Ataksija je kada čovek ima problema sa koordinacijom Foto: Shutterstock
Ataksija je stanje kada čovek ima problema sa koordinacijom rada mišića, što dovodi do nezgodnih, nezgrapnih ili nespretnih pokreta. To je mogući simptom sa širokim spektrom stanja ili okolnosti, ili može biti samostalno stanje. U zavisnosti od toga zašto se dešava, ponekad je moguće lečiti ili preokrenuti efekte ataksije.
Ataksija je kada neko ima problema sa koordinacijom, zbog čega se kreće na nesiguran, nezgodan ili čak nespretan način. Obično je znak problema sa delom mozga, ušima ili drugim delovima nervnog sistema. Ataksija se može odnositi na grupu bolesti ili simptom određenih bolesti. Kao simptom, ataksija je izuzetno česta, ali retko se javlja kao samostalna, izolovana pojava i to obično samo kod određenih genetskih stanja i bolesti.
Postoje tri glavne vrste ataksije, koje se dešavaju na različite načine:
Cerebelarna taksija: Ova vrsta ataksije se dešava zbog problema u malom mozgu, delu mozga koji upravlja načinom na koji njegovi različiti delovi funkcionišu zajedno.
Senzorna ataksija: Telo ima ugrađeno „samopozicionirano“ čulo, koje omogućava mozgu da prati gde se nalazi svaki deo tela. Primer ovoga je kako znate gde su vam ruke i stopala, čak i ako ih ne vidite (kao sa zatvorenim očima ili u mračnoj prostoriji). Senzorna ataksija remeti čulo za samopozicioniranje.
Vestibularna ataksija: Ovaj tip uključuje problem sa unutrašnjim uhm kao delom osećaja za ravnotežu. Budući da je osećaj ravnoteže poremećen, teško je koordinirati kako se čovek kreće.
S obzirom na to da postoje različite vrste ataksije, isto tako je i mnogo različitih mogućih uzroka, koje stručnjaci grupišu u sledeće kategorije:
Stečeni uzroci ataksije. Ovo su stanja koja se razvijaju ili uzroci koji utiču na osobu u nekom trenutku života. Neki od ovih uzroka su privremeni ili reverzibilni.
Nasleđeni uzroci. Ovo su genetska stanja, što znači da ih nasleđujete od jednog ili oba roditelja.
Sporadični uzroci. Ova stanja se dešavaju zbog spontanih mutacija DNK, koje se dešavaju nasumično, dok se fetus razvija u materici. Ove mutacije ne potiču ni od jednog od roditelja i simptomi se mogu pojaviti kod odrslog čoveka. Stručnjaci koriste i drugi izraz – „idiopatski“ uzroci ataksije, kada ne mogu da identifikuju uzrok.
Neki primeri stanja ili okolnosti koje mogu da izazovu ataksiju su: