Kada se poremete receptori za insulin posledica je promena nivoa glukoze u krvi Foto: Shutterstock
Insulinska rezistencija je metaboličko stanje u koje dolazimo kada ćelije u našem telu postanu otporne na dejstvo insulina. Njegova najvažnija funkcija je regulacija nivoa glukoze u krvi, pa je tako upravo insulinska rezistencija često uvod u dijabetes.
Detaljnije objašnjenje ovog mehanizma svodi se na to da ćelije u jetri ne reaguju dobro na insulin i ne mogu da koriste glukozu iz krvi za energiju. Da bi se to nadoknadilo, naš pankreas mora da proizvede više insulina, a u tom procesu nivo šećera u krvi raste.
Sindrom insulinske rezistencije podrazumeva i grupu problema poput gojaznosti, visokog krvnog pritiska, visokog holesterola i dijabetesa tipa 2. Poznat je još i kao metabolički sindrom.
Veoma često osoba i ne zna da ima insulinsku rezistenciju. Početni simptomi su vrlo diskretni i pripisuju se nekim drugim stanjima ili okolnostima. Za potvrdu dijagnoze su potrebni posebni testovi koji proveravaju nivo šećera u krvi.
I neka pridružena stanja koja su tipična za sindrom insulinske rezistencije, kakva su visok krvni pritisak, nizak nivo „dobrog“ holesterola (HDL) i visoki trigliceridi, mogu da budu potpuno asimptomatski. Zbog toga je važno da osobe koje su podložne faktorima rizika među kojima je pre svih gojaznost, redovno proveravaju nivo šećera u krvi.
Evo nekih znakova koji ukazuju na insulinsku rezistenciju:
Simptomi insulinske rezistencije su isti i kod dece i kod odraslih a primetan je porast broja obolelih u mlađoj populaciji prvenstveno zbog nezdravih životnih navika. Upravo zbog toga sve češće i mlađe osobe imaju dijabetes tipa 2.
Od najvećeg značaja je provera nekih od važnih parametara, kako bi se blagovremeno krenulo sa terapijom i promenom životnog režima i kako se svaka insulinska rezistencija ne bi razvila u dijabetes.
Evo još nekih znakova koji mogu da ukažu na postojanje insulinske rezistencije. a tiču se vrednosti nekih parametara koje je moguće izmeriti:
Vrednosti glukoze su u insulinskoj rezistenciji uglavnom na normalnom nivou ali ima variranja. Međutim, ovde su problem nivoi insulina koji su mnogostruko viši i zbog toga često dolazi i do pada šećera u krvi ispod vrednosti koje su normalne. Zbog toga se kod pacijenata javlja jak osećaj gladi i da im je „pao šećer“ pa posežu za šećerom ili ugljenim hidratima da bi brzo obezbedili energiju koja im nedostaje.
Međutim, tako se ponovo podiže nivo insulina a pankreas dodatno muči i iscrpljuje. Kada osoba sa ovim problemima ima povišen nivo šećera u krvi natašte, možemo već i govoriti o realnim šansama za predijabetes. Po definiciji, insulinska rezistencija je reverzibilno metaboličko stanje koje predstavlja prvu fazu predijabetesa.
Genetska predispozicija jeste rizik ali ne znači da će svako ko je ima i dobiti insulinsku rezistenciju. Presudna je korelacija sa drugim faktorima, a to su: