Neke hronične bolesti digestivnog trakta mogu da budu predispozicija za rak tankog creva, ali to nije pravilo Foto: Shutterstock
Rak tankog creva spada u retke karcinome. Reč je o delu creva poznatom kao intestinum, koji spaja želudac i debelo crevo. Njegov glavni zadatak je razgradnja i apsorpcija hrane (masti, vitamina i drugih supstanci).
Postoji nekoliko vrsta raka tankog creva. Podela prema mestu nastanku je sledeća:
Kao i u slučaju etiologije mnogih drugih karcinoma, tačan uzrok zašto neko dobije ovaj karcinom nauka nije definisala. Međutim, izvesno je da postoje neki faktori rizika:
Simptomi karcinoma tankog creva mogu da liče na simptome raznih drugih bolesti koje nisu povezane samo sa crevima ili želucem, ali se svakako javite lekaru ako neka od ovih manifestaacija traje duže od dve sedmice:
U sklopu postavljanja dijagnoze lekar će obaviti detaljan pregled. Pored opisa simptoma, potrebne su i informacije o ličnoj i porodičnoj istoriji iste ili sličnih bolesti. Obično sledi neka od metoda kakve su rendgen, CT skeniranje ili MRI (magnetna rezonanca).
Endoskopija gornjeg digestivnog trakta (gastroskopija) je metoda od velikog značaja za postavljanje dijagnoze karcinoma tankog creva. To je procedura pri kojoj lekar pregleda unutrašnjost jednjaka, želuca i prvog dela tankog creva. Koristi se endoskop – tanak, cevast instrument sa svetlom i kameru na vrhu. Metoda je samo neprijatna, nije bolna niti invazivna.
Ostale analize i testovi su:
Terapijske metode lečenja zavise od više faktora, pre svega o kojoj vrsti karcinoma je reč i da li se i koliko proširio.
Operacija je najčešći tretman. Hirurg može da ukloni deo tankog creva zahvaćen malignim ćelijama ili uradi „bajpas“ metodu premošćavanja puta hrane do želuca. Komplementarne metode su zračna i hemioterapija. Naučnici rade na unapređenju terapijskih metoda za maligne bolesti, a jedna od njih koja se već efikasno primenjuje je imunoterapija.