoba sa visokim rizikom.
Ako prepoznate znake nomofobije kod sebe ili vam na to pažnju skrene neko iz okruženja, potražite stručnu pomoć. Takođe, ako prečesto koristite telefon, u strahu ste da ćete ga izgubiti ili da će vam biti nemoguće korišćenje i zbog toga upadate u paniku, ne znači da imate nomofobiju. Ipak, ako neke od ovih simptoma imate šest meseci ili duže, obavezno porazgovarajte sa stručnim licem:
Ukoliko stručno lice proceni da vam je potrebno lečenje, to će najverovatnije biti neki vid psihoterapije. Posebno efikasna je bihejvioralno – kognitivna terapija. Moguće je i uključivanje određenih medikamenata, obično onih koji se koriste i u lečenju anksioznosti. Nikako ih ne uzimajte na svoju ruku i bez konsultacije sa lekarom.